Kapatanovina je lokalitet stare jezgre grada Mostara. Nazvan je po prvim kapetanima grada koji su krajem 17. i početkom 18. stoljeća u sjenci brda Huma izgradili svoje konake (kapetan Vučjaković i nasljednici), od kojih su se dijelovi, održali do danas.

Harem (mezarje) Kapetanovina se nalazio između Nezir agine džamije i mekteba. U njemu je bilo sahranjeno nekoliko mostarskih kapetana, zbog čega je ovaj harem i dobio ime Kapetanovina. U haremima su sahranjivani pripadnici poznatih mostarskih porodica - Vučjakovići, Kapetanovići, Efice, Milavići i brojni drugi. Prilikom rušenja lokaliteta džamije 1950./1951. godine, uništen je mezarluk u kojem su se nalazili bašluci sa vrijednom epigrafikom.

Uvidom u zemljišne knjige i historijat zemljišno knjižnog upisa može se utvrditi da je nekretnina označena kao k.č. broj 1/57, (harem Kapetanovina) u naravi groblje, prilikom sastavljanja gruntovnice upisana na ime Vakuf Nezir-agine džamije u Mostaru.

Na osnovu historijata može se utvrditi da je dio k.č. broj 1/57 u površini od 586 m2, oduzet 1936. godine. Taj dio harema tada je i ekshumiran. Proces oduzimanja, odnosno period nacionalizacije i ekshumacije drugog dijela harema trajao je od 1947. do 1956. godine.

Dakle, harem Kapetanovina (vakuf Nezir-agine džamije, 1550. godine) ekshumiran je sredinom prošlog stoljeća.

Nažalost, nema podataka o tome šta su gradske vlasti namjeravale uraditi s njim, jer se jasno vidi da su odustajali od prvobitnih ideja kao što je to slučaj i sa Šarića, danas najvećim haremom u Mostaru, gdje je bilo planirano da se izgradi Fabrika za proizvodnju poljoprivrednih alata.

Do agresije na Bosnu i Hercegovinu harem je korišten kao igralište. Živa sjećanja Mostaraca na ovaj lokalitet vežu se uglavnom za dječije igre na njemu. Duži niz godina je korišten samo u te svrhe, s obzirom da je bio bez stvarnog titulara često bi bio obrastao šibljem i žbunjem. U svojoj knjizi "Mostarski vakufi i njihovi vakifi" rahmetli Hivzija Hasandedić navodi da su do 1940. godine bili prepisani svi natpisi sa nišana koji su tada bili zatečeni i od kojih su mnogi već bili izvaljeni i većim dijelom oštećeni, što se da zaključiti da je harem već tada bio uništen i zapušten.

Poslije završetaka agresije na našu državu harem je 2001. godine korišten za deponovanje građevinskog materijala za obnovu Nezir-agine džamije, a nakon toga za deponovanje materijala za obnovu Sultan Sulejmanovog vakufa - Starog mosta u Mostaru.

Lokalitet Kapetanovine bio je prazan sve do 2003. godine. Izgledao je zapušteno sa neurednom betonskom podzidom i bez ijednog bašluka. U vrijeme obnove Starog mosta i stare jezgre grada kada su oči svjetske javnosti bile uprte u taj lokalitet, od Islamske zajednice je traženo da nađe najadekvatnije rješenje kako bi ambijent oko Starog mosta, danas uvrštenog na listu UNESCO-ove svjetske baštine, bio što izgledniji i ambijentalniji.

Medžlis Islamske zajednice (MIZ) Mostar tim povodom, a u uz konsultacije sa urbanistima i arhitektama koji su vodili obnovu Starog mosta, došao je do ideje da na tom mjestu formira privremeni parking prostor, jer se u tom trenutku pojavio problem parking mjesta u gradu.

Budući da je ekshumacija bila izvršena, kako je to smatrano od strane vlasti, Izvršni odbor je dobio saglasnost od vjerskih autoriteta u gradu da može pristupiti ovoj aktivnosti. Nažalost, prilikom spuštanja nivoa lokaliteta na nivo ulice radnici angažirani na tim poslovima naišli su na neke od posmrtnih ostataka. Sve pronađene ostatke nadležne službe MIZ Mostar su premjestile u Šarića harem, gdje su ih dostojanstveno ukopale. Radilo se o dijelovima pojedinačnih kostiju.

Lokalitet nekadašnjeg harema Kapetanovina je nekoliko godina služio kao parking prostor. U vrijeme ceremonije svečanog otvaranja Starog mosta ovaj lokalitet je koristio kao parking prostor svim visokim zvaničnicima. (AKT Medžlisa IZ-e Mostar broj 525/04 od dana 16.07.2004.god.)

Administrativno pravne procedure transformacije vakufa

U skladu sa normativnim aktima Islamske zajednice i ukazanim potrebama za unaprjeđenje i revitalizaciju vakufske imovine,  Medžlis IZ-e Mostar je 2007. godine izradio projekat izgradnje stambeno poslovnih objekata i Hotela Kapetanovina. Iste godine Medžlis IZ Mostar traži od Vakufske direkcije saglasnost za izgradnju etažnog parking prostora na vakufskoj parceli, označenoj kao vakuf Nezir-agine džamije.

