Nije nam poznat pravni status zemljišta na kojem je napravljena zgrada. Ukoliko se ono i dalje vodi kao vakufska imovina, a ne služi toj svrsi, savjetujemo Vam da ne kupujete stan u toj zgradi. O statusu tog zemljišta možete se raspitati u Vakufskoj direkciji Islamske zajednice.

Vakufska imovina se prema normativnim aktima IZ ne može davati u zakup kafićima i restoranima koji poslužuju alkohol. Vakufska direkcija nadzire iznajmljivanje vakufskih prostora. Ako vi imate pouzdane informacije i dokaze da se u vakufskim objektima poslužuje alkohol pozivamo vas da ih dostavite nadležnom medžlisu IZ i ukoliko se ustanovi da je neko od zakupaca prekršio odredbe ugovora o zakupu nadležne institucije IZ-e su dužne da reaguju.

Allahov Poslanik, a.s., je rekao: „Kada umre čovjek prestaju i njegova djela osim u tri slučaja: trajne sadake (vakuf), nauke koja koristi ljudima i nakon njegove smrti i čestitog djeteta koje moli za njega“. Prema tome, može se pred dušu osobe koja je preselila na drugi svijet uvakufiti. Uvakufiti se može nekretnina ili donirati određena novčana sredstva u neki hajr projekat, pa na osnovu te donacije biti vakif u tom projektu. Bez obzira na to da li osoba lično uvakufila vlastitu imovinu, ili za nju uvakufio neko drugi svoju imovinu, vakuf ima isti tretman.

Shodno navedenom, Vi možete uzeti spomenutu naknadu i donirati je za izgradnju vaše ili neke druge džamije, ili nekog drugog objekta od opće koristi.

Također, s obzirom na to da je put javno dobro koje će korisiti mnogima Vi možete da se odreknete potraživanja naknade za oduzetu zemlju s namjerom da to bude Vaš doprinos izgradnji puta. Sve navedeno spada u trajnu sadaku i dok ona traje vaš otac će imate savepe za to.

Umjetničko djelo i intelektualno vlasništvo, ukoliko su šerijatski dozvoljeni, mogu biti predmet uvakufljenja, jer oni imaju svoju vrijednost.

Međunarodna akademija islamskog prava iz Džedde je 2009. godine na 19. zasjedanju donijela rezoluciju broj 181 (7/19) u kojoj se, između ostalog, kaže: „Dozvoljeno je uvakufljavanje dionica kompanija koje se bave šerijatski dozvoljenim poslovanjem, islamskih obveznica (sukuk), autorskih prava i koristi od predmeta, jer je to šerijatski priznata imovina.“

Postoje organi i ustanove u Islamskoj zajednici koji su zaduženi za pitanje korištenja vakufske imovine, načina korištenja, vremena i cijene korištenja i dr. Prema tome, u konkretnom slučaju Mjesna zajednica se može obratiti džematskom odboru, koji treba konsultirati Medžlis IZ, eventualno nadležni Muftiluk, te Vakufsku direkciju, koja treba dati saglasnost na taj vid korištenja. Neophodno je u eventualnom ugovoru o iznajmljivanju odrediti rok i cijenu iznajmljivanja, kako bi se na taj način zaštitio vakuf.

Esselamu alejkum!

Svaki napor i trud koji se uloži u dobro djelo, bilo da je riječ o novcu ili dobrovoljnom radu smatra se dobročinstvom za koje će Allah dž. š. višestruko nagraditi. Ničiji trud neće biti uzalud ukoliko ga učini iskreno u ime Allaha. „Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.“ (En-Nahl, 97) I novac i uloženi rad u izgradnju džamije tretira se trajnom sadakom, zato što se ulažu u objekat koji trajno služi vjernicima za obavljanje ibadeta. Rad ima svoju cijenu i vrijednost kao i novac. Zato nema zapreke da se i onima koji su uložili dobrovoljni rad dodijele zahvalnice ili čak vakufname. No, kako predmet uvakufljenja mora biti poznat i određen, to bi građevinski odbor s takvim osobama prethodno trebao ugovoriti cijenu rada, sukladno tržišnoj vrijednosti, pa da potom te osobe uvakufe poznatu cijenu, odnosno vrijednost urađenog posla. Prema praksi dodjele vakufnama očigledno je da je džematu novac prioritetniji od rada. Nadamo se da će i rad dobiti adekvatno priznanje pa i putem odgovarajućih vakufnama, uz uvjet koji smo spomenuli. U svakom slučaju, rad u ime Boga neće propasti čak i ako ga ljudi ne vrednuju na adekvatan način.

