Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 15. do 21. novembra 2024. godine za čitatelje portala Preporod.info piše hafiz dr. Senaid Zajimović, direktor Vakufske direkcije.

Petak, 15. novembra 2024.

Jučer sam se vratio iz Istanbula s 11. foruma o vakufsko-pravnim pitanjima. Na tim skupovima ne učimo samo o pravu i vakufima – učimo i kako graditi mostove prema svijetu. Kontakti koje smo godinama sticali omogućili su realizaciju mnogih projekata od koristi široj društvenoj zajednici. U tome leži stvarna vrijednost dijaloga i saradnje.

Jutros smo supruga i ja vodili Hamzu na ultrazvuk abdomena. Hamza je naše dijete s posebnim potrebama, ili bolje rečeno – s posebnom ljubavlju. Njegova jednostavnost često me tjera na razmišljanje: ko zaista ima "posebne potrebe"? Dok mi jurimo za hiljadama želja, on uživa u osnovnim radostima. Ta perspektiva daje smisao i podsjeća me koliko smo zapravo bogati kad imamo ljubav i zajedništvo.

Na brifingu s timom, razgovarali smo o zakonu o državnoj imovini, naglašavajući potrebu za restitucijom prije donošenja takvih odluka. Također, dotakli smo se izazova investiranja na vakufskim parcelama koje su trenutno u društvenom vlasništvu. Nakon toga, na sastanku s rektorom IUS-a prof. dr. Ahmetom Yildirimom definisali smo detalje projekta "Stopama Evlije Čelebije".

Cilj je kreirati alternativne turističke rute kroz bogatu osmansku zaostavštinu, povezati medžlise i ojačati lokalne ekonomije. Projekat će obuhvatiti više gradova u BiH, s nadom da će oživjeti turizam i potaknuti razvoj. Budući da medžlisi lslamske zajednice uglavnom imaju vlastite prostore koje koriste ili izdaju, predloženo je da se upravo navedenim medžlisima ponudi učešće u ovom projektu. Projekat će za sada obuhvatiti sljedeće gradove/medžlise: Bihać, Banju Luku, Tuzlu, Srebrenicu, Stolac, Trebinje i Livno, a broj gradova će se postepeno širiti. To nije samo turistička inicijativa – to je prilika da oživimo naslijeđe koje nas povezuje s našom prošlošću i otvara vrata budućnosti.

Na džumi je bilo riječi o odgoju djece, kao i o ulozi roditelja i društva u kontekstu najnovijih izgreda od strane maloljetnika u Kantonu Sarajevo oko lažnih dojava o postavljenim bombama, o vršnjačkom nasilju, kao i o brojnim drugim pitanjima. Roditelji su uvijek među krivcima broj jedan. A odgovorni u institucijama su odmah poslije roditelja, ali daleko iza njih. Nije lahko slušati optužbe na računa roditelja. I ne mogu se složiti da su roditelji uvijek krivi.

Sa šefom Odjela za pravne poslove sam definisao teze mog obraćanja na skupu članova Rijaseta s predstavnicima krovnih organizacija koji će biti održan 18. novembra u sklopu kojeg je predviđeno da se prisutnima obrati i direktor Vakufske direkcije.

Dan sam završio šetnjom s Hamzom. On voli posmatrati vozila i slušati njihovu buku, dok ja uz njega razrađujem ideje i dovršavam započete projekte. Njegova sreća podsjeća me da se u svakom danu krije inspiracija za bolje sutra. U njegovom osmijehu pronašao sam podsjetnik da je istinska radost u jednostavnosti i ljubavi.

Subota, 16. novembra 2024.

Subota, dan ispunjen tihim zadovoljstvima i dubljim razmišljanjima. Jutro je započelo hranjenjem koka, mojim ritualom koji mi daje mir. Gledajući ih kako pjevaju u tišini zore, osjećao sam povezanost s prirodom, kao da me ona podsjeća na to šta je u životu zaista važno. Volim raditi u plastenicima i voćnjaku, jer svaki dan koji provedem u bašti nije samo fizički rad, već i vrijeme kada meditiram i razmišljam. Uživam u svakom trenutku, bilo da se brinem o biljkama ili hranim koke, jer u tom miru nalazim balans za ostatak dana.

Nakon toga, posvetio sam se Hamzi, koji je, kao i uvijek, bio na prvom mjestu. Presvukao sam ga, nahranio, a zatim smo zajedno s Asijom otišli na časove glume. Asija je najmlađa od naše šestero djece. Njoj smo omogućili da se slobodno i bez ikakvih stega i pritisaka razvija. Ona tu slobodu po mom mišljenju veoma ispravno koristi.

