Krajem novembra 1531. godine napisana je prva vakufnama Gazi Husrev-begovog vakufa, a odnosila se na džamiju, imaret i hanikah.
Drugu vakufnamu Gazi Husrev-beg je pisao 1537. godine i ona se odnosila na Kuršumlija medresu, a iste godine je trećom vakufnamom uvakufio i dodatnu imovinu za izdržavanje džamije.
Ovom vakufnamom je uspostavljeno ukupno 75 radnih zaduženja, a pored detaljnog opisa uvakufljene imovine, navedene i sve djelatnosti koje treba da se izvršavaju: funkcije vezane za džamiju, ibadeti koji se obavljaju u hanikahu, te obaveze i način rada imareta.
Na zaduženjima vezanim za obavljanje ibadeta u Gazi Husrev-begovoj džamiji je propisano da bude angažovano ukupno 35 uposlenika. Za hatibsku, imamsku, mujezinske i druge vjerske ibadete propisano je da se angažuje ukupno šest službenika. Propisano je da petkom prije džuma-namaza četiiri hafiza lijepog glasa uče Kur'an. Po odredbi Vakufname, pomenutih šest službenika i četiri učača treba da budu i džuzhani, a kojih ukupno treba da bude 30. Ovo znači da se pored gore opisanih stalno prisutnih službenika treba da angažuje još jedan odgovarajući broj džuzhana koji će svakodnevo da dolaze na podne-namaz u džamiju i zajedno sa pomenutim drugim službenicima uče hatmu i tevhid Gazi Husrev-begu.
Što se tiče broja uposlenih na vjerskim ibadetima u Gazi Husrev-begovoj džamiji, on je i danas identičan sa odrednicama iz Vakufname. U odnosu na Vakufnamu razlike postoje u broju službenika zaposlenih na održavanju u džamiji, haremu i ostalim objektima Vakufa, s obzirom na to da su se uslovi za održavanje u odnosu na vrijeme uvakufljenja bitno promijenili.
U prvoj vakufnami je kao ibadet određeno da se jednom godišnje uči i mevlud u džamiji.
Izgradnja hanikaha je bila namijenjena za derviše halvetijskog reda. Kad je Gazi Husrev-beg došao u Sarajevo već su postojale tekije u kojima se obavljao zikr, i u kojem je postojala škola za derviše. Koliko je šejhova i uleme izašlo iz hanikaha, nije zabilježeno.
Imaret je bila kuhinja u kojoj se sprema hrana za siromašne putnike, đake medrese, ali i razne ugledne goste kao i službenike vakufa koji posjeduje imaret.
Funkcija imareta se zadržala do 1943. godine kada je ova kuhinja prestala sa radom zbog ratnih okolnosti i nedostatka sredstava. Uprava vakufa danas pokušava obavezu svakodnevne prehrane siromaha, gariba i miskina ispuniti drugačijim organizovanjem.
Gazi Husrev beg je svojim vakufom zaokružio sve najbitnije aktivnosti za razvoj zajednice. Zahvaljujući prvoj, drugoj i trećoj vakufnami, ovaj vakuf traje u kontinuitetu i ima, počev od svoga osnivanja pa do danas, presudan utjecaj na razvoj našega društva.
Preuzeto sa preporod.info