Obzirom da je u našem mezhebu dopušteno uvakufljenje pokretne imovine ukoliko je to postalo uobičajena praksa u nekom mjestu te uzimajući u obzir da je uvakufljenje knjiga kao i novca općeprihvaćena praksa kod nas i u svijetu, smatramo da se proširenim tumačenjem ove vrste pokretne imovine, primjenom istog principa, može uvesti u praksu uvakufljenje istraživačkih radova i autorskih prava.

Potrebno je osigurati uvjete da se ta imovina i prava zaštite i trajno koriste u svrhu naznačenu u vakufnami.

Fetva-i-emin dr. Enes Ljevaković

Prema odabranom mišljenju u fikhu uvakufljenjem imovine ona više nije u vlasništvu vakifa, već u vlasništvu vakufa za koji je namijenjen. Ukoliko vakuf za koji je namijenjen prestane postojati iz ovog ili onog razloga, njegova imovina se prenosi u drugi vakuf iste namjene i svrhe. U konkretnom slučaju, vakifi nemaju pravo tražiti povrat uvakufljenog novca osim ako su to uvjetovali prilikom uvakufljenja (u vakufnami) u slučaju nemogućnosti realiziranja projekta za koji su uvakufili svoj novac na planirani način. Bez tog uvjeta, nemaju šerijatsku osnovu za traženje povrata novca, jer on više nije u njihovom vlasništvu. U slučaju nemogućnosti izgradnje džamije na planirani način, ili kupovine izgrađenog objekta i njegovog preuređenja u džamiju, kao alternativnog rješenja, novac treba utrošiti u istu svrhu za koju je uvakufljen, tj. za izgradnju džamiju tamo gdje je to moguće. U tom slučaju najbolje bi bilo da to osobno urade sami vakifi, kako bi bili sigurni da je njihov novac upotrijebljen u namijenjenu svrhu (džamiju).

Esselamu alejkum!
Ono što se jednom uvakufi ne može se više poništiti zato što uvakufljena imovina nije više u vlasništvu vakifa već vakufa. Prema tome, razmirice, neslaganje, svađa i sl., što inače ne bi trebalo i smjelo da se događa u džematu, jer je oprečno duhu i smislu džemata), ne mogu biti razlog poništavanja vakufa u konkretnom slučaju, jer uvakufljena imovina (novac) samim činom uvakufljenja nije više u Vašem, već u vlasništvu samoga vakufa (džamija, mesdžid....).

Odgovor: Ukoliko je hajr-česma sagrađena na vakufskom zemljištu, onda se na tom objektu ne mogu vršiti intervencije bez saglasnosti džematskog odbora, kao što se nije mogao ni sagraditi bez saglasnosti medžlisa IZ i džematskog odbora, kao i Vakufske direkcije. Odnose između hajr-sahibije i medžlisa IZ kao pravnog lica, te mutevelije vakufa na kojem je sagrađena hajr česma trebalo je urediti odgovarajućim uguvorom kojim se daje odobrenje gradnje česme na vakufskoj imovini. Prema tome, neophodno je da se konsultirate sa svim spomenutim organima i ustanovama radi dobijanja njihove saglasnosti, a ne da samoinicijativno i samovoljno vršite radnje na vakufskom dobru.

Fetva-i-emin dr. Enes Ljevaković

Esselamu alejkum!
Pravo prolaska preko neke zemlje spada u prava stvarne služnosti. Da li to pravo postoji u konkretnom slučaju trebaju utvrditi nadležni organi Islamske zajednice (džemat, medžlis i Vakufska direkcija). Ova tijela odlučuju i o roku i načinu iznajmljivanja vakufskog zemljišta.

1. Mutevelija, odnosno predsjednik džematskog odbora, nema pravo otuđivati, poklanjati, prodavati ili na drugi način po svojoj volji raspolagati vakufskom imovinom, niti to pravo ima bilo ko drugi. U slučaju stvarne potrebe ili nužde, ako nadležni organi Islamske zajednice procijene da je to po vakuf korisno, dopušteno je transformisati vakufsku imovinu, tj. zamijeniti je za neku drugu imovinu, koja samim činom zamjene postaje vakufom umjesto zamijenjene imovine. Imam i džematski odbor dužni su reagovati na takav postupak mutevelije i prijaviti zloupotrebu medžlisu Islamske zajednice i Vakufskoj direkciji. Spomenuti organi trebaju ispitati o čemu se radi i donijeti odgovarajuće odluke.