Dan je bio posvećen razmišljanjima o završetku rada o bračnom savjetovalištu. Isti sam već prezentirao ove godine na međunarodnoj konferenciji o porodici u Gaziantepu, a sada se pripremam za njegovu finalizaciju kako bi bio objavljen u Turskoj. Razmišljao sam o tome kako brakovi danas, u suočavanju s brzim tempom života i različitim izazovima, često zahtijevaju više od obične svakodnevne ljubavi – potrebna im je i podrška kroz savjetovanje. To nije samo alat za krizne trenutke, već i preventivna mjera koja omogućava partnerima da prepoznaju i prevaziđu poteškoće prije nego što one postanu problemi.

U razgovoru s prijateljem dotakli smo se teme izgradnje staračkog doma u Velikom Čajnu kod Visokog. Jedini, bivšeg direktora Salihspahića, neostvareni san. To je pitanje koje sve više postaje nužno za našu zajednicu, jer stari ljudi zaslužuju dostojanstvenu starost. Razmišljali smo o tome kako bi ovaj dom mogao pružiti sigurnost i ljubav onima koji su svojim radom stvorili temelje za našu sadašnjost.

Radovi na dogradnji prostorija između džamije i imamske kuće na Orahovom Brijegu već su u toku. Ovaj projekt, koji nam omogućava širu i funkcionalniju povezanost zajednice, bit će od velikog značaja za našu svakodnevicu. Uz to, izvještaji o napretku radova na obnovi fasade na Isa-begovom hamamu stižu redovno. Novi fasadni radovi simboliziraju našu odgovornost prema očuvanju kulturnog naslijeđa.

Dan sam završio s Hamzom, gledajući utakmicu Njemačke i BiH. Nijemci su, iako s uvjerljivom prednošću od sedam golova, igrali predano do posljednjeg trenutka, demonstrirajući šta znači disciplina i borba bez opuštanja. Upravo ta posvećenost nedostaje mnogima - od političara i sportista, pa do nas građana. Lekcija je jasna: trud do samog kraja često pravi razliku između uspjeha i prosječnosti.

Nedjelja, 17. novembra 2024.

Sinoć je rad na konačnoj verziji naučnog rada zahtijevao svu moju pažnju. Pisanje za indeksirane časopise nije poput prezentacija – tu nema prostora za improvizaciju. Disciplinu i odgovornost zamijenila je noćna tišina dok sam brusio svaku riječ. Vikend je praktično nestao u toj ozbiljnosti, ali osjećaj završenog posla vrijedi svake žrtve.

Jutros, dok sam posmatrao sunčano jutro s Orahovog Brijega, primio sam nekoliko poziva iz Kuvajta i drugih dijelova svijeta. Kod njih je danas prvi dan radne sedmice, dok su moji petci rezervisani za tišinu i ograničenu komunikaciju sa prijateljima iz zemalja Zaljeva. Na umu su mi ostali razgovori o globalnim temama, dok sam polahko završavao posljednje jesenje poslove u bašti. Dan je prekratak za sve što bih želio obaviti.

Vikendom volim odabrati nekoliko emisija na YouTubeu, slušajući geopolitičke analize dok radim u bašti ili oko kuće. Tema razvlašćivanja Bošnjaka u RS-u ponovo je u fokusu. Prisjetio sam se koliko je Islamska zajednica uložila napora u informisanje Bošnjaka o Zakonu o premjeru i katastru – od sastanaka s institucijama RS-a, do susreta s našim ljudima u dijaspori. Svaka aktivnost bila je moralna obaveza prema članovima Zajednice. Uobičajeno je u ratovima da nakon etničkog slijedi ekonomsko čišćenje.

Uglavnom izbjegavam političke emisije – moj razum ostaje čistiji bez otrovnih izjava. Ipak, uviđam istinu u tvrdnji: „Ako se mi ne budemo bavili politikom, politika će se baviti nama“. No, ono što politici nedostaje jesu edukacija, profesionalizam i posvećenost cilju. Prisjetio sam se rahmetli Muje Hadžiomerovića, čijem zalaganju Islamska zajednica, ali i građani ove države, mnogo duguju. Njegovi amandmani su spriječili mnoga loša zakonska rješenja u RS-u, između ostalog i zabranu ezana u večernjim satima – borba koja je bila i pravna i moralna.

