Ulaskom sultana Mehmeda el-Fatiha u Sarajevo, oko vakufa Isa-bega Ishakovića zatekao je formiranu mahalu. Prema predajama, našli su se u Sarajevu, a rezultat njihovih razgovora bili su vizija i plan razvoja novog grada u ovoj dolini.

- Grad je trebao dominirati zapadnim dijelom Balkana te biti baza razvoja u regionu – govori Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.

Bliski saradnik

U vojsci koja je stigla sa sultanom, bio je veliki broj sufija i šejhova. Neki su ostali u Bosni da služe carevini, a takav je slučaj i sa Skender-pašom, sultanovim bliskim saradnikom i prijateljem. Po dolasku u Sarajevo, odmah je počeo vakufiti kompleks kako je to radio i Isa-beg Ishaković. Za gradnju je odabrao mjesto koje danas po njemu zovemo Skenderija.

- Prvo je s vrela ispod Debelog brda, koje je narod poslije prozvao Studene česme, proveo vodovod do ovog prostora. Zatim je podigao tekiju, uz koju je formirao zaviju (zadužbinu) sa musafirhanom i imaretom – pojašnjava Garibija. Obale Miljacke na ovom mjestu spojio je drvenom ćuprijom, a s druge strane izgradio je karavan-saraj s trgovačkim centrom za 11 dućana te je napravio sebi dvor. Gradnja je završena 1499. Musala je postavljena odmah iza karavan-saraja. Musala je nekada bia javni otvoreni prostor s velikim mihrabom i mimberom, gdje su se svi građani jednog mjesta okupljali radi zajedničkog klanjanja džuma-namaza, bajram-namaza ili drugih prilika bitnih za sve stanovnike grada. Sarajevska musala nekada je stajala na mjestu gdje se danas nalaze zgrada Predsjedništva BiH i obližnji park.

Skender-paša je u četiri mandata bio sandžak-beg Bosne i za vrijem njegove vladavine zabilježeni su veliki prosperitet i napredak. U Sarajevu je poznat i po tome što je uvakufio 33 česme i 31 vodenicu na Mošćanici i Koševskom potoku. Odlaskom Skender-paše iz Sarajeva, za novog bosanskog sandžak-bega imenovan je njegov sin Mustafa-beg. On je nastavio s jačanjem očevog vakufa te je 1518. uz tekiju podigao veliku potkupolnu džamiju s kamenom munarom, na mjestu današnjeg Doma mladih. Bila je to prva potkupolna džamija u Bosni.

Skinuli olovo

Džamija je uoči Drugog svjetskog rata, prevarom vlasti Kraljevine Jugoslavije, ostala bez kupole. Vlastodršci su skinuli olovo uz garanciju da će ga zamijeniti bakrom, što se nikada nije desilo, pa je džamija ostala da prokišnjava i ubrzano se urušava. Munara je najduže trajala, a srušena je 1960. godine.

Tereni za fudbal

Na tim prostorima napravljeni su sportski tereni za fudbal, gdje su igrali poznati sarajevski klubovi. Novim regulacionim planom 1968. ovdje je izgrađen Sportski centar Skenderija sa pratećim objektima.

- Od cijele zadužbine, u vlasništvu Vakufa ostala je samo zgrada, u kojoj je Vakufska direkcija, naslonjena na Dom sindikata. Sjećanje na Skender-pašu i njegove hajrate sačuvano je i kroz ime elitne mahale Skenderija te kroz imena ulica Tekija i Musala – navodi Garibija.

Autor: A. NALO
AVAZ