Historija vakufa u Bosni i Hercegovini obilježena je različitim usponima i padovima. Dok u BiH još uvijek čekamo na donošenje Zakona o restituciji koji bi omogućio potpuni povrat imovine, ovdje donosimo priču o uspjeloj obnovi jednog evladijet-vakufa - Čurčića vakufa.
Prije par godina, na Baščaršiji sam se susreo sa Ismetom Lisicom, našim poznatim dizajnerom i umjetnikom. U razgovoru mi je pohvalio novi prostor koji je uzeo u najam u Čurčića vakufu. Kaže mi da su potomci osnivača prije par godina obnovili rad vakufa i da sad kroz iznajmljivanje prostora osiguravaju ispunjenje vakufname. Priča me zaintrigirala i tako mi ostala u pamćenju, a tek će mi se par godina kasnije klupko razmotati kada sam konačno imao priliku upoznati potomke osnivača vakufa.
Budući da nisam neki znalac historije vakufa, odlučio sam otići na sam izvor, tamo gdje se čuva prošlost i budućnost bosanskih vakufa. Mojmilo, Vakufska direkcija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Tamo me dočekuje hafiz Senaid Zajimović, direktor. „Postoje srf vakufi koji su ustanovljeni isključivo u dobrotvorne svrhe, te evladijet vakufi koji su namijenjeni vakifovoj djeci. Kada nema više potomaka, onda evladijet vakuf postaje srf vakuf“, pojašnjava mi.
Danas Čurčića vakuf pomaže četiri džamije sa početka priče, ali i studente i učenike iz pripadajućih džemata. No, tu se rezultati podrške ne završavaju.
Sa direktorom Zajimovićem prolazim kroz dugu historiju vakufa u Bosni i Hercegovini, izazovima u vremenu Austro-Ugarske, a zatim i gašenjima brojnih vakufa za vrijeme „druge Jugoslavije“ i nacionalizacije vakufske imovine. Danas se polahko vakufi obnavljaju, ali zemlja već predugo čeka na donošenje Zakona o restituciji koji bi omogućio potpuni povrat imovine ili osiguranje pravične naknade tamo gdje je to postalo nemoguće protekom vremena.
„U brojnim segmentima društva Islamska zajednica, ali i druge vjerske zajednice, doprinose tamo gdje institucije ne mogu. Na neki način, vakufi omogućavaju da pomažemo tamo gdje je pomoć potrebna, oni su ekonomska osnovica iz koje osiguravamo podršku najugroženijim“, dodaje Zajimović.
Stomatolog Mirza Murga radi na pripremi otvaranja stomatološke ordinacije - Odlučio pokušati živjeti od svog rada u rodnom mjestu
Razgovaramo o tome kako je običnom „prolazniku“ priča o restituciji često nešto što povezuje sa vraćanjem privatne imovine porodicama, često ne razmišljajući o mogućnostima općedruštvene koristi koju obnova vakufa nudi. Govori mi o pozitivnom primjeru obnove Čurčića vakufa, napominjući da su se, u tom slučaju, potomci odrekli svoje „dvije petine prihoda“ u korist podrške obrazovanju, stipendiranju i podršci mektebima.
Priča potomaka
Na ulazu u prostorije Čurčića vakufa dočekuje me Faruk Čurčić, šesnaesti mutevellija vakufa koji ove godine obilježava 282 godine postojanja. „Čurčića vakuf je osnovao hadži Salih-aga Čurčić 1149. godine po Hidžri (1736.) te je za prvog mutevelliju izabrao starijeg sina Jašara Sadika. Riječ je o evladijetu, porodičnom vakufu, čime se dužnost rukovođenja vakufom predaje djeci i potomcima osnivača. I tako ostaje dok bude potomaka“, pojašnjava nam Faruk.
Priča o Čurčića vakufu traje skoro tri stoljeća, a različiti događaji iz historije utjecali su na njegov rast, opstanak i obnovu. Osnivačka imovina vakufa je bila novac, porodična kuća i karavan saraj, a dobit je, po vakufnami usmjerena na očuvanje imovine vakufa, te održavanje i opravku tri džamije: Jahja-pašina Čurčića i Sagrakči hadži Mahmuda u Sarajevu i Karaula džamije kod Travnika. Kasnije će, sa njenom izgradnjom, ovima biti pridodana i Čurčinica, džamija u Livnu.
„Hadži Salih-aga je rođen u Budimu, a porijeklom je iz Livna, te otud i ta veza Čurčića sa tim mjestom“, dodaje mutevellija. Vakuf se razvijao, te su u trenutku dolaska Austro-Ugarske u imovinu Čurčića vakufa bila upisana 22 dućana i magaze. Kasnije će na mjestu porušene porodične kuće, uz plaćanje mukate, biti sagrađena Šerijatska sudačka škola, današnji Fakultet islamskih nauka.
