Zaboravljeni muderris, muftija, munla, vaiz i vakif Ahmed Ibn Mustafa Logavija 1650.? – 1717.

Ahmed-efendija Logavija (Luġawī-zāde), sin je Mustafa-efendije Logavije. Rođen je u Sarajevu oko 1650. godine. Početno obrazovanje stekao je, najvjerovatnije, pred svojim ocem i u Gazi Husrev-begovoj medresi, nakon čega je nastavio dalje školovanje u Istanbulu. Ostale biografske podatke o sebi Ahmed-efendija je naveo u svome arzuhalu od 27. muharrema 1128. (23. januara 1716.) godine, koji je preko sarajevskog munle Ahmed-efendije Lagiri-zadea podnio šejhu-l-islamu u Istanbulu. Na osnovu ovog Ahmed efendijinog arzuhala, koji po prvi put predstavljamo našoj javnosti, pouzdano se može pratiti njegovo kretanje u službi tokom 28 godina rada, tj. od 1688. godine, kada je u Istanbulu dobio prvo postavljenje, pa sve do 1716. godine, kada se, ostavši bez posla, obratio šejhu-l-islamu s molbom da mu dodijeli neku službu.

Zaboravljeni muderris, muftija, munla, vaiz i vakif Ahmed Ibn Mustafa Logavija 1650.? – 1717.

Ahmed-efendijin vakuf

Koliko je nama poznato, šture podatke o Ahmed-efendijinom vakuf u Kreševu, prvi je donio Mehmed Mujezinović, ali ih je pogrešno pripisao nekom Hadži Hasanu. U tekstu o Hadži Hasanovoj džamiji u Kreševu Muje- zinović navodi slijedeće: „Nije poznato kada je na ovom mjestu prvobitno podignuta džamija, a u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajev u nalazi se vakufnama, datirana sa 1121 (1709) godinom, kojom neki Hadži Hasan zavještava izvjesne objekte za ovu džamiju (Zbornik M. Kadića, V, str. 163-165)“.

Uvidom u vakufnamu pouzdano se može utvrditi da nijedan od Mujezinovićevih navoda nije tačan, jer: vakif nije neki Hadži Hasan, nego Ahmed-efendija, sin Mustafa-efendije, on za Hadži Hasanovu džamiju nije uvakufvio neke objekte, nego 23.000 akči u gotovini, a vakufnama nije datirana 1121/1709, nego u trećoj dekadi mjeseca džumade-l-ahira 1119. (18.-27. septembra 1707.) godine. Da Mujezinović nije naveo izvor kojim se služio, moglo bi se pomisliti da je riječ o nekoj drugoj vakufnami i da je džamija dobila ime po vakifu Hadži Hasanu iz 1709. godine. Nije nam poznato kako su se Mujezinoviću mogle potkrasti ovako krupne greške. Ne radi se ni o greškama u prijepisu vakufname kojim se Mujezinović služio, jer je sravnavanjem prijepisa s originalom utvrđeno da je Muhamed Enveri Kadić vakufnamu sasvim korektno prepisao. Ovako pogrešni podaci o Hadži Hasanovoj džamiji u Kreševu nalaze se u svim radovima koji se pozivaju na Mujezinovićeve navode, uključujući i službenu web stranicu Medžlisa islamske zajednice Kiseljak, kao i Odluku Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine od 1. jula 2003. godine, kojom je Historijsko gradsko područje Kreševo proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Prema podacima iz Opširnog popisa Bosanskog sandžaka iz 1604. godine u Kreševu je tada već postojala Hadži Hasanova džamija, oko koje se formirala mahala sa 38 muslimanskih kuća (domaćinstava), među kojima i kuće imam a, hatiba i mujezina. Osim ovih 38 kuća, u samom Kreševu je tada bilo još 15 muslimanskih kuća sa baštinama, tj. ukupno 53 muslimanske kuće.

U nastavku ovoga rada donosi se integralni tekst vakufname Ahmed-efen-dije, sina Mustafa-efendije (Logavije) u prijevodu na bosanski jezik.

