Svakodnevna praksa sve više ukazuje na potrebu većeg stepena zaštite i integriranosti vakufa u okvire pravnog poretka Bosne i Hercegovine, smatra dr. Mehmed Bećić.
Dr. Mehmed Bećić, docent na Katedri za pravnu historiju i komparativno pravo Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, pretežno se u svom akademskom radu bavi teorijskim, historijskim i komparativnim istraživanjem ustanova građanskog/imovinskog prava u Bosni i Hercegovini. Objavio je 20-ak naučnih radova i rasprava, učestvovao na brojnim međunarodnim naučnim projektima i konferencijama, a za svoj akademski rad je dobio i nekoliko nagrada i stipendija u zemlji i inostranstvu.
U doktorskoj disertaciji pod naslovom “Pravni transplanti i pravni pluralizam: transformacija stvarnog prava u BiH 1878-1918” istraživao je nastanak i razvoj modernog sistema zemljišnoknjižnog i stvarnog prava u Bosni i Hercegovini, uključujući i pitanje transformacije vakufskih nekretnina. U posljednje vrijeme je posvećen i temi digitalne imovine, a idejni je autor i nekoliko projekata koji spajaju pravo, historiju, digitalni svijet i umjetnost.
Nedavno je govorio na naučnom skupu “Pravna sudbina mukata-vakufa”, održanom na Pravnom fakultetu u Sarajevu, koji je bio jedan od događaja desete po redu manifestacije “Dani vakufa u Bosni i Hercegovini”. To je bio i povod za razgovor sa Bećićem.
Šta je specifičnost mukata vakufa u poređenju sa drugim vakufima i kakav je imao pravni status u Osmanskom carstvu?
– Mukata ili mukata vakufi predstavljaju vakufska zemljišta koja su izdata u vremenski neograničen i nasljedni zakup. Ovu vrstu zakupa vakufi su zaključivali sa drugim fizičkim ili pravnim licima koja su bila zainteresirana da na vakufskom zemljištu podižu građevine ili nasade. Njihovom izgradnjom/sadnjom zakupci su postali vlasnici tih objekata, za što su vakufu, kao vlasniku zemljišta, trajno plaćali godišnju zakupninu (mukatu). Zakupci su obično bili domaći trgovci, zanatlije, a bilo je i slučajeva da drugi vakufi ili crkve uzmu neko vakufsko zemljište pod mukatu. Dakle, formula je jednostavna: vakuf je ostao vlasnik zemljišta, a zakupac (fizičko ili pravno lice) stjecalo je pravo vlasništva isključivo na objektu izgrađenom na tom zemljištu i njime je slobodno raspolagalo.
Ova vrsta zakupa nastala je iz potrebe da se iskoriste prazna vakufska zemljišta (obično u gradovima). Pošto su nekim vakufima nedostajala sredstva da grade nove građevine na tim zemljišnim parcelama, a potencijalni graditelji nisu imali ekonomski interes da ih uzimaju u obični zakup i na njima grade, šerijatska pravna nauka konstruirala je mukata-zakup. Tako su vakufska zemljišta, iako izuzeta iz pravnog prometa i dostupna isključivo za kratkoročni zakup, postala privlačna za potencijalne investitore-graditelje. Zakupac (ili investitor) imao je ekonomski i pravni interes da na tom zemljištu podiže objekte, jer su oni postali njegovo, a ne vakufsko vlasništvo. Jedina obaveza svakog novog vlasnika objekta (zakupca zemljišta) bilo je plaćanje godišnje zakupnine.
Time je stvarana zaokružena cjelina: vakufi su ubirali zakupninu, privrednici su gradili i razvijali gradsku privredu i trgovinu, a pusta zemljišta više nisu kvarila izgled gradskih jezgri.
U svakom slučaju je nesporno da su mukata vakufi do XIX stoljeća uveliko utjecali na privredni i urbani razvoj naše zemlje. O tome svjedoče stare zemljišne knjige (gruntovnice) iz kojih možete zaključiti da je veliki dio naših gradova izgrađen na principu mukata zakupa vakufskog zemljišta.
U toku austro-ugarske okupacije pravni status vakufa je bio predmet pravne transformacije iz islamskog u evropske okvire. Kakva je bio tretman mukata vakufa od strane nove vlasti?
– Naša zemljišna knjiga (gruntovnica ili kolokvijalno „grunt“) uspostavljena je postepeno tokom 25 godina, između 1885. i 1910. godine. Zakon kojim je ova ustanova uvedena u naš pravni sistem (tzv. Gruntovnički zakon za BiH iz 1884.) propisao je različita pravila za upis različitih vrsta vakufskih nekretnina u zemljišne knjige. Neki su vakufi upisani ispravno, u skladu sa njihovom pravnom prirodom i vlasničkim strukturom. Međutim, za posebne vrste vakufa propisana su posebna pravila upisa u zemljišnu knjigu. Neka od tih pravila predviđala su način upisa koji je bio suprotan pravnoj prirodi i vlasničkoj strukturi vakufskih nekretnina.
