Ishak-beg Ishaković 

Na položaj krajišnika Skopskog krajišta, kome je i pripadalo Bosansko krajište Ishak-bega je sultan imenovao 1439.g. Do tada je u tom zvanju bio njegov otac Isa-beg. Sa malim prekidima on će to ostati do 1463.g. Godine 1463. sultan Mehmed II Fatih postavlja Isa-bega za drugog sandžak-bega Bosne poslije prvog Mehmed-bega Minetovića. U ime Boga i u sultanovu čast on je 1457.g. u Sarajevu podigao džamiju, u narodu zvana Careva džamija. Osim toga on u blizini konaka gradi dvor Begluk-saraj, Begluk ili Zabeglukom.

Naziv Saraj-ovasi (polje oko dvora) javlja se prvi put 1455.g. To je ime današnjeg Sarajeva. Ishak-beg je između ostalog sagradio i tekiju na Bembaši, han Kolobara na Baščaršiji, ćupriju preko Miljacke, hamam, izvjestan broj dućana i mlinove na Miljacki.

Podizanjem hana odnosno karavan-saraja sa mnogim dućanima, on je postavio osnove privrednog centra, a gradnjom mosta omogućio povezivanje najstarijeg naselja oko Careve džamije sa novim centrom na drugoj obali. Najvjerovatnije je ukopan u haremu Careve džamije. Ako je Ishak-beg Ishaković bio začetnik grada Sarajeva polovinom 15. stoljeća, onda je Gazi Husrev-beg između dvadesetih i četrdesetih godina 16. stoljeća njegov stvarni utemeljitelj.

Gazi Husrev-beg

U vrijeme sultana Sulejmana II (1520.-1566.) živi i djeluje najznamenitiji namjesnik i najveći vakif što ga je Bosna imala ¬Gazi Husrev-beg (1480.-1541.). Rođen je u Rumeliji. Njegov otac Ferhad-beg koji je rođen u Bosni poginuo je 1486.g. kod Adane kao jedan od vojskovođa sultana Bajazida II (1481.-1512.) u borbi protiv egipatskog sultana Katibeja. Njegova majka Seldžuka bila je kćer sultana Bajazida rano je umrla još za očeva života. Nakon osvajanja Beograda 1521.g. u kome učestvuje, Husrev-beg dobiva počasni naziv Gazi.

Sam Beograd je bio ključ zauzimanja bogate Ugarske i kapija Srednje Evrope. Nakon zauzimanja Beograda Gazi Husrev-bega je sultan fermanom imenovao bosanskim sandžak--begom. Prvi njegov boravak u tom zvanju u Sarajevu bio je 1521. do 1525.g. To vrijeme je bilo ispunjeno ratovima po susjednim hrvatskim i mletačkim krajevima. Godine 1522. zauzima Knin i Skradin, a 1523. Ostrovicu. Naredne dvije godine (1524.-1525.) bezuspješno opsjeda Jajce i zbog trenutnih neuspjeha biva nakratko premješten iz Bosne. Već u januaru 1526.g. ponovo je na čelu Bosanskog sandžaka i na tom položaju ostaje osam godina do 1534.g. U ovom periodu Gazi Husrev-begje učestvovao u Mohačkoj bici 1526.g., osvojio Obrovac 1527.g., a Jajce i još dvanaest kasaba 1528.g. Sudjeluje sa vojskom i pri opsadi Beča i Kiseka. Godine 1538. Gazi Husrev-beg zauzima Trogir, Nadin i Knin, a 1539.g. i Sinj. U ovom razdoblju on u Sarajevu podiže svoju monumentalnu džamiju (1530.-1531.) i niz drugih objekata. Samo u Sarajevu je 1532.g. Gazi Husrev-begov vakuf brojao 202 objekta.

Treće Gazi Husrev-begovo namjesnikovanje u Bosni je započelo 1536.g. U tom periodu namjesnikovanja Gazi Husrev-beg je ratovao, ali i gradio hajrate u Sarajevu. Godine 1537. završava čuvenu medresu Kuršumliju. U prvo vrijeme medresa se zvala Seldžukija, po njegovoj majci, a kasnije dobiva naziv Kuršumlija po olovnom krovu. Begova medresa je u prvo vrijeme bila viša šerijatska škola u koju su radi doškolovavanja dolazile i kadije. Osim predmeta iz područja šerijatskog prava i više vjerske naobrazbe, u ovoj su višoj školi predavani retorika i ostalo što iziskuje običaj i mjesto. Kasnije medresa postaje srednjoškolska vjerska škola. U proteklom periodu postojanja Begove medrese se pokazalo da je to jedna od najznačajnijih ustanova bošnjačko-muslimanskog naroda. Osim medrese i džamije Gazi Husrev-beg podiže i biblioteku, bezistan, imaret, mekteb, više hanova, musafirhana, hanikah - žensku školu i banju.

