Vakuf - vječni trag našega života i postojanja

الحمد لله الذي قال في كتابه الكريم:

 " يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا ارْكَعُوا وَاسْجُدُوا وَاعْبُدُوا رَبَّكُمْ وَافْعَلُوا الْخَيْرَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ " ﴿77 الحج﴾

وأشهدُ أنْ لا إلَهَ إلا الله وحده لا شريكَ له، بَيَّنَ لِعِبادِهِ طَرِيقَ البِرِّ فَقَالَ :   "لَن تَنَالُوا الْبِرَّ حَتَّىٰ تُنفِقُوا مِمَّا تُحِبُّونَ ۚ وَمَا تُنفِقُوا مِن شَيْءٍ فَإِنَّ اللَّهَ بِهِ عَلِيمٌ " ﴿92 آل عمران﴾ وَحَثَّهُمُ لِلعَمَلِ لِلْمُسْتَقْبَلِ فقال: " إِنَّا نَحْنُ نُحْيِي الْمَوْتَىٰ وَنَكْتُبُ مَا قَدَّمُوا وَآثَارَهُمْ " ﴿12 يس﴾

وأشهدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُ اللهِ وَرسُولُه، قال لِعُمَرَ بِنْ الخَطَّابِ: "إنْ شِئْتَ حَبَسْتَ أصْلَهَا وَتَصَدَّقْتَ بِها، غَيْرَ أنَّهُ لا يُباعُ أصْلُها ولا يُبْتاعُ، ولا يُوهَبُ ولا يُوَرَّثُ". وقَدْ قالَ الصَّحابِيُّ جابِرٌ : « لَمْ يَكُنْ أَحَدٌ مِنَ الصَّحابَةِ لَهُ مَقْدِرَةٌ إلا وَقَفَ »

قال الله تعالى: يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَلْتَنظُرْ نَفْسٌ مَّا قَدَّمَتْ لِغَدٍ ۖ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ خَبِيرٌ بِمَا تَعْمَلُونَ. وَلا تَكُونُوا كَالَّذِينَ نَسُوا اللَّهَ فَأَنسَاهُمْ أَنفُسَهُمْ ۚ أُولائِكَ هُمُ الْفَاسِقُونَ، لا يَسْتَوِي أَصْحَابُ النَّارِ وَأَصْحَابُ الْجَنَّةِ ۚ أَصْحَابُ الْجَنَّةِ هُمُ الْفَائِزُونَ ﴿18- 20 الحشر ﴾

O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici. Nisu jednaki stanovnici Džehennema i stanovnici Dženneta; stanovnici Dženneta će ono što žele postići. (El-Hašr, 18-20)

Draga braćo! Allah, dž.š., uči čovjeka da život ne prestaje smrću nego ga nastavlja na Budućem svijetu. On uči čovjeka da mu djela koja je uradio ne umiru, jer se i nakon smrti skupljaju sevapi od njih sve dok ta djela traju. Ako je učinjeno dobro djelo ono i dalje nakon smrti njegova počinioca isijava dobrotom i rađa sevape, a ako je loše, ružno djelo, ono i nakon što se izvrši ostaje loše i narednim generacijama sve dok kao takvo traje.

Život između rođenja i prvih bijelih čaršafa u koje nas je majka umotavala i ćefina u koje nas umotavaju kada preselimo, ima smisla samo ako je ono što radimo između ove dvije sudbonosne tačke smisleno i pozitivno. A imat će smisla, ako se zapitamo šta to u životu radimo i šta to u emanet i sebi u miraz za budući svijet ali i narednim generacijama  ostavljamo.

Allah Uzvišeni upozorava: ... i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio... (El-Hašr, 18.)

U brojnim ajetima podstiču se muslimani da svojim dobrim djelima i hajratima pomognu druge. Jedan od tih ajeta je: Nećete postići dobročinstvo sve dok ne udijelite dio onoga što vam je najdraže. (Alu ‘Imran, 92)

Šta je to što ostavljamo iza sebe kao zalog, kredit, miraz, vrijednost ili trajnu sadaku kako to Božiji Poslanik, s.a., kaže pa će nam teći dobra djela i nakon smrti:

إذا مات الإنسان انقطع عمله إلا من ثلاث صدقة جارية وعلم ينتفع به وولد صالح يدعو له

"Kada umre čovjek prestanu mu teći djela osim u tri slučaja: trajna sadaka (hajrat, vakuf), nauka kojim se ljudi koriste i dobro odgojeno dijete koje moli za svoga roditelja." (Tirmizi)

