Nezim Halilović, Saff br. 27

Nezim Halilović, Saff br. 27

U proteklih 120 godina tuđinske vlasti, Bošnjaci nisu uspijevali sačuvati ni ono najosnovnije - imovinu. Da li će to uspjeti u Dejtonskoj BiH i kako će primiti eventualni neuspjeh, još uvijek je neizvjesno.O vakufu, njegovom historijatu, otuđenju od muslimana, mogućim rješenjima ovog problema, razgovarali smo sa direktorom Vakufske direkcije Nezimom ef. Halilovićem.

Molim Vas, da na samom početku, kažete šta je vakuf, koje mu je mjesto u Islamu i da se ukratko osvrnete na njegov historijat?

Vakuf označava dobro koje vakif svojevoljno izdvoji iz svoje imovine, predajući ga u ime Allaha dž.š., da bi se prihodima od istog koristili ljudi. Radi se o specifičnoj imovini, jer se ista izuzima iz prometa, što simbolizira i sama riječ "vakf" - zastoj (obustavljanje). Po islamskim propisima, vakuf se ne može otuđiti po bilo kojoj osnovi. Vakuf datira još iz vremena Ibrahima a.s., koji je iza sebe ostavio mnoge vakufe, na korištenje ljudima. Za vrijeme Muhammeda s.a.v.s., zabilježeno je više uvakufljenja, kako od strane Poslanika s.a.v.s., tako i od njegovih ashaba. Smatra se da je uvakufljenjem bašče Samg, Omer r.a. postao prvi vakif toga vremena. Dolaskom Osmanlija na ovaj prostor, ustanovljuje se institucija vakufa kod nas, a svakako najpoznatiji naš vakif je bio Gazi Husrev-beg, koji je veći dio svoje imovine uvakufio širom Bosne i Hercegovine. Ovim se ni u kom slučaju ne umanjuje vrijednost drugih vakufa i vakifa, jer svaki vakuf, ma koliko bio mali, zaslužuje spomena i truda da se sačuva. Poznato je također, da su mnogi naši gradovi u BiH nosili ili nose ime vakuf, kao npr.: Kulen Vakuf, Skender Vakuf, Varcar Vakuf, Donji Vakuf, Gornji Vakuf. Malo je poznato da je npr. Sanski Most, ranije nosio ime Vakuf. Nažalost, oni su suštinski izgubili te epitete, pa makar i formalno nosili ta imena, jer je u istima gotovo sva imovina oduzeta. Ovo ukazuje na činjenicu da su ti gradovi nastali kao zadužbine muslimana.

Kakvu je ulogu imao vakuf u društvenoj stvarnosti muslimana?

Vakuf je bio, a inšallah ponovo će to biti, glavna pokretačka snaga mnogih društvenih, obrazovnih, kulturnih, socijalnih i političkih aktivnosti.

Kada počinje oduzimanje vakufske imovine?

Dolaskom Austro-Ugarske okupacione uprave 1878. godine, počinje devastiranje muslimanskih harema, koji se često pretvaraju u parkove. Takav je slucaj sa Čekrčinica haremom, koji je pretvoren u park (danas poznat kao Veliki park, preko puta robne kuće Sarajka). Mnogi mesdžidi su u tom vremenu pretvoreni u magacine, a Brusa bezistan je prvobitno pretvoren u skladište, a potom u paro-mlin. Musalla (otvoreni prostor za klanjanje bajram-namaza) je iskorištena za gradnju zgrade Zemaljske vlade (današnja zgrada Predsjedništva), a pored nje je izgrađena i zgrada Željeznica.

U vrijeme Kraljevine SHS, Bošnjaci kao fizička lica i Islamska zajednica kao institucija, su oštećeni provođenjem agrarne reforme, kada je oduzeto 1,3 miliona hektara zemlje, a od toga sedamdeset posto je bila, što vakufska, što bošnjačka zemlja. Od 1918-1952. godine, samo u Sarajevu su porušene 24 džamije. Vlasti tadašnjeg Banjalučkog kotara su 27.07.1939. godine oduzele 107.676 dunuma i 528 m2 vakufske zemlje Gazi Husrev-bega (prostor Teslica, Tešnja i Doboja), od čega su dvije trećine otpadale na šumu, a jedna trećina na obradivo zemljište.