2. Vakuf nije privatna imovina džematlija da njome raspolažu u svoju korist, a na štetu vakufa. Zato je takav postupak nedopušten i može se okvalifikovat kao atak i uzurpacija vakufa. Kao i u prethodnom slučaju, nadležni organi Islamske zajednice trebaju ispitati o čemu se radi i poduzeti mjere zaštite vakufa i vakufske imovine. Također, mogu ispitati da li su se stekli uvjeti za transformaciju postojećeg vakufa. Jedno od osnovnih načela u islamskom pravu glasi: Opći interes je iznad privatnog. U spomenutom slučaju opći interes je očuvanje i zaštita vakufa.

Fetva-i emin
Dr. Enes Ljevaković

1. Ukoliko se ne nađe neko ko će uzeti vakufsku zemlju pod sistem godišnjeg zakupa, uz uobičajenu cijenu, onda nema šerijatske zapreke da se ta zemlja da na trogodišnji zakup kako bi zakupac imao više vremena za kvalitetno planiranje njenog korištenja. Džematski odbor može tako postupiti, ako vakufnamom ili pravilima o korištenju vakufske zemlje nije drugačije riješeno.

2. Vakufsku imovinu u principu ne bi trebalo koristiti bez naknade, ako vakufnamom nije drugačije određeno, makar i uz simboličnu naknadu. Međutim, u praksi se može odstupiti od tog principa u slučaju potrebe, kao npr. u nekim našim džematima u kojima je uobičajeno da džematski odbor dodijeli mjesnom imamu na privremeno besplatno korištenje vakufsku zemlju, jer je to na neki način uračunato u imamsku plaću, koja je inače u mnogim džematima prilično skromna. Vakif će u svakom slučaju imati nagradu za korištenje njegovog vakufa bilo ono uz naknadu ili ne. Džematski odbor, u funkciji mutevelije odnosnog vakufa, može donijeti takvu odluku, ako vakufnamom nije preciziran način korištenja, odnosno ako je vakuf općenito namijenjen za potrebe dotične džamije i džemata. Ipak, preporučio bih da to korištenje bude uz određenu, makar i simboličnu naknadu.

Fetva-i emin
Dr. Enes Ljevaković

Vakif može prilikom uvakufljenja postaviti određene uvjete koji se odnose na način korištenja vakufa, odnosno svrhu uvakufljenja. Ako te uvjete ne postavi, onda o njima odlučuju oni koji upravljaju dotičnim vakufom. Prilikom iznajmljivanja dužni su voditi računa o interesu vakufa. Zakupac, također, mora postupati na način koji neće štetiti vakufu, tj. dužan je ispoštovati uvjete zakupa. Krčenje voćnjaka može se smatrati štetnim po vakuf. Procjenu po vakuf štetnog ili korisnog postupanja vrše gore spomenuti nadležni organi Islamske zajednice. Vaš prigovor u vezi postupanja zakupca, ako Bog da, neće poništiti sevap za uvakufljenje, jer mu je cilj zaštita vakufa. Naravno, trebate znati da činom uvakufljenja prestajete biti vlasnici te imovine. Ostaje Vam samo da na lijep način savjetujete džematski odbor u vezi načina postupanja sa vakufom, poput ostalih džematlija. Vi o tome više ne odlučujete, ako to niste uvjetovali u vakufnami. Odgovornost upravljanja vakufom na šerijatom dozvoljen način snosi organ koji vrši funkciju mutevelije kao i ostali organi IZ koji imaju funkciju nadziranja raspolaganja vakufima.

Fetva-i emin
Dr. Enes Ljevaković

Esselamu alejkum!
Više puta smo dali negativan odgovor na slično pitanje imajući u vidu osnovnu namjenu i svrhu munare koja nije u suglasju s njezinim korištenjem u komercijalne i telekomunikacione svrhe, posebno uzimajući u obzir brojne neprimjerene, islamskom moralu oprečne sadržaje koji se plasiraju putem medija. Tako bi se munara koristila možebit i za prijenos pornografskih i bogohulnih sadržaja. Općepoznat je princip da se džamija (a munara je njen sastavni dio i u funkciji ostvarenja njenih ciljeva) ne može koristiti radi trgovine.

