Foču će opet krasiti bezvremenska ljepota džamije Aladže. Dvije decenije nakon što je minirana i potpuno srušena, zidovi šarene ljepotice "rastu" ispunjavajući prostor nedaleko od stare fočanske čaršije i centra grada.
Uvijek je Aladža bila ljepota za dušu i oko, posebno zbog posebne unutrašnjosti i zidnog slikarstva koje nadmašuje i savršenstvo orijentalne arhitekture objekta građenog prije nekoliko stoljeća na kilometar i po od ušća Ćehotine u Drinu.
Sagrađena je 1549. godine u zlatno doba vladavine velikog osmanskog vladara sultana Sulejmana, a njena gradnja predstavlja vrhunac osmanske arhitekture u BiH.
"Zbog njenih gabarita, simetrije, posebno zbog onoga kako je bila oslikana. Imamo mi i drugih objekata iz tog perioda, ali nijedan nije tako satkan u potpuno idealnoj simetriji, koliko je to moguće bilo uraditi u to doba", kaže Remzija efendija Pitić, goraždanski muftija.
Teško je zamisliti da je takva ljepota, ali i uzvišeno mjesto za molitvu, minirana i srušena početkom rata u Bosni 1992. godine te da su uništeni i svi spomenici koji su sa Aladžom činili jedinstven i reprezentativan kompleks, a svi ostaci kamionima odvezeni i bačeni u Drinu.
Ali desilo se. Ostatke Aladže, baš kao i posmrtne ostatke mnogobrojnih Fočaka što su je pohodili, nalazili su članovi Federalne komisije za traženje nestalih pa su tako u ljeto 2004. godine, tražeći masovnu grobnicu u blizini željeznog mosta na rijeci Drini, pronašli na dvije lokacije kamene i drvene fragmente džamije.
Oživjela Aladža
Sve do prošle godine trajale su duge i opsežne pripreme za početak obnove Aladže. Nije to jednostavan posao, ali uspjeli su u tome ponajprije u Muftijstvu goraždanskom. Izgradnja je počela krajem prošle godine za što je pet miliona KM osigurala Generalna direkcija vakufa Turske. Novac za obnovu Šarene džamije najmanji je problem jer Aladža ima svoju nafaku.
"Mi vjerujemo da je berićet ključna riječ, ili nafaka, kada se uloži neki trud, napravi neki napor. To smo uostalom pokazali i sa Carevom džamijom u Foči. Mi Bošnjaci smo se značajno angažirali, džamiju doveli do toga da smo je zatvorili, a onda se uključila Turska agencija za međunarodnu saradnju i razvoj i ona će tu priču privesti kraju. Mislim da je to koncept priče koji trebamo gajiti i razvijati jer vrijeme je da prestanemo samo tražiti, trebamo doprinositi. Novac za izgradnju Aladže jeste osiguran i to je dobra strana priče, ali i da nije bio osiguran samo je do nas hoćemo li krenuti u tu, kao i u svaku drugu priču", smatra muftija Pitić.
Mnogo je teže izgraditi objekat autentičnog izgleda. Vrijeme u kojem je prvobitno građena potpuno je drugačije, kao uostalom i same tehnike i načini gradnje. No, Aladža ima u sebi ono najvrednije, bezvremensko.
"Ona je simbol ljepote ljudske duše, koja može, kada pokaže iz sebe ono najbolje što ima, sagraditi nešto kao što je Aladža bila, jer originali se grade jednom i neponovljivi su", ističe muftija goraždanski.
Bezvremenska ljepota
No, vakufske direkcije, ona u Turskoj, kao i ona u Sarajevu, te svi učesnici obnove Aladže, izvođači radova, državne institucije za očuvanje nacionalnih spomenika čine sve da se sagradi objekat najsličniji izvornom. A upravo je to najkompleksniji posao. Iako se trude da ispoštuju rokove brzina gradnje džamije nije prioritet.
"Bolje je raditi onako kako je projekat predvidio, bez ikakvog pritiska, jer preciznost koju Aladža zahtijeva ne trpi takvo nešto. Želja je da ona bude najbliža samoj sebi, svom autentičnom izgledu. Dakle, insistirali smo da se kamen treba vaditi otprilike iz istih majdana, odnosno mjesta odakle je prvi put vađen kada se Aladža gradila, sa lokaliteta Miljevine i Slatine, i da se pokuša ugraditi što više njenih starih fragmenata koji su upotrebljivi. Nažalost, nema ih puno, ali ćemo učiniti sve da i oni budu sastavni dio Aladže, tamo gdje se procijeni da im je mjesto".
Dosta posla urađeno je do početka ove zime, primjerice do sada je izgrađeno devet metara munare na Aldži.
"Potrebno je da se sve malo slegne, i u nama i na samoj Aladži, a onda, ako Bog da, na proljeće krenuti boljom dinamikom, bolje pripremljeni nego što smo bili u ovom periodu", ističe goraždanski muftija, dodajući da pomno prate i uočene nedostatke.
Gradnja Aladže mogla bi biti završena u naredne dvije godine, ali boli činjenica da je u Foči najmanje onih koji bi pohodili ovu džamiju kao mjesto za molitvu. Islamska zajednica je u tom smislu skoro ispunila svoj prvi zadatak, obnoviti džamije, mesdžide, tekije i sve druge objekte srušene za vrijeme agresije na BIH. Još nekoliko vjerskih objekata na području goraždanskog muftijstva čeka na obnovu.
"Sinan-pašina džamija u Čajniču, za koju smo također već osigurali sredstva. Ovih dana očekujemo i nadamo se, molimo da se konačno dobije dozvola iz Banja Luke, koju uporno sistemski odbijaju dati i čim je dobijemo od Zavoda za izgradnju mi ćemo tražiti građevinsku dozvolu te bi gradnja mogla početi već na proljeće. Ostala je i Arnaudija džamija u Rogatici, kao kruna svih drugih koje su pri kraju ili su već završene. To je također veliki projekat iako Arnaudija nije gabarita kao Aladža ili Sinan-pašina džamija", ističe ef. Pitić.
