Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv vojnika nekadašnje vojske Republike Srpske Gorana Mojovića zbog rušenja Aladža-džamije u Foči 1992. Ipak, nameće se pitanje da li za rušenje džamije treba postojati neka komandna odgovornost tadašnjeg vojnog i političkog vrha RS-a.
Goran Mojović (1969.) optužen je da je 2. augusta 1992. godine s još jednim vojnikom, koji je poginuo 1993., postavio eksploziv i u potpunosti uništio Aladžu koja je bila UNESCO-ov spomenik kulturne baštine.
Iz Islamske zajednice, tačnije Muftijstva goraždanskog, pozdravili su podizanje optužnice uz poruku da je to poruka da kazna čeka sve one koji ruše sakralne, kulturne i historijske objekte.
O podizanju optužnice protiv jednog vojnika vojske RS-a razgovarali smo s historičarem Jasminom Medićem, čije je uže polje interesovanja protekli rat.
Komandna odgovornost
Medić smatra da je generalno cilj srpske nacionalisticke politike u toku 1990-ih bio, između ostalog, stvaranje srpske države zapadno od Drine.
"Da bi to bilo ostvareno izvršeni su masovni ratni zločini nad Bošnjacima i Hrvatima na teritoriji koja je trebala ući u sastav te države. Zločini podrazumijevaju i uništenje vjerskih objekata da bi se prikrio trag da su na tom području živjeli, pored Srba, i drugi narodi. Uništenjem Aladže koja je tada bila stara 442 godine željelo se ukloniti i historijske tragove jednog naroda. Dakle, za rušenje Aladže i drugih vjerskih objekata direktnu odgovornost ima srpski politički i vojni vrh. Mislim da će se to u toku procesa protiv Mojovića i dokazati i zbog toga treba pozdraviti podizanje optužnice", kazao nam je Medić.
On dodaje da za odgovornost vojnog i političkog vrha postoje i presude Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu.
O ovoj temi razgovarali smo s novinarkom i analitičarkom Dženanom Karup-Druško
"Odlična je informacija što je podignuta optužnica i što će napokon neko odgovarati za rušenje Aladža-džamije. Problem je što se radi o optužnici protiv pojedinca za postavljanje eksploziva. Ako ostane samo ta optužnica, bez proširivanja istrage, onda će iz toga proizilaziti da je pojedinac samoinicijativno uništio Aladžu. Ipak, činjenica je da su u Foči uništene sve džamije i da je Aladža bila jedna od džamija tokom ratnih sukoba kada je u Foči bila jasna politička i vojna hijerarhija", kazala nam je Karup-Druško.
Karup-Druško navodi da je i Haški tribunal odlično zadokumentovao cjelokupnu situaciju koja je vladala u Foči od početka ratnih sukoba.
"Prije svega ne radi se o 300 grama eksploziva, već mnogo više. Neko je morao odobriti korištenje tog eksploziva i moralo se znati ko je to uradio. Postojala je naredba da se uništi Aladža-džamija, jer je nemoguće da je to uradio pojedinac i na kraju ako je to djelo samo pojedinca, zašto u Foči nije procesuiran. U Foči su uništene sve džamije. To je bilo ciljano i planski. Čak i u presudama Haškog tribunala za zločine oko Foče se navodi da je uništavanje kulturno-historijskih spomenika, uz privatne stanove i kuće Bošnjaka, svjesno rađeno. Posmatrati to kao pojedinačni cilj je promjena karaktera rata i promjena onoga što se dešavalo u Foči i što je Hag već utvrdio", naglasila je Karup-Druško.
Promjena karaktera rata
Zaključuje da se stiče dojam da je Tužilaštvo BiH ovim nastavilo praksu da se optužnicama koje podižu svjesno mijenja karakter rata u BiH.
Krizni štab u Foči je bio sastavljen od civilnog i vojnog rukovodstva i znalo se ko su članovi tog štaba i oni su upravljali Fočom.
Tužilaštvo BiH će navode optužbe dokazivati pozivanjem 36 svjedoka, 2 stručna vještaka, među kojima i stručnjaka iz oblasti arhitekture, povijesti i kulturnog naslijeđa uz prilaganje više od 200 materijalnih dokaza. Optužnica je upućena na potvrđivanje Sudu BiH.
Aladža-džamija je kulturni, povjesni i religijski spomenik izgrađen 1550.-1551. godine te je od 1950. godine bila spomenik pod zaštitom države.
Trenutno se u Foči izvode završni radovi na rekonstrukciji bisera orijentalne arhitekture, a prema najavama, ukoliko sve bude teklo po panu, Aladža bi mogla biti svečano otvorena 7. maja naredne godine.