Svojim hajratima i velikim objektima Gazi Husrev-beg se uz Ishak-bega Ishakovića svrstao u utemeljivače šeher Sarajeva. Gazi Husrev-beg je ubijen l541.g. od strane jednog brđanina. Ukopan je u turbetu kojeg je za života sagradio pored svoje džamije. Tu je i turbe njegovog prvog mutevelije Murat-bega Tardića. On je stanovao u Ćurčića mahali, nije se ženio i nije imao potomstva.

Rustem-paša Opuković

U vrijeme Gazi Husrev-bega živi i veliki vezir Rustem-paša Opuković. Rođen je u okolici Sarajeva. Kao malo dijete doveden je u Istanbul gdje je veoma brzo napredovao. Sultan Sulejman II ga je smatrao razboritim, punim vrlina i veselog duha. Oženio se sultanovom kćerkom Mihrimom i postao miljenik punice Hurem¬-sultanije-Rokselane. Već l544.g. je u zvanju valikog vezira.

Na taj položaj je ponovo doveden l555.g. U tom zvanju ostao je do smrti l561.g. Iza Rustem-paše ostalo je ogromno blago. U Istanbulu je podigao džamiju Mihrimah, medresu, karavan-saraj, hamam i biblioteku. Sam Mimar Sinan, najpoznatiji osmanski arhitekt, podigao mu je 19 objekata.

U rodnom Sarajevu podigao je Brusa¬bezistan, most preko Željeznice na Ilidži i pored mosta han. Rustem-¬pašin brat, zvani Karađoz-beg, sagradio je niz objekata u Mostaru. Drugi Rustem-pašin brat podigao je džamiju u Sarajevu gdje mu je živjela sestra.

Mehmed-paša Sokolović

Među najpoznatijim Bosancima u osmanskoj državi nesumnjivo prvo mjesto zauzima Mehmed-paša Sokolović. On je bio najveći i najznačajniji veliki vezir u osmanskoj državi za vrijeme tri sultana. Mehmed-paša je rodom iz sela Sokolovići blizu Rudog. Još kao dijete doveden je u Edirnu, gdje je i školovan. Kao mladić učestvuje u Mohačkoj bici 1526.g. i opsadi Beča 1529.g. Nakon toga je postao admiral. Uspješna karijera Mehmed-paše se nastavlja i on 1549.g. postaje rumelijski beglerbeg.

U ratu protiv Habsburške monarhije Mehmed-paša je glavni komandant cjelokupne osmanske vojske. Godine 1555. dobija zvanje trećeg vezira, zbog vojničkih zasluga, a 1651.g. postaje drugi vezir. Godinu dana kasnije postaje zet sultana Selima II. Kao šezdesetogodišnjak 1565.g. on dostiže svoj najveći uspjeh i postaje veliki vezir osmanske države. Na tom položaju ostaje punih 14 godina. Godine 1566. zajedno sa sultanom Sulejmanom II, on opsjeda tvrđavu Siget u jugozapadnoj Mađarskoj koju je branio Nikola Zrinjski.

U toku te bitke sultan je umro, a Sokolović je prikrio njegovu smrt kako vijest o tome ne bi negativno utjecala na njegovu vojsku. Tek kada je novi sultan Selim II preuzeo vlast, Sokolović je obavijestio vojsku i narod o Sulejmanovoj smrti. Za vrijeme sultana Selima II i Murata III on je bio stvarni upravljač osmanske države. Kao veliki vezir 1568.g. prisiljava Habsburšku monarhiju na mir, a 1571.g. zauzima Jemen. Sokolović obnavlja i osmansku flotu kojaje poražena i oslabljena kod Lepanta 1571.g. Mehmed-paša radi i na razvoju školstva, umjetnosti i književnosti.

Čak je planirao prokopavanje kanala Don-Volga kako bi kanalom spojio Crno more sa Kaspijskim jezerom. Imao je u planu i prokopavanje Sueckog kanala. U njegovo vrijeme, zahvaljujući njegovoj pomoći i razumijevanju, obnovljena je Pećka patrijaršija 1577.g. na čelu sa njegovim rođakom Makarijem.

U rodnom selu je sagradio džamiju. Najveće arhitektonsko djelo jeste njegov most u Višegradu 1571.g., dug 180 m sa 11 lukova. Njegovom smrću započinje period opadanja moći Osmanske carevine.

Ferhad-beg Sokolović 

Bio je amidžić znamenitog Mehmed-paše Sokolovića. Prije nego što je postao bosanski sandžakbeg obavljao je dužnost kliškog sandžakbega. Godine 1566., u ratu protiv Mlečana, zauzima Zemunik, Brodin, Bijelu Stijenu, a 1570. i tvrđavu Vespoljac, kojoj daje ime Seddi islam-Bedem islama.