„Među mutevellijama su bili i gradonačelnici Sarajeva, Salih Ragib i Fehim efendija Čurčić. Vakuf će opstati sve do nacionalizacije imovine 1958. godine“, dodaje. Tek će se devedesetih, na osnovu inicijative Bakira Tanovića i Faruka Čurčića, potomaka osnivača vakufa, pokrenuti Udruženje građana „Čurčića vakuf“, čiji je cilj bila obnova i zaštita vakufske imovine, te zaostavštine Čurčića.
Zahvaljujući dogovoru Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Čurčića vakufa, današnja Gazi Husrev-begova bibiloteka je sagrađena dijelom na imovini Čurčića vakufa, te su kao zamjena nakon izgradnje biblioteke Čurčića vakufu ustupljeni dućani u ovom kompleksu. „Takav sporazum je zapravo omogućio obnovu rada Čurčića vakufa, te danas, pet godina kasnije možemo reći da smo vakuf spasili od zaborava, a da se prihod od iznajmljivanja ovih prostora, koristi u skladu sa onim što je osnivač zapisao u vakufnami“, prepričava nam Jusuf Tanović, predsjednik Izvršnog odbora Čurčića vakufa.
Danas Čurčića vakuf pomaže četiri džamije sa početka priče, ali i studente i učenike iz pripadajućih džemata. No, tu se rezultati podrške ne završavaju. Zahvaljujući osiguranim sredstvima, pomogli su opremanju informatičke sale u osnovnoj školi Mula Mustafa Bašeskija u Sarajevu, igraonice u Dječijem domu Bjelave, a osigurana je i pomoćna oprema za Roditeljsku kuću na Jezeru. U mektebu džamije Čurčinice u Livnu djeca danas pohađaju mekteb uz pomoć pametne table, kompjuterskih tableta i opremljenog prostora za najmlađe članove lokalnog džemata.
„Izuzetno je važno što, gotovo tristo godina kasnije, mi kao potomci Salih-age, nastavljamo provoditi ono na šta nas je on uputio u vakufnami. I konačno, radimo na onome što je najvažnije za svaku zajednicu i našu budućnost, pomažemo nove generacije i ulažemo u obrazovanje“, kaže nam Fuad Čurčić, još jedan od potomaka osnivača.
Poruka za one koji tek dolaze
Put me šalje u Livno, u nastojanju da ispričam priče mladih iz bošnjačko-muslimanske zajednice u ovom gradu. Subota je, vrijeme mektebske nastave za najmlađe. Traje čas o različitim vrstama farza, a muallima Šejla Mujić-Kevrić drži nastavu.
Šejla predvodi koordinaciju aktivnosti žena u Čurčinici, te je priča o njenom aktivnom doprinosu radu u zajednici već prepoznata u javnosti. Sačekao sam da se čas završi. „Zahvaljujući saradnji, koja je pokrenuta kroz inicijativu imama Dževada Hadžića i Čurčića vakufa, osigurana je pametna tabla i napredna oprema za djecu. Izuzetno je važno djeci kroz inovacije i nove tehnologije približiti nova znanja, te je zbog toga ovaj pristup ono što se treba prenositi dalje u drugim džematima i zajednicama“, poručuje muallima.
Od škole skrećemo desno i idemo uzbrdo. Uputili su me na Mirzu. Mirza Murga je stomatolog, najbolji u svojoj generaciji, koji je nakon školovanja u Sarajevu, između ponude za posao u inostranstvu i povratka u svoj rodni kraj, izabrao ovo drugo. Sada finalizira proces registracije ordinacije. „Imao sam uvijek podršku na putu svog školovanja. Prvo kao stipendista Fondacije Hastor, a danas kroz pomoć Čurčića vakufa, zahvaljujući kojem su osigurana sredstva za nabavku najmodernije zubarske stolice. Također, zahvalan sam džematu i Islamskoj zajednici u Livnu, jer su mi pomogli kroz ustupanje prostora i rekonstrukciju objekta“, dodaje Mirza.
Daleko od toga da su samo ovo primjeri uspješne realizacije rada vakufa u savremenom dobu. Podrška obnovi lokalnih zajednica, ugroženim grupama, studentima, otvaranje studentskih domova, podrška djeci oboljeloj od raka, samo su neke od priča koje se vezuju za rad Vakufske direkcije i instituciju vakufa. Ali kroz primjer Čurčića, kroz glavu mi prolazi da svaki vakuf nosi neke važne poruke kroz prepričavanje njegove historije. No, jednaku vrijednost imaju svjedočanstva mladih ljudi i svih onih koji su danas dobili priliku za stjecanje obrazovanja, znanja i vještina, prije svega zbog podrške koja je moguća zahvaljujući dobrim mutevellijama i svima onima koji su kroz generacije odgovorno upravljali onim što im je nekoliko stoljeća ranije ostavljeno u zadatak. I to je možda najvažnija poruka za one koji tek dolaze.