Opis vakufname:

Originalna vakufnama pisana je oštrim perom, vještom rukom, taʻlīq pismom, na jednom listu debljeg papira dimenzija 44 cm x 22 cm. Vakufnama je po rubovima djelimično dohvaćena vlagom, ali tekst nije oštećen. U gornjem lijevom uglu dio lista je otkinut i zagubljen. Na početku vakufname nalazi se tekst kadijske ovjere na arapskom jeziku, stilizovan u vidu kolofona, ispod kojega je otisnut ovalni pečat kadije.

Prijevod kadijske ovjere:

Ono što je napisano u ovoj šerijatskoj listini i uobičajeno prihvatljivoj ispravi u vezi s uvakufljenjem i (striktno određenim) uvjetima, kako u cijelosti, tako i u pojedinostima, sve je to provedeno preda mnom i u mojoj prisutnosti, te sam donio obavezujuću odluku o njegovoj valjanosti i izvršnosti u pojedinostima i u cjelini, znajući za različita mišljenja među prvim učenjacima (osnivačima pravnih škola). Napisao Uzvišenom Bogu ponizni sluga Hasan, sin Ahmedov, kadija u zastupništvu za nahiju Kreševo i vojni kassam u spomenutoj nahiji (nadležan za podjelu ostavina iza umrlih vojnih lica), neka im je (od Boga) prosto!
(Pečat) Bogu ponizni sluga Hasan

Prijevod vakufname:

Neka je neizmjerna hvala i slava Njegovoj Uzvišenosti, Vladaru vidljivog i nevidljivog svijeta, Gospodaru beskrajne slave i moći, Koji je Svoje robove obdario zdravom pameti i trezvenošću, kako bi se odazvali Njegovu pozivu: Allah poziva u Kuću spasa!i spoznali da ono što se, kao milostinja udijeli, (trajno) ostaje. Neka je na hiljade neizmjernih blagoslova i bezbroj najrazličitijih pozdrava na najodabranijeg stvora među ljudima, Zagovarača na Sudnjem danu, Njegovu ekselenciju, Muhammeda Mustafu, s.a.v.s., koji je sve ljude pozvao u Kuću spasa, pokazao im put Istine i na njega uputio, potom, na velikane njegove porodice i njegove časne drugove (ashabe), od kojih je svaki (po sebi) blistava zvijezda vjere i vodilja najsuptilnije spoznaje, neka je sa svima njima Uzvišeni Allah zadovoljan! A potom, povod sačinjavanja ove isprave i vlasnik ove vjerodostojne listine, dobrotvor i dobročinitelj, sadašnji munla u gradu Sarajevu, njegova ekselencija Ahmed-efendija, sin Mustafa-efendije, na sjednici uzvišenog šerijatskog suda, uporištu šerijata i čiste vjere, održanoj u časnoj džamiji merhum Hadži Hasana u kasabi Kreševo, u vezi niže navedenog, odredio je i imenovao za mutevelliju osobu zvanu Musli-čelebija, sin Mustafin i u njegovu prisustvu, po valjanim šerijatskim propisima, jasno i otvoreno izjavio da u ime Uzvišenog Allaha i tražeći zadovoljstvo svoga Milostivog Gospodara na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, jer će samo onaj koji Allahu čista srca dođe spasen biti od svoga najčistijeg mala i najboljeg imetka izdvojio, na ispravan način uvakufio i zauvijek iz prometa izuzeo u gotovini 23.000 akči koje su u opticaju, postavljajući slijedeće uvjete: da se spomenuti iznos uz čvrst zalog i materijalno sposobnog garanta, ili jedno od ovo dvoje, izdaje pod interes tako da se na deset dobije jedanaest i jedan pul, da od dobiti od interesa spomenut mutevellija Musli-čelebi ja za svoju službu uživa dnevnu platu od 1 akče, da onaj ko god bude imam spomenutoj džamiji petkom poslije džuma-namaza drži predavanje iz ilmihala i vaz-i nasihat i da za svoju službu uživa dnevnu platu od 4 akče, isto tako, da prvi mujezin u spomenutoj džamiji Muhamed-čelebije prije svakog od pet dnevnih namaza prouči po tri Ihlas-i šerifa i po tri uzvišena salavata, da sevape od njih pokloni pred presvijetlu dušu hazreti plemenitog Poslanika i poštovanog Miljenika, s.a.v.s., i da za svoju službu uživa dnevnu platu od 2 akče, isto tako, da drugi mujezin u spomenutoj džamiji Ali-čelebija poslije svakog od pet dnevnih namaza prouči po tri Ihlas-i šerifa i po tri uzvišena salavata, da sevape od njih pokloni pred moju dušu i duše mojih roditelja i da za svoju službu uživa dnevnu platu od 1 akče. Ko god poslije njih bude imam i mujezin u spomenutoj džamiji neka na isti način uživa (platu) za svoju službu i neka džematlije-muslimani u kasabi Kreševo zajednički vrše kontrolu (nadzor) nad poslovanjem moga vakufa. Nakon što je spomenutom mutevelliji Musli-čelebiji navedeni iznos od dvadeset i tri hiljade akči predao u ruke i nakon što ih je ovaj u potpunosti od njega preuzeo i primio, izjavivši da je sve što je spomenuti (vakif) rekao istinito i tačno, navedeni vakif se počeo predomišljati s namjerom da od uvakufljenja odustane i sve opovrgne, oslanjajući se na mišljenje najvišeg šerijatsko-pravnog autoriteta, uglednog velikana i najstarije svjetiljke čiste vjere, hazreti Imam-i A‘zama Ebu Hanife Kufija, po kojem uvakufljenje novca nije pravovaljano, zahtijevajući da mu spomenuti mutevellija, odmah, na licu mjesta i na istoj sjednici, bez ikakvog pogovora vrati novac, na što je kadija, koji je potpisan na početku ovog dokumenta i čije su presude izvršne, pokrenuo raspravu oko ovoga spora, tokom koje je spomenuti mutevellija izjavio: „Iako uvakufljenje novca po riječima Imam-i A‘zama nije valjano, ono je, kako se u Ensarijinoj predaji navodi, po mišljenju Imam-i Zufera i mišljenju druge dvojice uglednih imama - među kojima nema neslaganja - ispravno, tražim da kadija donese presudu o njegovoj valjanosti i izvršnosti.“ Potom je kadija, na osnovu mišljenja Imam-i Zufera, mišljenja dvojice uglednih imama i mišljenja ostalih velikih učenjaka (imama) mudžtehida - neka je Allah sa svima njima zadovoljan - smatrajući prečim i korisnijim po vakuf, uz puno uvažavanje ovih odredbi, donio valjanu i neopozivu presudu kojom spomenuti iznos postaje valjanim, pravosnažnim i registriranim vakufom, trajno izuzetim iz prometa, koji se kao takav ne može poklanjati, nasljeđivati, niti mijenjati i preinačavati, a ako ga neko izmijeni, nakon što ovo čuje, grijeh će pasti na one koji ga izmijene. Allah sve čuje i sve zna.
A nagradu vakifu dobročinitelju garantuje vječno Živi i Plemeniti.
Ovo se dogodilo i u prisustvu svjedoka zapisano u trećoj dekadi mjeseca džumade-l-ahira hiljadu stotinu i devetnaeste godine po Hidžri onoga koji je dostojan svake časti i poštovanja (18. - 27. septembra 1707.) godine.

Svjedoci čina: Husejn-čelebija, sin Ahmeda havadže; Abdullah-čelebija, sin Ahmeda havadže; Mustafa-čelebija, sin Ahmeda havadže; Osman-čelebija, sin Bahtijarov; Ibrahim-čelebija, sin Hasanov; Selim-baša, sin Alijin; Deli Husejn, sin Abdullahov; Mustafa, sin Rizvanov; Muharem, sin Hasanov; Mustafa, sin Abduldželilov; Osman, sin Alijin; Hasan, sin Memijin; Ibrahim, sin Mehmedov; Husejn, sin Jusufov; Ibrahim, sin Saliha havadže; Mehmed, sin Ahmedov; Mustafa, sin Seferov; Ibrahim, sin Mehmed-baše; Hajrullah, sin Husejn-baše; Ahmed-baša, sin Mehmedov; Ibširbaša, sin Halil-baše; Šaban, sin Ahmedov; Ali-baša, sin Ahmedov; Mehmed havadže, sin Muratov; Husejn havadže, sin Hasanov i Deli Šahin, sin Mustafin.

ANALI GHB 2017; 46