Ponedjeljak, 18. novembra 2024.

"Budni u 5 i vaš je cijeli svijet". Autor ove rečenice Robin Šarma sažeo je jednostavnu, ali duboku istinu: ranoranilac ima priliku osvojiti dan. Njegova knjiga, koju sam pročitao nekoliko puta, potpuno je usklađena s našim vjerskim principima. Volim se vraćati na te stranice, jer me podsjećaju na to koliko je važno početi dan svjesno i produktivno.

Već dugo ne razlikujem ponedjeljak od vikenda – svaki dan nosi svoje obaveze. Moj auto je moja kancelarija, a mozak mi već od sabaha radi "200 na sat". Usput završavam mnoge zadatke, dok se vozim tih dvadesetak minuta do posla. Kada sve saberemo, u vožnji provedemo nekoliko dana godišnje – vrijeme koje može biti ili izgubljeno ili mudro iskorišteno.

Često čujemo vrlo ružne kvalifikacije za vrijeme. Svako vrijeme je na svoj način lijepo i ne slažem se s onima koji upisuju vrijeme kao ružno, lijepo, užasno i drugim pesimističnim kvalifikacijama. Što se vremena tiče, nikada ga ne bismo trebali imenovati lijepim ili ružnim. Vrijeme može biti kišovito, maglovito, sunčano, vjetrovito ili snježno, ali ružno – nikad. Naši osjećaji mogu biti loši, dobri ili lijepi, ali vrijeme je uvijek savršeno, jer ga je stvorio Dragi Gospodar.

"Ima ljudi koji ujutro idu na posao i onih koji ujutro idu raditi". Ovu misao koju sam čuo od Hamed-ef. Efendića često citiram. Razlika je ogromna, zar ne? Nadam se da pripadam ovoj drugoj skupini – onima koji su svjesni svrhe svog rada, koji vide dalje od rutinskih zadataka. Biti zauzet osam sati ne znači biti produktivan.

Danas me obradovala vijest da je rekonstrukcija Behram-begove džamije završena. Projekat koji je započeo prije više od pet godina, uz protokol potpisan još 2018. godine, sada je krunisan uspjehom. Džamija, ponos Tuzle i svih ljubitelja kulturnog naslijeđa, ponovo sija punim sjajem.

Na radnom sastanku Rijaseta Islamske zajednice, kojem su prisustvovali predstavnici krovnih organizacija Bošnjaka u dijaspori, razgovarali smo o vakufima, njihovoj zaštiti i važnosti uključivanja Bošnjaka u procese očuvanja naše imovine. Moje izlaganje se odnosilo na temu primjene pravila o pravnom statusu vakufske imovine i uvakufljenju u bošnjačkoj dijaspori. Potrebno je da svi džemati koji u svom vlasništvu imaju vakufske objekte provedu proceduru uvakufljenja imovine. Posebno je istaknuta potreba da se Bošnjaci aktivnije pobrinu za svoju imovinu u entitetu Republika srpska. Poslali smo jasnu poruku našim ljudima – ne dozvolite da vaš trud i naslijeđe propadnu. Uključite se u proces premjera i katastra, brinite o svojoj zemlji i imovini, jer to nije samo materijalna vrijednost, već dio našeg identiteta.

Vakufi su temelj našeg naslijeđa, ali jednako je važno raditi na jačanju nacionalne svijesti u dijaspori. Islamska zajednica već decenijama uspješno okuplja Bošnjake širom svijeta i brine o njihovim vjerskim potrebama, ali kao narod trebamo više nacionalnih institucija. Vjera je temelj, ali nacionalni identitet je zid koji čuva naš dom. Udruženi, možemo sačuvati i unaprijediti ono što jesmo.

Ponekad zaboravimo koliko su zajedništvo i briga o svom naslijeđu važni. Svaki vakuf, svaki očuvani pedalj zemlje, svaka obnovljena džamija priča priču o nama – o našem postojanju, našim korijenima. Vrijeme je da se svi, bez obzira gdje živimo, uključimo i budemo dio tih priča.

Kada se osvrnem na današnji dan, osjećam zahvalnost. Ako barem jednu misao prenesem na druge, ako nekoga inspirišem da sagleda svijet iz drugačijeg ugla, moj rad nije bio uzaludan. Na kraju, svako vrijeme je lijepo, samo zavisi kako ga koristimo.

Utorak, 19. novembra 2024.

Bože moj, pitam se šta meleki bilježe kada mi ulažemo ovoliko truda da zabilježimo tek nekoliko trenutaka za koje smatramo da su važni, možda nama, a možda i onima koji će ih kasnije čitati.