S poštovanjem
Fetva-emin
Dr. Enes Ljevaković

Nema dileme oko toga da su igre na sreću, lutrija, loto, klađenje i sl. u islamu zabranjena djela (haram) koja su obuhvaćena kur'anskim terminom ,,mejsir" - kockanje spomenutim u 90. ajetu sure El-Maida: ,,O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite.“ Budući da je kockanje zabranjeno, zabranjeno je i pomaganje u činjenju tog ružnog djela. Uzvišeni Allah kaže ,,Sarađujte u dobročinstvu i čestitosti, a nemojte se pomagati u činjenju grijeha i neprijateljstvu!" Iznajmljivanje poslovnog prostora za potrebe lutrije i u svrhu klađenja i kockanja je jedan vid zabranjene saradnje u grijehu. Prema tome, muslimanu nije dopušteno iznajmljivati poslovni prostor koji će se koristiti u navedene svrhe, posebno to nije dozvoljeno lslamskoj zajednici, jer bi time na neki način legalizirala spomenuta zabranjena djela. Allah kaže ,,A onome ko se Allaha boji, On će mu izlaz dati i opskrbiti ga odakle se i ne nada.“

Fetva-i emin
Dr. Enes Ljevaković

1. Vijeće za fetve daje podriku Vakufskoj direkciji na aktivnostima koje se preduzimaju s ciljem zaštite, unaprijeđenja i revitalizacije vakufske imovine;

2. Svi organi i ustanove Islamske zajednice zaduženi za brigu o vakufskoj imovini trebaju uložiti maksimalan napor u iznalaženju sredstava za obnovu i revitalizaciju vakufa bez opterećivanja vakufske imovine, kao npr. putem
partnerskih aranžmana sa imaocima kapitala;

3. U slučaju da nije moguće na drugačiji način iznaći sredstva za obnovu i revitalizaciju vakufske imovine, dozvoljeno je uspostavljanje založnog prava (hipoteke) na vakufskoj imovini, i to pod slijedećim uvjetima:
a) Da isključiva namjera i cilj bude ostarenje dobrobiti vakufa, a ne nečega drugog,
b) Postojanje krajnje nužde ili iznimno jakog i očitog interesa koji to opravdava,
c) Stručna procjena ekonomske izvodivosti (poslovni plan) i mogučnosti realizacije vakufskog projekta te sposobnost vraćanja kredita;

4. Svaki pojedini slučaj opterećivanja vakufske imovine treba tretirati zasebno, postupajući po istoj proceduri po kojoj se vrši transformacija ili zamjena vakufske imovine.

Fetva-i emin
Prod.dr. Enes Ljevaković

Šukri Ramić je odgovorio da su te pare zabranjene (harām), ali samo onome ko ih je dobio na lotu. Grijeh vezan za te pare s njega se ne prenosi. Jedini način da se osoba oslobodi tog grijeha je da taj novac dadne u humanitarne svrhe. Ukoliko hoće da taj novac dadne za izgradnju džamije, to mu treba omogućiti.

Tekst pripremio: mr. Hfz. Muhamed Čajlaković

Šukri Ramić kaže da se vakuf troši i koristi na način koji je vakif precizirao vakufnamom, dok stvari koje se smatraju općim vlasništvom koriste oni koji su im najbliži, a kada oni uzmu koliko im je dovoljno, tada dolaze na red oni poslije njih, i tako dalje. U naše vrijeme, blagodati i bogatstva se, uglavnom, ne raspoređuju ravnopravno i obaveza je svih koji mogu doprinijeti poboljšanju stanja da isprave tu nepravdu.

Tekst pripremio: mr. Hfz. Muhamed Čajlaković

Muharem Omerdić je u Preporodu odgovorio da je od IZ-e, za vrijeme SFRJ, otuđeno puno vakufske imovine. Nažalost, nije to činila samo prijašnja vlast, nego i same džematlije i komšije vakufskih dobara. Prema vakufu su se mnogi odnosili kao prema ničijoj imovini.

Organi IZ-e, na svim nivoima, zauzeli su jedinstven stav da se više ni jedna stopa vakufske zemlje ne otuđuje; a što se tiče oduzetih i nacionaliziovanih vakufskih dobara, da se pokrene postupak za njihovo vraćanje pređašnjem vlasniku, odnosno IZ-i.

Uslov pod kojim je vakuf uvakufljen mora se uvažavati. Niko nije ovlašten da otuđuje vakufsku imovinu, ili da je pripisuje drugom. Njezina zamjena, ili prenošenje, ako se radi o objektima, dopuštena je samo pod posebnim uslovima, o čemu odlučuju viši organi IZ-e.

Put preko mezarja nije dopušten. Time bi se neki mezari morali prekopavati i vršiti ekshumacija umrlih, što se samo iznimno može dopustiti, ako za to, po Šerijatu, postoje valjani razlozi. Izgradnja septičke jame i kanalizacije također, nije dopuštena.