U SFRJ se nastavlja oduzimanje vakufskih dobara: rušenjem džamija, ekshumacijama muslimanskih harema, nacionalizacijom stambenih i poslovnih prostorija i zgrada i sl. Vakufska direkcija, koja je do tada upravljala vakufskom imovinom, ukinuta je 1959. godine zbog nemogućnosti funkcionisanja, jer je njena imovina u potpunosti opljačkana. Prema tome, udari na vakufsku imovinu traju punih stotinu dvadeset i jednu godinu. Dug je to period za one koji misle da će na hakku drugih biti bogatiji i snažniji. U tom smislu, postoji jedna snažna poruka onima koji su u poziciji da odlučuju, da moraju ispraviti nepravde koje su nanešene vakufu, jer vlast koja se ne bude zasnivala na poštenju i pravdi ima samo jednu prednost, a to je - kraći će joj biti put do nestanka.

VAKUFSKA DIREKCIJA - KAPETAN BEZ BRODA

Kada je Vakufska direkcija ponovo oživjela?

Odlukom Sabora IZ-e, Vakufska direkcija je ponovo otpočela sa radom 1996. godine. Još prije toga, IZ-a je 1993. godine pokrenula aktivnosti vezane za donošenje Zakona o restituciji. U prvo vrijeme se govorilo o povratu imovine vjerskim zajednicama. Tada je IZ-a bila inicijator formiranja Koordinacionog odbora za povrat uzurpirane imovine vjerskih zajednica, a taj Odbor je dao i te kako značajan impuls u pokretanju mehanizma za rješavanje ove važne problematike. Ovaj Koordinacioni odbor je sačinio i uputio Memorandum Predsjedništvu BiH, tražeći konkretnije poteze na ovom polju. Što se tiče ovih aktivnosti, glavni teret su podnijeli: Nijazija Koštović, prof. Hakija Ðozić, Ahmed Mešić i Muhammed Salkić. Ovo je još jedan dokaz drugima da Bošnjaci nisu sebičan narod, te da i kada je povrat imovine u pitanju ne želimo zakinuti bilo koga.

Za koju godinu se zalažete da bude godina od koje će se izvršiti povrat imovine?

Smatramo da bi 1919. godina bila prihvatljiva, mada bi se i to moglo smatrati nepravdom, jer je i prije toga značajan dio naše imovine otuđen. Restitucija, od 1945. godine, bi bila još jedan snažan udarac za Islamsku zajednicu. Ako bi se i govorilo o restituciji od 1945. godine, iz toga bi se morale izuzeti vjerske zajednice i taj period produžiti makar na 1919. godinu.

Zbog čega ne insistirate na 1878. godini, kao početnoj za povrat imovine, kada se zna da je IZ-a i u tom periodu oštećena?

Ja sam djelimično odgovorio na ovo pitanje. Prije nekoliko mjeseci sam dao izjavu u jednoj našoj dnevnoj novini, u kojoj sam kazao da bi jedino pravično bilo da nam se naša imovina vrati od 1878. godine, što je izazvalo burne reakcije iz različitih krugova. Mislimo da je ipak najrealnije to za što se zalažemo, jer ne možemo ovu sadašnju vlast teretiti sa svim onim za što su krivi oni koji su bili na vlasti ranije, a ovaj projekat nije baš ni lahak kako poneko na prvi pogled može pomisliti.

Koju godinu za povrat imovine traže druge vjerske zajednice?

Po mojim saznanjima oni insistiraju na 1945. godini, a jedan od razloga je i taj što iste nisu oštećene u obimu u kojem smo oštećeni mi. Mislim da bi oni trebali podržati IZ-u u njenim zahtjevima.

Koliko bi IZ-a bila oštećena ako bi početna godina restitucije umjesto 1919. bila 1945. godina?

Otprilike 40% naše imovine bi ostalo u rukama drugih. To bi zaista bio još jedan bestijalan čin, na koji mi nećemo pristati.

Da li tražite da vam sva imovina bude vraćena u naturi?

Naravno! Izuzetak mogu biti izgrađena građevinska zemljišta, na kojima su nakon oduzimanja izgrađeni objekti trajnog karaktera, za koje ne možemo tražiti uklanjanje. U tim slučajevima bi dobili naknadu u nekoj drugoj nekretnini, certifikatu ili bi ulazili u suvlasničke odnose tamo gdje bi nalazili interes za vakuf, a da se pri tome djelatnost ne bi kosila sa principima Šerijata. Sve drugo tražimo da nam se vrati bez bilo kakvih uslovljavanja i to u obliku u kojem je oduzeto. Prema tome, nama odgovara samo naturalna restitucija.