Rano jutro nas je vodilo prema Mostaru. Sarajevo je tonulo u maglu i smog, dok nas je u Mostaru dočekala kiša. Naša misija bila je višestruka, ali s jednim zajedničkim ciljem – očuvanje naslijeđa i zajedničkog dobra.

Prvi sastanak u Muftijstvu mostarskom s muftijom dr. Salem-ef. Dedovićem, advokatima i predstavnicima Medžlisa Čapljina bio je posvećen Šišman Ibrahim-pašinoj medresi u Počitelju. Ta građevina, koja nosi duh osmanske povijesti, zaslužuje novi život. Razgovori o njenoj revitalizaciji budili su u meni osjećaj poštovanja prema generacijama koje su je sagradile, ali i odgovornost prema budućim naraštajima.

Drugi sastanak s predstavnicima MIZ Ljubuški bavio se restauracijom i izgradnjom vakufskih objekata u Ljubuškom – kamenčići u mozaiku očuvanja naše tradicije i identiteta. Posebno me dojmila predanost i trud predstavnika Medžlisa IZ Ljubuški, koji trenutno rade na obnavljanju i izgradnji nekoliko objekata od izuzetne važnosti. Njihova energija, vizija i neiscrpna želja da zajednici ostave trajno naslijeđe inspiracija su svima nama. Njihov rad svjedoči koliko se ljubav prema zajednici može pretočiti u konkretna djela koja ostavljaju dubok trag.

Posebno se divim muftiji mostarskom, njegovoj upornosti i viziji. On se neumorno bori za očuvanje ne samo vjerskih prava Bošnjaka nego i njihovih političkih prava. U gradu poput Mostara, gdje su preplitanja historije i izazova svakodnevica, takvo liderstvo je neprocjenjivo.

Na putu kroz Konjic i Jablanicu, krajeve pogođene poplavama, pogled na uništenu prugu još jednom me podsjetio na nevjerovatan podvig Titovih brigadira. Sagradili su prugu Brčko - Banovići (92 km) za 190 dana, a danas nekoliko metara čeka popravku već dva mjeseca. Kao da nam treba nova generacija brigadira – mladih, odlučnih i spremnih na zajedništvo.

Mostar je, kao i uvijek, izazvao u meni mješavinu tuge i radosti. Tugu zbog neiskorištenog potencijala, zbog vođa koji često više pričaju nego što djeluju. Radost jer perspektiva ovog grada i dalje blista, čekajući hrabre ljude koji će je prepoznati i pokrenuti. Grad vapi za liderstvom koje se temelji na djelima, a ne na vjerskim simbolima, jer, kao što je rečeno: "Čovjek postaje sve više ono što radi, a sve manje ono što govori da jeste".

Na povratku prema Sarajevu stigla je vijest koja unosi tračak nade – advokat Adil Lozo pronašao je metode kako da se pravnim sredstvima aktuelizira predmet o Lakišića haremu. Njegova posvećenost pravdi nije samo profesionalna, već i moralna. Boreći se pravnim sredstvima, Adil, muftijstvo, Vakufska direkcija i cijela Islamska zajednica rade na ispravljanju kako historijskih, tako i trenutnih nepravdi. Ta vijest unijela je novu snagu u moj dan – podsjetila me koliko je važno nikada ne odustati.

Večer sam proveo na predavanjima o ekonomiji, održivom razvoju i dobrom upravljanju. Imao sam prezentaciju o Nigeriji, zemlji u kojoj živi 170 miliona stanovnika s vrlo složenim političkim sistemom, korupcijom, lošom upravom, nekonzistentnom politikom, nepotizmom i drugim izazovima. Toliko je slična nama, a ipak ide naprijed. Otima se, grabi naprijed uprkos svim preprekama. Njihova borba me podsjetila da promjene dolaze postepeno, ali da su neizbježne ako ima volje i upornosti.

Dok se noć spušta nad Orahovim Brijegom, osjećam mir i zahvalnost. Svaki dan nosi svoje darove, a na nama je da ih prepoznamo i sačuvamo.

Srijeda, 20 novembra 2024. - Zahvalnost i emanet vakufa

Jutros sam proučio suru Zarijat, a posebno su mi se urezali ajeti 21–23 "Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju. A i u vama samima – zar ne vidite? A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava. I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, sve je to istina, kao što je istina da govorite!"