Ukoliko neko nasilno želi oskrnaviti mezarje, hitno treba s tim upoznati Odbor IZ-e koji zna šta dalje treba poduzeti. Ako Odbor IZ-e nije u stanju da zaštiti mezarje od skrnavljenja, to su, uz Allahovu pomoć, u stanju viši organi IZ-e.

Tekst pripremio: mr. Hfz. Muhamed Čajlaković

Muharem Omerdić kaže da je vakuf Allahova, dž.š., imovina koja pripada svim muslimanaima. U konkretnom slučaju oba džemata imaju ista prava u spomenutom haremu i niko se prema vakufu nema pravo odnositi kao prema privatnom posjedu. Da bi se među džematlijama izbjegli nesporazumi, preporuka je da se, putem Medžlisa, ovi problemi upute Vakufskoj direkciji koja je nadležna za to.

Tekst pripremio: mr. Hfz. Muhamed Čajlaković

Ibrahim Džananović kaže da je osnovna svrha uvakufljavanja da se postigne trajna sadaka, a sam vakif ima sevab onoliko koliko uvakufljeno dobro traje i služi svojoj namjeni. Muhammedova, a.s., poruka po kojoj se vakuf ne može prodati, pokloniti, ni naslijediti, jedno je od osnovnih šerijatskopravnih načela. Mezarja, općenito uzevši, spadaju u vakufe, kao i džamije.

Pitanje prodaje i zamjene vakufske imovine, posebno nekretnina, u islamskom svijetu je vrlo rano aktuelizirano i detaljno elaborirano u šerijatskopravnim djelima. Naime, pojedini vakufi su, tokom vremena, ekonomski slabili zbog različitih okolnosti: požara, poplava, itd., a u nekim slučajevima su zbog izmijenjenih društvenih okolnosti gubili svoju prvobitnu namjenu, pa je javni interes zajednice (maslahatu-l-'āmmah) nalagao da se takav vakuf u nekretninama zamijeni za drugu odgovarajuću nekretninu ili, u krajnjoj nuždi, proda, a za dobijeni novac kupi zemljište, ili građevine koje će davati veće prihode i biti trošeni u one svrhe u koje je prethodnom vakufnamom bilo određeno.

Dakle, u šerijatskom pravu poznato je načelo javnog interesa, ali, isto tako, postoje i pravila ko je nadležan da odlučuje o tome šta je javni interes, a šta nije.

Odluke o tome šta je interes zajednice donosile su same halife, a kasnije su njihovi prerogativi, o ovim pitanjima, prenijeti na nadležnu vjersku vlast i islamske učenjake. U našem vremenu to su samo odbori IZ-e i mešihati i to pravo se, ni na koji način, ne može prenijeti na bilo koga drugog.

Poznata su šerijatskopravna načela da u nekom mjestu i vremenu nešto može biti dopušteno, ali u drugom to isto može biti zabranjeno. To zavisi od različitih okolnosti i uslova u kojima muslimani žive. Nije isto dislocirati mezarja u Egiptu i u BiH.

Ima li se u vidu činjenica da islam zabranjuje kremiranje, već strogo određuje način ukopavanja umrlih, bit će nam jasno da se izraženi prostor za novim  mezarjima može ublažiti aktiviranjem starih i ponovnim kopanjem u njima.

Tekst pripremio: mr. Hfz. Muhamed Čajlaković

Ibrahim Džananović kaže da obavezi zekata ne podliježu oni vakufi čiji su prihodi namijenjeni vjersko-prosvjetnim aktivnostima, kao što je gradnja i održavanje džamija, medresa, biblioteka i slično. Također, obavezi davanja zekata ne podliježu vakufi koji imaju opće humani karakter, a to su srf, ili hajri vakufi koji su osnovani za one kojima je pomoć potrebna: za zbrinjavanje nezbrinutih, starih, bolesnih, nemoćnih i siročadi. Dakle, svi vakufi čiji korisnici nisu vakifovom voljom, a kasnije voljom mutevelije, svedeni na samo jednog, ili više određenih korisnika imaju opći karakter i na njihove prihode, bez obzira koliki oni bili, ne daje se zekat.

Međutim, ako se radi o porodičnom vakufu, ili je vakif odredio da se prihodima koristi samo ograničen broj lica, tada su korisnici takvog vakufa dužni davati zekat, pod uslovom da ima nisab.
Kod nas je ranije bilo porodičnih vakufa, ali ih danas nema. Ova vrsta vakufa sastoji se u tome što vakif uvakufi svoju imovinu i odredi da jedan manji dio prihoda koristi vakuf, a drugi, veći njegovi muški potomci. Da li su korisnici ovih vakufa davali zekat, nije nam poznato, ali su, sigurno, bili dužni.

