Morokracija proizlazi iz grčke riječi moros koja označava budalu, nerazumnu, nekompetentnu, glupu ili intelektualno uskraćenu osobu, i sufiksa kratia, koji se odnosi na vlast, vladavinu ili upravljački sistem.
Piše: dr. Senaid Zajimović
Nedavno sam na preporuku prijatelja, sa iskrenim interesovanjem, pročitao naučni rad prof. dr. Darka Tipurića pod nazivom "Ogled o morokraciji" (Izvorni znanstveni rad), u kojem autor precizno definira i analitički obrađuje pojam morokracije, upravljačkog modela u kojem se na odgovorne pozicije postavljaju pojedinci koji za te uloge nisu profesionalno, intelektualno niti etički dorasli.
Riječ je o fenomenu koji nadilazi uobičajene pojmove, na koje smo već navikli mi u Bosni i Hercegovini, poput nepotizma ili partitokracije, jer opisuje dublji i strukturniji obrazac; normalizaciju osrednjosti i potiskivanje izvrsnosti.
Definicija morokracije
Morokracija proizlazi iz grčke riječi moros koja označava budalu, nerazumnu, nekompetentnu, glupu ili intelektualno uskraćenu osobu, i sufiksa kratia, koji se odnosi na vlast, vladavinu ili upravljački sistem. Ona predstavlja poredak (svejedno u strukturama države ili drugim organizacijama od javnog interesa) u kojem se stručnost, znanje i odgovornost povlače pred lojalnošću, konformizmom, sukobom interesa i političkom ili interesnom pripadnošću. Takav poredak ne nastaje naglo; on se razvija tiho, kroz godine tolerancije prema improvizaciji, površnosti i osrednjosti.
Bh. stvarnost - mjesto gdje se morokracija prepoznaje bez napora
Analizirajući bosanskohercegovački institucionalni okvir, teško je izbjeći dojam da se ključne karakteristike morokracije mogu uočiti u različitim društvenim segmentima. One se manifestuju u javnoj upravi, javnim preduzećima, obrazovanju, zdravstvu, regulatornim tijelima, medijskom prostoru, akademskoj zajednici, ali i u organizacijama civilnog društva i drugim društvenim strukturama koje imaju javni utjecaj.
U svim ovim sferama ponekad se može prepoznati ono što Tipurić naziva „estetikom upravljanja“; forme postoje, dokumenti se proizvode, procesi se odvijaju, ali se suština, odgovornost, kriteriji i rezultat, polahko gube iz vidokruga.
Državne i javne institucije
Često se stvara dojam da se procesi vode radi procesa, a ne radi cilja. Odgovornost se razvodnjava, odluke se donose izvan analitičkih okvira, a institucionalni kapaciteti se ne koriste u punoj mjeri.
Javna preduzeća
Uprave i nadzorni odbori nerijetko funkcionišu kao produžena ruka političkih ili interesnih struktura. Kada kriteriji stručnosti izgube važnost, posljedice su očekivane; finansijski gubici, stagnacija, nedostatak inovacija i slabljenje kvaliteta usluga.
Obrazovni sektor
Inflacija diploma i deflacija znanja postaju ozbiljan društveni izazov. Akademski prostor nije imun na pojave "akreditiranog neznanja", formalne kvalifikacije bez stvarne kompetencije.
Zdravstvo i pravosuđe
Složenost ovih sistema zahtijeva visoku profesionalnost i stabilnost, ali negativna selekcija i tu ostavlja svoj trag, bilo kroz sporu pravdu, bilo kroz preopterećene i kadrovski nedovoljno podržane zdravstvene ustanove.
Civilni sektor i organizacije s javnim utjecajem
Iako je nevladin sektor često prepoznat kao korektiv društvu, ni on nije u potpunosti oslobođen logika projektne površnosti, grant-aranžmana, te povremenog favoriziranja organizacija prema kriterijima koji nisu uvijek meritokratski.
Naposljetku, takve prakse nisu svojstvene samo institucionalnoj strukturi. One se povremeno reflektiraju i na druge društvene zajednice i organizacije koje imaju javnu ulogu, moralni utjecaj i pedagošku odgovornost, iako se one ovdje ne trebaju direktno imenovati.
Kur’anski princip emaneta – etički okvir nasuprot morokraciji
U temelju islamskog etičkog učenja nalazi se vrlo jasan princip: „Allah vam naređuje da emanete povjeravate onima koji su za to dostojni.“ (En-Nisa’, 58) Ovaj ajet daje najprecizniji mogući kriterij za svako upravljanje; odgovornost pripada sposobnima, a ne poslušnima, kompetentnima, a ne podobnima.
Drugi kur’anski princip dodatno pojašnjava ovu logiku: Zašto govorite ono što samo ne činite?“ (Es-Saff, 2) Ovdje Kur’an osuđuje raskorak između riječi i djela, pojavu koja je jedna od temelja morokratskih sistema. Ova načela ne odnose se samo na državnu vlast; ona obavezuju sve strukture koje imaju ikakvu javnu, moralnu, odgojnu ili društvenu odgovornost. Dakako, u nju spadaju i vjerske zajednice.
Poziv na obnovu društvene odgovornosti
Bosanskohercegovačko društvo može prevazići morokratske obrasce samo ako obnovi povjerenje u znanje, profesionalnost i integritet. To prije svega podrazumijeva:
- depolitizaciju upravljanja,
- jačanje kriterija meritokracije,
- vraćanje autoriteta stručnim ljudima,
- njegovanje etike odgovornosti,
- zaštitu institucija od negativne selekcije,
- rad na kulturi koja cijeni izvrsnost, a ne konformizam.
Ovo nije poziv na kritiku radi kritike, nego na društvenu zrelost, da se svaki sektor zapita da li emanet obavlja odgovorno i da li doprinosi općem dobru.
Zaključak
Tipurićev rad o morokraciji ne služi da optužuje, nego da upozori. On je poziv na razmišljanje; kakvo društvo želimo biti? Ako želimo obnoviti institucionalnu snagu, moralni kredibilitet i društvenu vitalnost, onda moramo obnoviti i princip emaneta, univerzalno načelo koje obavezuje svakoga ko preuzima bilo kakvu odgovornost nad ljudima, resursima, institucijama ili zajednicom.
Morokracija je izazov, ali nije sudbina. A put ka izlazu počinje jasnim kriterijima; znanje, integritet, odgovornost i služenje široj društvenoj zajednici sa svim onim sto ona podrazumijeva.
