Za turske vladavine u Mostaru je postojao i djelovao tzv. »česmanski vakuf«, ustanova kojoj ne nalazimo sličnu u drugim mjestima Bosne i Hercegovine. Ovaj vakuf je osnovao neki Hadži Jusuf-aga o kome nemamo nikakvih podataka. Pošto se vakufnama nije sačuvala to se ne zna kada je Vakuf osnovan i šta je vakif zavještao.
Ovaj Vakuf je osnovan poslije 1610. godine kada je Mostar dobio ,prvi vodovod ,koji je išao od Bakšima u llićima i kada je potekla voda iz prvih česama na njegovim ulicama. Neki Jusuf-aga je 1702. Godine temeljito opravio ovaj vodovod i proveo ga s kraja na kraj mjesta. Ako je on identičan sa spomenutim hadži Jusuf-agom onda je česmanski vakuf u Mostaru osnovan početkom 18. stoljeća.
Drugi vodovod u Mostaru bio je proveden od Djevojačke vode na Carini a sagradio ga je nepoznati vakif prije 1650. godine. Mustafa ef. Mukić, mostarskt muftoja je oko 1820. godine opravio i proširio ovaj vodvod. Iz njeg je bila dovedena voda do pred osam džamija ma Carini. Po dolasku austrougarske uprave 1878.godine ovaj vodovod je zanemaren i napušten pa je ubrzo prestao raditi. Glavna cilj i želja osnivača česmanskog vakufa bio je »da se iz njegovih prihoda održavaju i opravljaju brojne česme po mostarskim mahalama, ,čaršiji i kućama, i da se svim stanovnicima, pa i prolaznicima, obezbijedi snadbijevanje čistom i pitkom vodom.« Po ugledu na ovog vakifa nekoliko mostarskih vakifa je zavještalo novac u česmanski vakuf i odredili su da se on daje na profit (rebah) i prihod i troši u opravke vodovodne mreže. Ali- paša Rizvanbegović je oko 1838. godine dao u tri navrata Mahmud ef. Ćišiću, tadanjem muteveliji ovog vakufa, 15 300 groša i odredio da se ovaj iznos daje na profit trgovcima i prihodi troše u gore navedene svrhe.
Alijja, kćerka Mula Hasanova a žena Mula Saliha Sefića iz Ćajvanbegove mahale, ostavila je 25. ševala 1254. (11. januara 1839) godine 500 groša za česmanski vakuf i preko svoga izvrši oca oporuka (vassi muhtar) Ismaila Kapića predala ih mutevellji Mahmud ef. Čišiću. Odredila je da ih mutevelija daje na profit da prihode troši na opravke česama u gradu.
Mnogi su pomagali ovaj vakuf na taj način što su od njega uzimali novac u zajam uz 15% kamata godišnje. Svi su oni za uzeti novac morali založiti vakufu kod suda nekretnine: kuću, dućan, han, vinograd i slično, i dovesti svjedoke koji će za njih jamčiti da će dug vakufu do određenog roka vratiti. Kod svakog dužnika sva su ovi podaci u sidžilu detaljno navedeni. Među korisnicima kredita česmanskog vakufa bilo je i kršćana.
Ovdje po abecednom redu donosimo spisak lica iz Mostara i okoline koji su u periodu od 1224.-1281. (1809. – 1864.) godine uzimali novac u zajam od česmanskog vakuđa: Aničić Ristan, Bačević Husein i Salili, Bašić Ibrahim, Behlilović hadži Ahmed, Butulija, drugo ime Srubljić hadži Osman, Čelebić Davud-beg i hadži Hasan, Čolić Risto, Čubro Miho, Čelar Ahmed i Hasan, Ćemal Mustafa-aga, Ćemalović Omer, Ćiber Salih, Ćišić Jusuf, Ćuče Mustafa, Danda Alaga, Drače hadži Ibrahim, Dugandžić Vale iz Donjeg Ograđenika, Džambaz Osman, Đogo Ibrahim, Mustafu i Salih, Gundelj Mehmed, Hadžomerović Salih-aga, Hadžiosmanovać Hasan i Mahmud, Haljevac Salih, Hasandedić Salih, Jelovac Alija, Kahvo hadži Ibrahim, Kajtaz Ahmed, Kalauz Ahmed, Karamehmedović Mehmed-aga, KoIić Mustafa, Korkut; Mustafa i Salih, Kovač Sefo, Kovačević Petar i Rista, Krpo Mustafa-beg, Lelek IIija i Risto, Mahinić Mustafa, Mićijević hadži Alija, hadži Mehmed i Husein, Muntagić Šeho, Muslibegović Murat-beg, Muštović Omer, Nazečić AbduIah-aga, Nožić Hasan, Omanović Mustafa iz Livča u Bijelom Polju, Ožegović, AIija, Pehilj Ahmed, Rahimić Mustafa, Raljević Hasan, Ramić Husein, Riđanović Derviš, Rudinac Hamid, Selimhodžić Abdulah, Sirćo Jusuf, Skikić Ahmed, Šabić Alija, Halil i Husein, Todorović Jovan, Tolić Ahmed, Tošić Jeftan, Velić Osman, Vukovuć Milisav, Mula Ahmed, Hatidža kćerka Huseinova, Ismail, bojadžija, Frane, dulger, Vukan, sin Todorov, pekar.
Glavnica ovog vakufa iznosila je 1241. (1825) godine 11 223 groša, a na dugu se je tada nalazilo 1632 groša vakufskog novca. Poslije smrti Mahmud ef. Ćišića za Muteveliju ovog vakufa postavljen je 1. muharema 1267. ( novembra 1850) godine Ahmed Kajtaz kome je tada na sudu predano 5 552 groša vakufskog novca. Ahmed Ćišić bio je 1271. (1854/155) godine mutevelija a hadži Ibrahim Dračo nazir ovog vakufa. Ovaj vakuf je ukinut 1891. godine i sva njegova aktiva predana je tada Karađoz-begovom vakufu.
Glasnik VIS-a 1987.g. broj 6. Str 802-804.
Preuzeto sa medzlismostar.ba