Sposobnost vojskovođe i ratnika Ferhad-beg iskazuje u Kiparskim ratovima (1571.-1574.). On tada sa vojskom napada šibenski i zadarski kotar. Poslije zauzimanja Zemunika, Pločnika, Skradina, Drniša, Obrovca, Pule, Vičeva, Ferhad-beg znatno proširuje teritorij Kliškog sandžaka. Da bi spriječio veliki napad hrvatske vojske na Bosnu, Ferhad-beg je porazio zagrebačkog kanonika Franju Filipovića i poslao ga u Istanbul gdje je kanonik prešao na islam dobivši ime Mehmed. Zbog velikih ratnih zasluga Ferhad-beg je 1574.g. postavljen za bosanskog sandžakbega. Od tada počinje njegovo ratovanje po Sloveniji i Hrvatskoj. Prvi put kao sandžakbeg Bosne poveo je vojni pohod prema Bihaću sa 12 000 vojnika.

Već 1575.g kod Budačkog postiže veliku pobjedu. Na ime zarobljenog sina grofa Auerspega, dobio je 30 000 dukata. Od tog novca sagradio je džamiju nazvavši je po svom imenu Ferhadija. Godine 1576. on zauzima Bužim i Cazin, a 1577. Mutnik, Veliku Kladušu, Šturlić, Pećigrad, Podzvizda. Tako je on zauzeo sva mjesta oko Une izuzev Bihaća. Kada je 1580.g. osnovan Bosanski ejalet, za njegovog prvog beglerbega imenovanje Ferhad-beg koji je dobio titulu paše. Na tom položaju ostao je 8 godina. Godine 1588. imenovan je za budimskog beglerbega gdje je proveo dvije godine, a 1590. godine je ubijen.

Ukopan je u svom turbetu pored džamije Ferhadije. U gradu na Vrbasu Ferhad-beg je podigao 216 javnih objekata, od kojih je najznačajnija džamija. U neposrednoj blizini dao je da se podigne 200 dućana, karavan-saraj, hamam, saraj-dvor te još neki objekti.

S pravom se može reći da ono što je Gazi Husrev-beg za Sarajevo, to je Ferhad-beg za Banju Luku. Ferhad-beg je isto kao i Mehmed-¬paša Sokolović bio veoma sređen, pribran i odmjeren, brižljivo odgojen u islamu.

Hadži Mehmed-beg Karađoz

Hadži Mehmed-Karađoz je najveći legator Mostara i cijele Hercegovine. Rođen je u Potocima u Bijelom polju, 12 km sjeverno od Mostara. U narodu je poznat pod imenom Karađoz-beg, a taj nadimak je dobio zbog svoje naočitosti (karađoz-crnook). Iz njegove vakufname se saznaje da je imao tri sina: Muhameda, ]usufa i Sulejmana, a iz natpisa na džamiji se razumije da je bio brat velikog vezira Rustem-paše Opukovića.

Karađoz je umro u Mostaru oko 1564.g., gdje je sigurno i sahranjen u groblju pored svoje džamije.

Karađoz-beg je 1557.g. u Mostaru sagradio džamiju pod kupolom i uz nju mekteb, medresu, biblioteku, imaret i musafirhanu. Pored ovih zadužbina on je podigao i mesdžid u Potocima, dva mekteba u Konjicu i Potocima, četiri mosta: u Konjicu, na Buni i dva u Lištici i po jedan han u Mostaru, Konjicu, Čičevu i Potocima. Iz sredstava ovog vakufa sagrađen je kasnije i jedan hamam u Blagaju, mali kameni mostić kod džamije u Potocima i česma i šadrvan pored džamije u Mostaru.

Za izdržavanje navedenih ustanova uvakufio je 42 trgovačka dućana u mostarskoj čaršiji, 16 tabhana blizu imareta u kojima posluju kožari (tabaci), 6 mlinica i 2 stupe za valjanje sukna u selu Knešpolje u nahiji Blato, osam mlinica i dvije stupe na izvoru Bune, nešto zemlje u Mostaru i Knešpolju i 300 000 osmanlijskih dirhema u gotovom. Godine 1889.g. ovaj vakuf je imao u svome posjedu 271 dućan, 10 magaza, 1 pekaru i pet grobalja.

Ono što je Gazi Husrev beg bio za Sarajevo, Ferhad¬beg za Banja Luku, to je Karađoz-beg bio za Mostar.

Ali-paša Rizvanbegović 

Ali-pašaje najveći vakif Stoca. On je 1836.g. uvakufio slijedeće: sve stupe u kasabi Stocu čiji broj i lokacije susjedi znaju, pekaru i pet dućana u velikoj čaršiji, londžu kod bašče koja je poznata u narodu pod imenom "mešćema", kafanu sa sobom na spratu koja se nalazi kod brijačnice Salih-bega Jašarbegovića, tri dućana i magazu u mahali Podgrad i nekoliko mlinica i vinograda u Stocu i okolini. Dalje je ostavio 3 000 groša.

Ovaj vakuf je 1889.g. u svome posjedu imao slijedeće: 11 dućana, 6 kuća, 4 mlinice, stupu, kafanu, 15 vinograda, 2 njive, 2 maslinjaka i 2 gradilišta. Odredio je da se iz prihoda navedenih nekretnina izdržavaju njegove zadužbine u Stocu.