Licima kojima je nadležni organ Islamske zajednice (Mešihat, ili Odbor IZ-e) dao pod zakup, ili na korištenje bez naknade određena imanja kao što su: voćnjaci, oranice i slično, dužni su dati zekat na ostvareni prihod, ako ima nisab; makar korisnici bili imami dotične džamije čiji vakuf koriste. Ovo zbog toga što je u konkretnom slučaju određeno i dato jednom licu da koristi vakufske prihode, a princip za oslobađanje od zekata je da korisnici budu samo ustanove i neograničen broj lica.

Tekst pripremio: mr. Hfz. Muhamed Čajlaković

Husein Đozo kaže da musliman u svakom nemuslimanu, prije svega, treba gledati čovjeka. Otuda se muslimanu nalaže da drugima čini dobročinstvo, naročito kršćanima i Jevrejima. Čak im može dati sadakatu-l-fitr i druge vidove materijalne pomoći. U Kur’anu se izričito kaže da treba pomoći i činiti dobra djela nemuslimanima koji ne progone i ne zlostavljaju muslimane.

U punom skladu sa propisima islama je učešće nemuslimana u izgradnji džamije. Taj vid saradnje se već odavno primjenjuje. Islam preporučuje i sve druge načine prijateljstva i saradnje.

Tekst pripremio: mr. Hfz. Muhamed Čajlaković

Husein Đozo preporučuje davanje zekata i sadaka-i-fitra u Fond za GHb medresu i ITF. Pripadnici Islamske zajednice bi trebali shvatiti veliku historijsku važnost ove akcije, tako da ni jedan dinar ovih davanja ne bi smio otići na drugu stranu mimo ovog Fonda. A spomenutoj osobi treba i može pomoći i u vidu sadake. Za dotičnu osobu je važna pomoć, a ne vid same pomoći. Društvena dobrobit je preča od pojedinačne.

Tekst pripremio: mr. Hfz. Muhamed Čajlaković

Husein Đozo  kaže da je vakufnama naredba muteveliji. U konkretnom slučaju je dohodak od vakufa namijenjen za izdržavanje džamije i vjerskih službenika. Riječ je o takozvanim imamskim vakufima čiji je prihod namijenjen imamima.

Osnovno načelo u Šerijatu je da se zahtjev vakifa mora poštovati kao i sam zakon. U strukturi šerijatskog prava o vakufima postoje tri stepena: mutevelija, nadzorni organ i sudija, kao najviši organ. U našim uslovima drugi i treći stepen obnašaju starješinstva IZ-e.

Ne smije se desiti da se ne postupa po uslovima vakifa. Jedino u slučaju da dohodak od vakufa ne može podmiriti sve vakifove zahtjeve, tada se pristupa davanju prioriteta, odnosno procentualnom utrošku sredstava u namijenjene svrhe. Nadzorni organ je dužan intervenisati u slučaju neizvršenja vakifove oporuke, pa i smijeniti muteveliju ako je u tome dobrobit za vakuf.

Tekst pripremio: mr. Hfz. Muhamed Čajlaković

Husein Đozo, u odgovoru, kaže da obilježavanje mezara muslimana mora biti po propisima islama i što skromnije. Šta umrli ima ako se nad njegovim mezarom izgradi skupi nadgrobni spomenik, a šta društvo?! Ništa. Neosporno je da prema umrlima treba imati poštovanje i ljubav. Međutim, ta osjećanja treba  izraziti tako što ćemo poduzimati korisne akcije i podizati razne hajrate, kao što je: dovođenje vode, pomaganje medrese, štampanje korisnih knjiga,... Tako će umrli imati najviše sevaba, a mi bismo postigli dvostruku korist: ovosvjetsku i onosvjetsku, čemu islam teži.

Tekst pripremio: mr. Hfz. Muhamed Čajlaković

Husein Đozo kaže da je za izdržavanje GHb medrese i osnivanje ITF najpotrebniji novac. Pokloni u nepokretnostima vezani su za određene teškoće koje koristi od ovih poklona svode na minimum. Prije svega, ograničen je maksimum vlasništva nad nekretninama i porez na poklon je veoma visok. Ako se tome doda redovni godišnji porez i drugi troškovi održavanja, korist od toga je neznatna. Zbog toga je za medresu i ITF mnogo korisnije da se nekretnina proda i da se taj novac dadne za ove ustanove. Na taj način se novac investira u institucije koje traju. Svako ko bude učestvovao u osnivanju ITF imat će sevab  prema visini učešća. Zato se preporučuje da čitalac proda spomenutu parcelu i pošalje novac u Fond za osnivanje ITF-a u Sarajevu.