NI ISLAMSKA ZAJEDNICA NE MOŽE PRIVATIZIRATI VAKUFE KADA JOJ SE VRATE

Šta predviđa prijedlog Zakona o restituciji, zbog kojeg je Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić, uputio otvoreno pismo gospodinu Carlosu Vestendorpu?

Najnoviji prijedlog Zakona o restituciji ne odgovara IZ-i, te smatramo da u tom smislu on treba pretrpiti značajne promjene. Zbog toga je Reisu-l-ulema, uputio otvoreno pismo na ruke Visokog predstavnika, da u skladu sa svojim ovlašćenjima utiče na donošenje povoljnijeg rješenja. Slično pismo je upućeno i na još nekoliko adresa: Premijeru vlade Federacije, Ministru prostornog uredenja, Ministru pravde, članovima IO SDA, te članovima Federalnog parlamenta (predstavnički i dom naroda). Iskreno se nadamo da će ovaj najnoviji prijedlog zakona pretrpiti značajnije promjene, te da će naše sugestije biti uvažene.

Na novi prijedlog zakona imamo primjedbe na nekoliko članova:

- U članu 4. se predviđa povrat imovine oduzete od 1945. godine, a mi tražimo da to bude 1919. godina. Time bi se član 52. ovog zakona brisao, a on predviđa naknadu za obveznice koje nisu realizirane iz perioda 1919. do 1945. godine.

- U članu 18. se predviđa da se stanovi na kojima postoji stanarsko pravo, ne vraćaju bivšim vlasnicima i mogu se otkupiti od strane nosioca stanarskog prava, što znači, da bi IZ-a samo u Sarajevu (Općina Stari Grad i Centar), izgubila oko 400 stanova, dok su baš ovih dana aktuelne deložacije naših profesora, pa čak i iz nacionaliziranih vakufskih stanova. Mi pitamo: ko ima pravo privatizirati ono što je neko u ime Allaha dao kao vakuf?

- Po članu 23. ovog zakona predviđa se vraćanje poslovnih zgrada i prostorija bivšim vlasnicima, ali se pravi izuzeće u slučaju ako je zgrada osnovno sredstvo preduzeća i ako će bitno ugroziti njen rad, da sadašnji posjednik ima pravo da traži izuzeće istog iz restitucije, a bivšem vlasniku bi to bilo nadoknađeno ponovo certifikatima. Ovaj član bi nam također nanio veliku štetu. Na ovaj način bi samo u Sarajevu izgubili oko 12.000 m2 poslovnog prostora.

Kolika je ukupna vrijednost potraživanja IZ-e?

Naša potraživanja su oko 12 milijardi maraka (Dejtonska RS 5 milijardi maraka, bez ratne štete i 7 milijardi Federacija).

Da li se slične aktivnosti vode i u RS-oj?

Ovih dana očekujemo donošenje Zakona o izuzimanju iz prometa svih dobara vjerskih zajednica, na prostoru Dejtonske RS. Smatramo, u ovisnosti od toga za kakav zakon se izborimo u Federaciji, da će to otvoriti put za sličan ili identičan zakon u Dejtonskoj RS. Mi, prema tome, tamo imamo tri prioritetna zadatka: zaštita onoga što je u našem vlasništvu, povrat onoga što nam je oduzeto od 1919. godine i pokretanje postupaka protiv odgovornih subjekata za materijalnu i nematerijalnu štetu nanešenu IZ-i.

Kakav ishod očekujete vezano za ovaj zakon?

Očekujemo povoljan rezultat. To znači restitucija od 1919. godine i naravno, naturalna restitucija.

Ima li u ovom vremenu novih vakifa, ili se živi od preostalih vakufa?

Svakako da ima, jer ova zemlja je kroz historiju bila zemlja vakifa i dobrotvora. Njih će inšaallah biti i u buduće, jer mnoge vlasti koje su se smjenjivale na ovom prostoru nisu mogle oduzeti koliko su Bošnjaci znali dati. Potrebna je edukacija vjernika po ovom pitanju, a u isto vrijeme se treba vratiti poljuljano povjerenje kod ljudi, u smislu zaštite ove vrste imovine, jer mnogi od njih smatraju da kad je u pitanju vakuf, to je svačije, pa šta god zatreba ima vakuf. Na kraju, molim Allaha dž.š. da nam istinu pokaže istinom, a laž laži i da nam pomogne u borbi za ostvarenje naših prava!


Anketa

  • Ko je dao da se izgradi Arslanagića most u Trebinju?