Plan je bio da na predmetnoj parceli zainteresirani investitor u korist vakufa izgradi etažni parking prostor (P+2) u površini od 270 m2, od toga prizemlje po sistemu ''ključ u ruke'', a ostale dvije etaže u roh-bau stepenu dovršenosti. Kao kompenzacija za izgrađeni objekat investitoru bi se ustupio preostali dio predmeta vakufske parcele.

Tadašnje rukovodstvo Muftijstva mostarskog 31.jula 2007. godine daje saglasnost na dostavljenu ponudu i tvrdi da je predmetna ponuda u dostavljenoj formi prihvatljiva i da vakuf ne gubi na vrijednosti. Istaknuto je da će MIZ Mostar pristupiti kompletiranju potrebne dokumentacije propisane Odlukom o transformaciji, te istu u vidu zahtjeva uputiti Vakufskoj direkciji, kako bi se dobila saglasnost Rijaseta IZ za provođenje procedure oko transformacije vakufskog zemljišta.

Zaključkom Rijaseta IZ u BiH od 5. septembra 2007. godine data je saglasnost da Medžlis IZ Mostar može izvršiti transformaciju vakufske parcele označene kao k.č. br. 1/57, u površini od 1383, upisana u z.k. ul. br. 687, K.O. Mostar, u naravi Vakuf Neziragine džamije u Mostaru.

Uslovi provođenja tog zaključka bili su da predmetna transformacija bude izvršena na način da se dio parcele ustupi investitoru iz Mostara, radi izgradnje parking prostora sa poslovnim objektima, a on će u korist istoimenog vakufa na preostalom dijelu parcele od cca 383 m2, a na ime kompenzacije za ustupljenu parcelu, izgraditi poslovni objekat na tri etaže (P+2), u ukupnoj površini od 958,93 m2, od toga prizemlje u površini od 270 m2 po sistemu ključ u ruke, a ostale dvije etaže u roh-bau stepenu dovršenosti.

Navedena transformacija je završena i na ovom lokalitetu sada egzistira hotel pod nazivom "Kapetanovina". Hotel je vakuf, a njime titulari Medžlis IZ Mostar. Kroz ovu transformaciju vakuf Nezir-agine džamije je dobio Hotel "Kapetanovinu", ukupne korisne površine 958,93 m2.

U domaćoj javnosti, nažalost nerijetko i u vjerničkim krugovima, malo je poznat institut transformacije vakufa, što je bila uobičajena praksa tokom historije svugdje u svijetu, pa i u našim krajevima.

Jedan od primjera transformacije vakufa u većem obimu i u korist javnih dobara u Mostaru desio se dvadesetih godina XX stoljeća, u vrijeme dok je gradonačelnik Mostara bio Ibrahim ef. Fejić, posljednji muderis Karađoz-begove medrese i prvi reisu-l-ulema u Socijalističkoj Jugoslaviji. 

Fejić je u isto vrijeme bio i član Vakufsko-mearifskog sabora Bosne i Hercegovine.

Gradsko vijeće na čelu sa gradonačelnikom Fejićem tih godina je izvršilo regulaciju mnogih ulica, uređeno je Pazarište sa ribarnicom, mesnicom, piljarnicom, kafanom..., adaptirana zrada gradske policije, izvršeno uređenje ceste Fabrika Duhana-Malta, udareni su betonski rigoli, a okolica je potpu­no zasađena, formirana je širina trotoara u tolikoj mje­ri, da je omogućen i najveći promet tom cestom, a svaka opasnost isključena, uređena Ulica Balinovac, izgrađena dva mosta preko rijeke Radobolje, uređena Crkvena ulica, rekonstruisana kanalizacija, izgrađen Vatrogasni Dom, Dom staraca i starica, uređena Suhodolina ulica, podignuto Marveno sajmište, izvršene instalacije po gradu, izvršeno uređenje centralnog groblja i brojni drugi projekti.

U te svrhe Gradsko vijeće i gradonačelnik Mostara Ibrahim ef. Fejić postigli su sporazum sa Vakufskim povjerenstvom u Mostaru o temeljitoj regulaciji grada i proširenja gradskih ulica (Islamski svijet 1934.g. broj 105, str 6 i 7 ).

I tada, kao i danas, jedan od glavnih uvjeta transformacije vakufa jeste da vakuf svojom transformacijom mora biti u prednosti, odnosno da ono što dobija vakuf bude veće procentualno od onoga što daje, te da se transformacijom postigne opća korist po društvo ili korist po istoimeni vakuf.

Prateći historijat vakufa jasno je uočljivo da je institut transformacije i njegove namjene jedno od kompleksnih šerijatsko pravnih pitanja o kojem relevantno i meritorno mogu govoriti samo istinski znalci ove naučne oblasti, te kako to nije tema o kojoj će raspravljati osobe sa malo ili nimalo mektepskog znanja.

U današnjem vremenu konačnu odluku o transformaciji vakufa donosi Vijeće muftija na prijedlog Vakufske direkcije IZ u BiH.

(Preporod.info/Vakufska direkcija IZ u BiH)