Tekst pripremio: mr. Hfz. Muhamed Čajlaković

Husein Đozo je odgovorio da ovo nije jedini slučaj u kojem se neki pripadnici IZ-e štetočinski odnose prema vakufskoj imovini. Ima bezbroj primjera najgrublje uzurpacije dijelova mezarja, džamijskih harema, i tako dalje. Često to čine upravo oni koji dolaze u džamiju i tvrde da su dobri muslimani

Ako su navodi u pitanju tačni, treba najoštrije osuditi postupak te grupe od šest ljudi. Oni čine  veliki grijeh. Mezarja su, pored toga što su sastavni dijelovi džamijskih harema, ujedno i komunalni objekti. Njih treba štititi i održavati, a ne dopustiti da postanu naše ruglo. Neodgovorne pojedince treba osvješćivati i privoditi redu. U tome i državni organi trebaju poduzeti odgovarajuće mjere.

Tekst pripremio: mr. Hfz. Muhamed Čajlaković

Husein Đozo je odgovorio da materijalni prinosi za potrebe vjerskog života, za trošenje na Allahovom, dž.š., putu spadaju u najkorisnija djela. U Kur’anu i Sunnetu se, na bezbroj mjesta, vjernici podstiču na udjeljivanje, uz obećanje neizmjerne nagrade. To će biti najbolje i najkorisnije djelo za čitaoca i širu zajednicu. Time će se svrstati u red dobrotvora koji su spremni da za islam daju ono što im je najdraže. Ukratko, čitaocu se preporučuje da uvakufi svoje pokretnine.

Tekst pripremio: mr. Hfz. Muhamed Čajlaković

Husein Đozo kaže da je, u opravdanim slučajevima, kada to dobrobit vakufa zahtijeva, dopuštena prodaja i zamjena uvakufljenog objekta. U fikhskim djelima navode se neki slučajevi kada je prodaja i zamjena dopuštena. Time, naravno, nisu iscrpljeni svi slučajevi. Svako vrijeme ima svoje nove slučajeve. Nesumnjivo je da i bojazan od same uzurpacije predstavlja takav slučaj koji se mora uzeti u obzir, dobro proučiti i donijeti odgovarajuća odluka. Ako je mogućnost očita, tada ima mjesta prodaji.

Dakle, prodaja je dopuštena u svrhu zamjene uvakufljene zemlje, ili kuće u sljedećim slučajevima:

1.kada je vakif u vakufnami izričito zadržao sebi to pravo i postavio takav uslov. U ovom slučaju vakif može prodati uvakufljeni objekat i za te pare kupiti drugi.

2. u slučaju kada u vakufnami ne postoji takav uslov, nadležni vjerski organ (ranije kadija, a sada republičko Starješinstvo) može odobriti i izvršiti prodaju i zamjenu i to u slučajevima:

a)  kada je uvakufljeni objekat postao bez ikakve koristi. Ako je, naprimjer, zemlja postala neplodna, ili iz nekih drugih razloga njeni prihodi ne mogu da pokriju troškove njenog održavanja; ako je kuća postala trošna, nepodesna za stanovanje, a ne postoje sredstva za njenu obnovu;

b) kada je uvakufljeni objekat rentabilan, ali bi se mogao zamijeniti za još korisniji koji bi donosio veće prihode;

c) ako je u pitanju objekat sa namjenskom svrhom, kao naprimjer kuća za stanovanje imama, u tom slučaju zamjena se ne može završiti za zemlju. U obzir može doći samo kuća koja će služiti određenoj namjeni. Inače, može se vršiti zamjena kuće za zemlju i obratno;

d) u slučaju uzurpacije vakufskog objekta, kada je nemoguće povratiti objekat, dopušta se nagodba da bi se dobila protuvrijednost, ili drugi odgovarajući objekat.

Husein Đozo konstatuje da se od nekih Odbora IVZ-e pitanjima vakufa pristupa s malo, ili nimalo opreza i promišljenosti. Ima neodgovornih  postupaka, kada se Starješinstva dovode pred gotov čin, tako da je nemoguće bilo šta poduzeti.