Upravo se to desilo i sa vakufskim zemljištima pod mukata zakupom. Za takve parcele propisano je da se zakupac zemljišta (koji je bio samo vlasnik objekta na tom zemljištu) u zemljišne knjige upiše kao vlasnik i vakufskog zemljišta i objekta na tom zemljištu. S druge strane, vakufu (koji je inače bio vlasnik zemljišta) priznato je samo trajno potraživanje zakupnine (mukate), koje se u zemljišnu knjigu upisivalo kao realni teret u tzv. teretni list (c-list ili teretovnica).
To znači da je došlo do suštinske transformacije pravne prirode, pravne konstrukcije i vlasničke strukture mukata. Ovakvo rješenje očigledno je bilo posljedica nerazumijevanja ovog instituta od strane austrougarskih pravnika koji su izradili Gruntovnički zakon i/ili njihovog nastojanja da ovu vrstu vakufa prilagode ustanovi zemljišne knjige i njenim načelima. Inače, o spornom upisu mukata u zemljišne knjige vijećao je 1913. godine i Vrhovni sud za Bosnu i Hercegovinu. Iako je Vrhovni sud o ovom pitanju zauzeo prilično neodređen stav, sam izvjestitelj u tom predmetu, sudija Ljudevit Farkaš, jasno je kazao da je ovaj način upisa mukata bio pogrešan.
Kakve su dalekosežne posljedice nastupile za mukata vakufe zbog ovog upisa, pokazat će pravna sudbina ovih nekretnina u drugoj polovini XX stoljeća, ali i današnja pravna praksa.
Zašto su vakufi bili žrtva svih državnih sistema koji su se izmijenjali u Bosni i Hercegovini tokom 20. stoljeća?
– Zaštitnici vakufa uvijek su bili (šerijatski) sudovi. Ponekad su sudovi vakufe štitili i od samih upravnika vakufa (mutevelija). Historija je pokazala da je vakuf trpio štetu uvijek onda kada je dovedena u pitanje snaga, pravičnost ili autoritet sudske vlasti. U Bosni i Hercegovini ovaj vid zaštite nestaje nakon Drugog svjetskog rata, uporedo sa stvaranjem novog pravnog sistema koji je zakonski omogućio pravno i ekonomsko uništavanje vakufske imovine.
Jasno je da su vakufi najveću štetu pretrpjeli u drugoj polovini XX stoljeća, od sistema koji je na vakufe gledao sa stanovišta državne ideologije. Osim što je vakufima oduzeo imovinu u raznim formatima i ciklusima nacionalizacije, taj sistem je vještački i naglo prekinuo višestoljetnu pravnu tradiciju jasne integriranosti i sudske zaštite instituta vakufa u okviru pozitivnog pravnog sistema Bosne i Hercegovine. Tokom posljednje tri decenije, demokratske vlasti u Bosni i Hercegovini nisu poduzele odgovarajuće korake da se ovo zatečeno stanje popravi u korist vakufa. Ta korist je, po prirodi stvari, ujedno i opća korist za društvo u Bosni i Hercegovini.
Kakav pravni status danas imaju vakufi u Bosni i Hercegovini?
– Vakufi u Bosni i Hercegovini danas „žive“ u dva pravna sistema. Jedan je državni pravni sistem, a drugi je sistem internih/autonomnih (pravnih) pravila Islamske zajednice. Kada govorimo o statusu vakufa u državnom pravnom sistemu, na njih se primjenjuju svi oni propisi koji imaju opće važenje i koji se inače primjenjuju i na druge vrste imovine pravnih lica (npr. zakoni o stvarnim pravima, zakoni o zemljišnim knjigama…). U slučaju nekog postupka ili kod sklapanja nekog ugovora/pravnog posla u vezi sa vakufskom imovinom, vakufe zastupaju organi Islamske zajednice, koji postupaju u skladu sa internim odlukama i/ili pravilima. Tu dolazi do preklapanja i prožimanja državnog prava i autonomnih pravila Islamske zajednice.
Međutim, svakodnevna praksa sve više ukazuje na potrebu većeg stepena zaštite i integriranosti ove ustanove u okvire pravnog poretka Bosne i Hercegovine. Ovaj efekat može biti postignut kroz posebne (lex specialis) propise, izmjene i dopune postojećih zakona te usvajanjem posebnih internih pravila u okviru Islamske zajednice. Upravo se kod tih internih pravila treba osigurati veći stepen transparentnosti i kontrole upravljanja vakufskom imovinom, posebno na relaciji centralni-lokalni nivo upravljanja. Postoji i inicijativa za donošenje pravilnika o upravljanju vakufskom imovinom, koji bi trebao integrirati i ova načela. Osim toga, vakufima je potrebno posvetiti posebnu pažnju u procesima harmonizacije i reforme sistema evidencije nekretnina koji se trenutno provodi u Bosni i Hercegovini.
IZVOR: AL JAZEERA
