Centar za dijalog „Vesatijja“ – Centar za promociju srednjeg puta i međumuslimanskog dijaloga bit će otvoren 03. oktobra 2012. godine u Sarajevu u okviru svečanosti obilježavanja 100 godina Udruženja ilmijje. Centar se otvara uz podršku Kuvajta koji posljednjih godina daje značajan doprinos jačanju međucivilizacijskog dijaloga, kako bi on postao tekovina ljudskih društava i program života.
Također tom prilikom dr. Adilu Felahu bit će dodijeljeno priznanje „Bosanski orden islama prvog reda“.
Dr. Adil Felah u zvaničnoj posjeti Rijasetu Islamske zajednice u BiH i državi Bosni i Hercegovini boravit će u periodu od 3. do 5. oktobra 2012. godine. Dr. Felah će 4. oktobra imati susrete sa predsjedavajućim Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem i ministrom vanjskih poslova Zlatkom Lagumdžijom.
Dr. Adil Abdulah el-Felah je poslije ministra koji je politička funkcija, najvažniji i najutjecajniji čovjek Ministarstva vakufa i islamskih pitanja Kuvajta. Dr. Felah je lično dobitnik velikog broja priznanja i ordena za svoj rad i djelovanje, kako onih državnih oficijelnih tako i onih od strane vjerskih organizacija u kojima se uglavnom odaje priznanje za doprinos na putu promoviranja tolerancije i diskursa tolerancije. Tu svakako treba istaći državni orden Rusije i Azerbejdžana.
Biografija dr. Adila Abdullah al-Falaha
Adil Abdullah al-Falah rođen je 1953. godine u Kuvajtu. Oženjen je i otac je devetero djece. Na Filozofskom fakultetu pri Univezitetu u Kuvajtu je 1977. god. diplomirao na odsjeku za psihologiju i sociologiju. Titulu magistra iz oblasti medija i islamskog misionarstva (da'awa) stekao je 1982. god., na Islamskom univerzitetu Imam Mohamed Ben Saud u Kraljevini Saudijskoj Arabiji. Na istom univerzitetu je, 1987. god., i doktorirao iz oblasti islamskih medija.
Sa radom je počeo 1972. godine u Ministarstvu za obrazovanje Kuvajta, na mjestu upravnog istraživača i pomoćnika bibliotekara. Tokom 1989. i 1990. je radio kao asistent na Fakultetu za šerijat i islamske nauke. U periodu od 1990. do 2003. god. bio je pomoćnik zamjenika ministra vakufa i islamskih pitanja Kuvajta. Od 2003. godine pa do danas obnaša dužnost zamjenika ministra vakufa i islamskih pitanja Kuvajta. Također, vrijedno je spomenuti i sljedeće:
Od 1991. do 2001. god. bio je član Vrhovnog vijeća za edukaciju pri ministarstvu za obrazovanje Kuvajta;
Od 1993. god. do danas je član upravnog odbora Fakulteta za šerijat i islamske nauke pri Univerzitetu u Kuvajtu.
Od 1992. do 1993. bio je član Upravnog odbora kuvajtske organizacije za štampu i izdavaštvo pri ministarstvu za komunikacije Kuvajta;
Od 1991. god. do danas je zamjenik predsjedavajućeg Visokog savjetodavnog povjerenstva za implementaciju islamskog prava pri Uredu emira Kuvajta.
Učestvovao je na mnogobrojnim simpozijima, konferencijama, sastancima i kongresima, od kojih izdvajamo sljedeće:
1993. god. – Simpozij na temu „Najnoviji razvoj savremene islamske misli“;
1995. god. – Simpozij na temu „Savremena islamska misao između konstruktivnosti i destruktivnosti“;
2003. god. – Simpozij na temu „U smjeru konstrutivnog međucivilizacijskog dijaloga“;
Maj, 2003 – Konferencija na temu „Vesatijja kao stil života“;
Konferencija o implementaciji islamskog prava, Brunei, 1993. god.;
Konferencija o implementaciji islamskog prava, Turska, 1997. god.;
Sastanak Uprvanog odbora Svjetske muslimanske lige, Saudijska Arabija, 2004. god;
Konferencija o međucivilizacijskom dijalogu, Indija, 2005. god.;
Međunarodna islamska konferencija, Jordan, 2005. god.;
Susret eksperata radi diskusije na temu „Mehanizmi implementacije strategije premošćivanje jaza između mezheba“, Sirija, 2005. god.;
Prva međunarodna konferencija o Vesatijji, London, Velika Britanija, 2006. god.;
Druga međunarodna konferencija o Vesatijji, Vašington, SAD, 2006. god.;
Objavio je i nekoliko knjiga i istraživačkih radova, od kojih izdvajamo:
Islamski programi na kuvajtskom radiju; 1987. godine. Ovo djelo je ujedno i doktorska teza dr. Adila al-Falaha;
Uticaj medija na maloljetničku delikvenciju, novembar 1995. god.;
Anketni upitnik (Komiteta muslimana Azije); 1995. god. Tematika kojom se autor bavi u ovom djelu jesu aktivnosti i usluge Komiteta muslimana Azije.