Ovi ajeti podsjećaju nas na to da je svijet oko nas – i priroda i naši vlastiti životi – dokaz Allahove prisutnosti i Njegove moći. Kako mi razmišljamo, tako i djelujemo, a naš govor i postupci odražavaju naše unutrašnje stanje i naš odnos s Gospodarom. Svaka misao, riječ i djelo imaju svoju snagu. Gospodar nas poziva na afirmativne radnje, poziva nas da govorimo lijepe riječi, da činimo dobra djela i budemo solidarni jedni s drugima u dobročinstvu. Ono što nas Gospodar uči je da smo mi ono o čemu razmišljamo, ono što radimo, i ono što govorimo. Nema pesimizma u Njegovim riječima – On obećava oprost, traži od nas da budemo moralni, ljubazni i puni zahvalnosti.

I tako me razmišljanje odvede na prve trenutke kada ustajemo iz postelje. Da li zahvaljujemo svako jutro na blagodati buđenja u novom danu? Da li smo zahvalni za svaki trenutak, za svaku blagodat koju nam je Gospodar dao? Prvo što činimo svakog jutra kad ustanemo iz kreveta je susret s našim vlastitim postojanjem. Da li smo svjesni da je to prilika koju nam je naš Gospodar dao? Da li zahvaljujemo na svim blagodatima koje imamo? Ako ujutro počnemo dan sa zahvalnošću – zahvalom za tople ruke koje nas griju, za oči koje nas usmjereno vode kroz dan – tada će cijeli dan biti ispunjen pozitivom. Zahvaliti se za jastuk na kojem spavamo, za toplotu doma, za pluća koja nas opskrbljuju zrakom, za srce koje neumorno kuca… Ne možemo pobrojati sve blagodati koje nam Gospodar nesebično pruža.

Današnji dan bio je posvećen radu u kancelariji, gdje je stiglo mnogo novih predmeta. Posebno su zahtjevni predmeti vezani za vakufsku imovinu. Vakufska direkcija, koja komunicira sa svim medžlisima, suočava se sa zahtjevima za uvakufljenja, transformacije, saglasnostima za zakupe, za promjenu namjene, izdavanje vakufnama, projektima, zahtjevima za materijalnu pomoć ili savjete ili učešće u sudskim i upravnim postupcima. Najzahtjevniji su slučajevi transformacije vakufske imovine, jer mora biti sigurno da svaki vakufski projekat u procesu transformacije bude u većoj koristi. Procedure su stroge, ali nužne za očuvanje vakufa. Ove procedure, iako dugotrajne, služe kako bi se osigurala sigurnost imovine i odgovornost za njeno očuvanje. Jer, vakufska imovina za nas je sveto naslijeđe, koje moramo čuvati za generacije koje dolaze.

Danas sam, po dogovoru, imao radni sastanak s imamom džemata Klokot Asmir-ef. Fatkićem i predsjednikom Džematskog odbora. Tema je bila izgradnja nove džamije. Projekat vrijedan oko milion maraka izazvao je veliku pažnju. Iako je za nas lakše naći sredstva za izgradnju džamije, izazov ostaje privući sredstva za projekte koji omogućuju dugoročnu održivost vakufa. To je često najveći izazov, jer mnogi vakifi vjeruju da će izgradnjom džamije zaslužiti Allahovu nagradu u Džennetu. Međutim, kada govorimo o profitabilnim vakufskim projektima koji donose ekonomske koristi Zajednici, tu je potrebna dodatna motivacija i podrška.

Danas su također stigli i protokoli za tri velika projekta: rekonstrukcija Ferhadije i Ali-pašine džamije u Sarajevu i Fethije džamije u Bihaću. Ove džamije nisu samo vjerski objekti – one su simboli našeg identiteta, naše vjere i naše borbe za očuvanje kulture i tradicije. Međutim, one su sada ozbiljno ugrožene. Zidovi i kupole Ferhadije i Ali-pašine džamije su popucali, a Fethiji prijeti urušavanje. Sve tri džamije su nacionalni spomenici.

Iako je najlakše prikupiti sredstva za izgradnju novih džamija, kada je riječ o obnovi historijskih i kulturnih spomenika, proces je puno složeniji. Ove džamije predstavljaju trajno naslijeđe, i obnova njihovih struktura nije samo čin obnavljanja zgrada, već čin oživljavanja vakufa i sjećanja na vakife koji su ih izgradili. Obnavljajući Ferhadiju, Ali-pašinu i Fethiju, obnavljamo duboko ukorijenjenu vjeru, tradiciju i ponos našeg naroda.