Tekst pripremio: mr. Hfz. Muhamed Čajlaković

Husein Đozo je odgovorio da, o ovom pitanju, postoje dva stava. Na čitaocima je, da se uz vlastitu odgovornost pred Allahom, dž.š., odluče za jedan od njih.

Ebu Hanife dopušta prodaju voća, čak gotove šire, proizvođaču alkoholnih pića. U fikhu piše da se može prodati šira kupcu za kojeg se zna da će je upotrijebiti za proizvodnju alkoholnih pića. Ovaj propis se temelji na tome što grijeh nije u samoj širi. Tek kad šira dobije nove elemente i pretvori se u novi proizvod, tada to nosi u sebi elemente grijeha. Taj proces je proizvod kupca i on je za njega odgovoran, a ne bivši vlasnik šire.

Prema ovom mišljenju, kaže Đozo, muslimanu bi bilo dopušteno da prodaje šljive i druge poljoprivredne proizvode kao sirovinu za proizvodnju alkoholnih pića, čak i u slučaju kad za to zna. Spomenuti propis ne temelji se ni na Kur’anu, ni Sunnetu. Motivisan je suviše formalistički i nimalo uvjerljivo. Ne može se pravdati time što šljiva, ili šira, još nije alkoholno piće, iako je na putu da se u to pretvori. Izgovor da  prodavac nema ništa u tome nije uvjerljiv.

Onaj koji, na bilo koji način, omogućuje jedno zlo, jednu štetnu pojavu, smatra se aktivnim učesnikom u tome postupku. Previše je jednostrano i površno prihvatiti se tvrdnje da šira, sama po sebi, nije zlo i grijeh i time braniti opravdanost prodaje proizvođačima alkoholnih pića. To je, kaže Husein Đozo, hīletu-š-šer‘ija, vrsta špekulacije, potpuno slična onoj u vezi zekata, kada vlasnik, da bi izbjegao davanje zekata, prenosi u toku godine, ali samo formalno, imovinu, ili njen dio, na nasljednika.

Na osnovu navedenog, Husein Đozo  smatra da je zabranjena prodaja šljiva, ili nekog drugog poljoprivrednog proizvoda, za proizvodnju alkoholnih pića i to je u skladu šerijatskog principa o zatvaranju svih puteva koji vode zabranjenoj djelu (saddu al-zarāi‘).

Prema propisima Šerijata zabrana jedne stvari, jednog čina, sadrži u sebi zabranu svega što vodi toj stvari i tome činu i zatvaranje svih puteva koji idu u tom pravcu.

Tekst pripremio: Mr. Hfz. Muhamed Čajlaković

Odgovor: Uz uobičajene šerijatske uvjete koje mora ispunjavati svaki imovinskopravni ugovor, te posebne uvjete koji se odnose na testament (do jedne trećine imovine, saglasnost ostalih nasljednika ako je oporukoprimac neko od nasljednika), testament mora sadržavati slijedeće bitne elemente:

• ko oporučuje,
• ime oporučitelja,
• šta oporučuje, tj. koju imovinu,
• korisnost ili služnost (šerijatski je dozvoljeno do jedne trećine ukupne imovine koja je u vlasništvu oporučitelja) i
• kome se ta imovina oporučuje.
• Vakufnama mora sadržavati, nakon ispunjenih općih uvjeta raspolaganja imovinom, slijedeće elemente:
• ko uvakufljava,
• ime vakifa,
• ta uvakufljava, tj. koju imovinu,
• korisnost ili služnost, u koje svrhe se uvakufljava i eventualno pod kojim uvjetima ako vakif ima nekih posebnih uvjeta.

Budući da se testament može jednostrano poništiti i povući, on se može preinačiti u vakufnamu. Dakle, ukoliko testator za života istu imovinu koju je nekome oporučio uvakufi, smatrat će se da je odustao od testamenta u korist uvakufljenja. Testament će biti poništen, a vakuf valjan ukoliko su svi drugi uvjeti uvakufljenja ispunjeni. Testator to može učiniti jednostrano, osim ako je testament uslovljen nekom protuuslugom i sl. onda je to neka vrsta trgovine i razmjene vrijednosti i to je druga situacija koju treba riješiti sud ukoliko dođe do spora.

Odgovor: Vakuf se u principu ne može otuđiti i privatizirati, budući da je to imovina koja je van prometa. O načinu korištenja vakufa odlučuje mutevelija u saradnji sa džematskim odborom i medžlisom Islamske zajednice. Ako je u pitanju zamjena vakufa i sl., onda treba saglasnost Vakufske direkcije.