Ova i brojne druge preporuke Muhammeda, s.a., utjecale su na ashabe tako da nije bilo niti jednog od njih koji nije uvakufio nešto od svog imetka. Tako je nekada bilo i u BiH kada su svi slojevi muslimanske zajednice, pa čak i siromasi, koji su sa skromnim sredstvima ili radnom snagom učestvovali u izgradnji hajrata i vakufa. Vakifi su kroz bogatu bosansku historiju gradili: džamije, mektebe, medrese, sirotišta, javne kuhinje, mostove, česme, hamame, hanove, pekare i dr., u želji da im se i nakon njihove smrti pišu dobra djela. Na brojnim poljima, institucija vakufa je imala ogroman značaj i odigrala važnu, a često i ključnu ulogu u ukupnom razvoju naše domovine. Vakufi su imali poseban značaj u sferi ekonomije, vjerskog života, kulture, prosvjete, urbanog razvoja itd.

U BiH mnogi gradovi i naselja u nazivu imaju odrednicu "vakuf": Kulen Vakuf, Varcar Vakuf, Gornji Vakuf, Donji Vakuf, Skucani Vakuf itd. Većinu starih čaršija u našoj zemlji utemeljio je neki vakif. U Sarajevu je to Isa-beg Ishaković i Gazi Husrev-beg, u Tuzli Turali-beg, u Mostaru su to Karađoz-beg i Koski Mehmed-paša, u Banja Luci Ferhad-paša Sokolović i Sofi Mehmed-paša, u Tešnju Ferhad-beg sin Skenderov, u Maglaju Kalavun Jusuf-paša, u Gradačcu kapetani Gradaščevići: Osman, Murat i Husein, u Foči Mehmed-paša Kukavica, u Višegradu i Rudom Kara Mustafa-paša, u Mrkonjić Gradu Kzlar-aga Mustafa itd.

Ali, ima tragova našeg djelovanja koji traju kroz brojne generacije. Danas spominjemo brojne vakufe koji svojim postojanjem govore o tome kako su nadživjeli svoje utemeljitelje - vakife, i kako su u svim generacijama imali veliki utjecaj, ne samo na vjerski život nego na sve segmente života. Međutim, isto tako, iz naše skorije povijesti da se vidjeti kako su pojedinci ostavili neizbrisiv trag na ljudskoj povjesti, otvorili nove vidike, pomogli čovječanstvu da se zapriječe neke bolesti, da se izliječe bolesti koje su desetkovale stanovništvo kad bi se pojavile. Neki velikani nauke i izumitelji pomogli su čovječanstvu da živi lagodnije, brže putuje, komunicira i sl. S druge strane, povijest bilježi i one ljude i društvene sisteme koji su svojim radom i djelovanjem unazadili čovječanstvo. Povijest bilježi mnoge zulumčare.

Danas ispaštamo zbog brojnih nedjela koja su učinjena vakufu i Bošnjacima.

Od okupacije BiH od strane Austro-ugarske monarhije pa do danas vakufi su uništavani donošenjem niza zakona koji su bili na štetu, kako vakufa kao posebne kategorije vlasništva, tako i na štetu bogatih muslimana. U periodu od 1918.-1939. u BiH je oduzeto oko četiri miliona dunuma vakufske zemlje i 12,5 miliona dunuma beglučke zemlje, što ukupno iznosi 16,5 miliona dunuma zemlje, a izraženo u procentima iznosi 27,6 % ukupne površine BiH. Jedan nepravedan odnos prema vakufu u BiH se nastavlja i u kasnijoj državi  kada vakufi bivaju bukvalno dokrajčeni, a pogotovo u prvih četrnaest godina komunističke vladavine (1945-1959). Godine 1959. ugasila se i Vakufska direkcija kao ustanova koja je upravljala vakufima jer više nije imala razloga za postojanje nakon što je 95% vakufske imovine do tada bilo oduzeto, izuzimajući džamije i prateće sakralne objekte. Veliki dio tog preostalog dijela vakufske imovine je bio porušen i devastiran tokom agresije na BiH od 1992.-1995. 

Ukupan broj oduzetih vakufa u ranijem periodu (dućana, džamija, grebalja, stanova, zgrada) je 11.324, odnosno ukupna površina oduzetih vakufskih nekretnina je 30.342.496 m2. Šteta koja je nastala usljed nacionalizacije vakufskih stanova i poslovnih prostora procjenjuje se na 744.000.000,00 KM. U toku agresije na BiH (1992.-1995.) agresori su porušili 1.311 vakufskih objekata (džamija, mesdžida, mekteba, tekija i harema), a teže oštetili 472 vakufska objekta. Vakufi i danas trpe ogromnu štetu. Na godišnjem nivou zbog nepovrata imovine FBiH ošteti vakuf za iznos od 15.840.000,00 KM, a RS za iznos od 9.660.000,00 KM.