Zadovoljstvo i čast je biti dio ove obnove. Mi ne samo da gradimo džamije – mi gradimo sjećanje na vakife i čuvamo ono što je naše. Historija pamti one koji grade, a ne one koji ruše. Kroz svaki obnovljeni kamen i svaki završeni projekt mi svjedočimo o tome da ne odustajemo od svojih korijena, da obnavljamo i čuvamo ono što su agresori pokušali uništiti.

Gospodar nas je počastio ovom odgovornošću – da budemo graditelji naslijeđa, čuvari onoga što je sveto. Naša zahvalnost Gospodaru je neizmjerna, jer imamo priliku da budemo dio ovog velikog poslanstva.

Također, želim spomenuti Hasana Eminovića, vrsnog novinara, koji je u novom broju Preporoda objavio izvanrednu analizu o problemima vezanim za Lakišića harem. Hasan neumorno radi na tome da ovaj predmet ne bude zaboravljen i da se zaštite prava vakifa i džemata. To je jedan od mnogih primjera kako se naši novinari, intelektualci i aktivisti bore da zaštite interes vakufa i da osiguraju da vakufi ostanu netaknuti i za buduće generacije.

Četvrtak, 21. novembra 2024.

Jutro sam započeo radno, rješavajući nagomilane predmete i usklađujući dinamiku rada sa svojim uposlenicima. Moj princip je jasan – svaki dopis Vakufske direkcije mora proći kroz moje ruke prije nego što bude poslan.

Na sastanku s glavnim imamom Islamske zajednice Bošnjaka u Italiji Ahmed-ef. Tabakovićem smo razgovarali o konferenciji "Evropski islam i islam u Evropi" koju organizira Univerzitet Federico II u Napulju. Naime, dr. Maria D'Arienzo (profesor prava i religije, crkvenog prava) je posjetila Vakufsku direkciju prije tri godine i sada želi da prezentiramo model organizacije i upravljanja vakufima u Bosni i Hercegovini. Uprkos prenatrpanom rasporedu, ostavljam prostor za razmišljanje, jer su ovakvi susreti prilika za širenje pozitivnih ideja, kako o vjeri, tako i o Bosni i Hercegovini.

Na sarajevskom aerodromu sam danas, putujem.

Gledam i jako sam ponosan. Prošireni i modernizirani terminal simbol je napretka. Broj putnika ove godine nadmašio je sva očekivanja. Dok sam posmatrao avione kako slijeću i uzlijeću, razmišljao sam o nevjerovatnom trudu i viziji koji su ovo omogućili. Ipak, vijest o smjeni menadžmenta koji je postigao ovakve rezultate izazvala je gorčinu. Važno je da razumijemo kako uspjeh ne bi trebao biti predmet političkih obračuna, već primjer koji nas motivira na dalji napredak.

Nad Sarajevom se spušta mrak, dok se avion uzdiže prema visinama. Prisjetio sam se svog ratnog leta 1994. godine, kada sam "Unproforovim" teretnim avionom napustio opkoljeno Sarajevo. Tada sam osjećao strah i neizvjesnost, ali danas, trideset godina kasnije, osjećam duboku zahvalnost i ljubav prema ovoj zemlji.

Bosna i Hercegovina je opstajala kroz stoljeća, prolazeći kroz okupacije i sisteme koji su se urušili pod vlastitim teretom. Danas, iako se suočavamo s novom generacijom lidera koji se ne snalaze uvijek najbolje, trebamo biti spremni na razumijevanje – ali ne i opravdanje za propuštene prilike. Odgovornost prema građanima mora biti prioritet.

Putovanja poput ovog uvijek me podsjete na snagu naših ljudi. Bosanci i Hercegovci širom svijeta, iako daleko od domovine, nose svoju džamiju u srcu. Na svakom koraku ostavljaju trag, gradeći džamije, kulturne centre i zajednice koje odišu duhom Bosne i Hercegovine.

Steve Jobs jednom je rekao: "Vaše vrijeme je ograničeno, zato ga nemojte trošiti na življenje tuđeg života. Nemojte dopustiti da buka tuđih mišljenja priguši vaš unutrašnji glas". Upravo vođeni ovom mišlju, nastavljamo stvarati, vjerujući u snagu ideja, srca i zajedništva.

Vjerujem u uspjeh ove zemlje i njenih ljudi. Svaki izazov koji savladamo čini nas odlučnijima da gradimo bolje sutra.

(Preporod.info)