Od prvih demokratskih promjena u BiH, gotovo sve političke  stranke su, pored toga što su u programskim deklaracijama imale jednu od važnih stavki "povrat oduzete imovine", konstantno, a posebno pred izbore, obećavale donošenje već sada famoznog Zakona o restituciji-povratu imovine. Ranijih godina nacrti i prijedlozi Zakona o restituciji su više puta bili na vladama i parlamentima, pa su ponovo vraćani na početne pozicije. Dakle, pored toga što nije izvršen povrat oduzete imovine nastavljeno je otuđivanje ili legalizacija otuđivanja  vakufske imovine putem donošenja zakona kojim se omogućava otkup vakufske imovine. Jedan od takvih zakona je i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo donesenog 2008. g. od strane Parlamenta FBiH kojim se legalizira i okončava otimačina vakufske imovine započeta u prethodnim sistemima. Naime, pomenuti Zakon dozvolio je nosiocima stanarskih prava mogućnost otkupa nacionaliziranih stanova, čime je vakufska imovina prešla u privatno vlasništvo i time direktno ugrožen opstanak ovog jednog od najvažnijih pravnih instituta na temelju kojeg počivaju mnogi gradovi u BiH. Zbog iznimno štetnih posljedica koje proizvodi ovaj Zakon na izvorne vlasnike, Federacija se istim Zakonom obavezala na dodjelu zamjenskih stanova izvornim vlasnicima (član 3, 5 i 6 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo). Međutim, Federacija BiH do danas nije učinila ni jedan ozbiljniji korak na realizaciji preuzetih obaveza. Ovakvim zakonskim rješenjima legalizirano je otuđivanje 429 vakufskih stanova, o čemu je Vakufska direkcija, u suradnji sa medžlisima Islamske zajednice, Vladi Federacija BiH dostavila detaljnu dokumentaciju.

Božiji Poslanik, s.a., je u naprijed navedenom hadisu spomenuo samo dobra djela, ali šta je s lošim djelima koje čovjek ostavi iza sebe. Kako ona žive i kakav trag ostavljaju iza sebe!? Lijepa riječ, drag insan i prijatan miris ostavljaju radost na onim koji ih čuju, sretnu ili osjete, a isto tako ružan i neprijatan miris izaziva gađenje, odbojnost i sl.

Svi se moramo boriti za povrat vakufske imovine jer to je emanet koji je ostavljen svima nama i svi moramo biti svjesni da vakufska imovina može služiti samo svrsi za koju je uvakufljena, te svako njeno raspolaganje suprotno tim odredbama ne može uroditi plodom.

Ovdje treba da se muslimani prisjete riječi Božijeg Poslanika, s.a., koji kaže: "Onome ko bespravno uzme koliko pedalj tuđe zemlje, Allah će mu o vrat objesiti sedam kata zemlje na Sudnjem Danu." (Buhari)

Draga braćo! Stanje koje smo zatekli je takvo kakvo jeste i nismo odgovorni za stanje koje smo zatekli, već za aktuelno i ono stanje koje ostavljamo iza sebe.

تلك أمة قد خلت لها ما كسبت ولكم ما كسبتم ولا تسألون عما كانوا يعملون .

Taj narod je bio i nestao; njega čeka ono što je zaslužio, i vas će čekati ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili. (El-Bekara, 141.)

Svako od nas nosi dio odgovornosti kada je u pitanju opće stanje, pa i pitanje šta se radi s vakufskom imovinom. Naravno, odgovornost ljudi koji o ovome odlučuju je veća. Generacije naših predaka će odgovarati za svoj rad i šta su nam u emanet ostavili, ali i mi ćemo odgovarati šta smo uradili i šta smo to generacijama iza nas ostavili! Muslimani su dužni ustrajati u borbi za zaštitu i povrat vakufske imovine jer institucije islama ne mogu pravilno funkcionirati bez vakufa. To je naša individualna, kolektivna, ali i generacijska obaveza!

Vakufska direkcija IZ u BiH

(Obrada hutbe: VPS Rijaseta)


Anketa

  • Ko je dao da se izgradi Arslanagića most u Trebinju?