Dr. Adil al-Falah je dobitnik mnogobrojnih međunarodnih priznanja i nagrada, od kojih se izdvajaju sljedeća:
Medalja prijateljstva, uručena 26.04.2010. god. od strane azerbejdžanskog predsjednika Ilhama Alijeva, i to zbog dr. Falahovog velikog zalaganja u promociji islamskog srednjeg puta.
Ruski Orden prijateljstva, uručen od strane ruskog predsjednika Dmitri Medvedeva, 13.12.2010. god., i to radi ogromnog doprinosa zbližavanju naroda i kontinenata.
„VESATIJJA“ – SREDNJI PUT
Islam je više od hiljadu i četiri stotine godina pretekao modernu civilizaciju pozivom na toleranciju i međusobnu saradnju u dobru i bogobojaznosti među svim ljudima, što je u novije vrijeme uobičajeno da se naziva „principom miroljubive koegzistencije“.
Zato je važno obnoviti islamsku misao o dijalogu civilizacija i saradnji s drugima, jer čovječanstvo u današnje vrijeme ima izuzetno veliku potrebu za saradnjom u dobru, zato što je u tome dobrobit cjelokupnog čovječanstva.
Nema sumnje da je srednji put (vesatijja) jedna od tema koje se najviše tiču stvarnosti muslimana čiji je vjerski, idejni, razumski, spoznajni i praktični okvir izuzetno važno istaći, zato što je taj put, u stvari, islamski program; od njega zavisi ostvarenje sreće i na njemu počiva izgradnja civilizacijskih vrijednosti. Međutim, lutanje idejnih tokova između pretjerivanja i žestine s jedne, te nemara i javašluka s druge strane, obavezuje nas da zastanemo i razmislimo, kako bismo ispravili pogrešna shvatanja i iskrivljene stavove.
Časni islam je posljednji Božiji vjerozakon i misija i on se od same pojave u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., istakao odlikama srednjeg puta, umjerenosti, tolerancije, olakšanja i otklanjanja tjeskobe i teškoće u svim propisima, odredbama i pravilima, koja su trajna i primjenjiva u svim vremenima i prostorima do kraja svijeta, u svim oblastima: vjerovanju, ibadetu, etici, međusobnim postupcima i društvenim i ljudskim odnosima, jer je on vjera pravog puta i tolerancije.
SHVATANJE I DEFINICIJA POJMA SREDNJEG PUTA (VESATIJJA)
Riječ vesat u arapskom jeziku označava ono što je između dva kraja, tj. sredina. Kaže se: „Čovjek je sjeo usred (vesat) ljudi“, tj. sjeo je u sredinu, između njih. Zatim, ona označava ono što je između dobrog i lošeg. Hrabrost je sredina između prenagljenosti i kukavičluka. Umjerenost u davanju je sredina između rasipanja i škrtosti. Riječ tevessut kada se odnosi na ljude znači posredovanje.
Riječ vesat (sredina) u bilo kojem izrazu označava nešto najpravednije i najbolje, što je značenje riječi Uzvišenog: „I tako smo od vas stvorili središnju zajednicu“, tj. najbolju i najpravedniju u svjedočenju protiv drugih ljudi. U hadisu Poslanika, s.a.v.s., stoji: „Najbolji dio jeste sredina. U sredini ogrlice nalazi se dragulj, koji je njen najvrjedniji dio.
Shvatanje pojma srednjeg puta
Riječ vesatijja označava središnji položaj između dva kraja. Jezički, to se zove iktisad (umjerenost), tj. zauzimanje položaja sredine i ravnoteže, bez priklanjanja jednom kraju i odstupanja od drugog, bez pretjerivanja i nemara.
Definicija srednjeg puta
U današnje vrijeme uobičajeno je da riječ vesatijja označava umjerenost u: vjerovanju, stavu, ponašanju, sistemu, međusobnim odnosima i etici, što znači da je islam umjerena vjera, bez priklanjanja i pretjerivanja po pitanju činjenica. Tako islam ne dopušta pretjerivanje u vjeri, ni ekstremizam i zastranjivanje u vjerovanju a ni zapostavljanje i nemar, ne dopušta oholost a ni poniženje, predavanje, pokoravanje i robovanje bilo kome osim Uzvišenom Allahu, ne dopušta krutost i preopterećenje a ni neodgovornost i nemar po pitanju bilo koje dužnosti prema Uzvišenom Allahu i prema ljudima. Islam ne dopušta pristranost jednih naspram drugih i odbijanje drugih, kao ni prisiljavanje, terorisanje i bespravno zastrašivanje, ali ni zapostavljanje pozivanja ljudi u vjeru u jednog Boga mudro i lijepim savjetom – kako bi se spriječio nemar po pitanju obaveze dostavljanja ili širenja božanske misije, te iz želje da se cjelokupno čovječanstvo usreći i spasi iz pogrešnog vjerovanja, zablude i zastranjivanja.
Islam ne dopušta otežavanje i pričinjavanje poteškoća, a ni oslobađanje od Allahovih propisa navedenih u Časnom Kur'anu. To je princip olakšavanja i otklanjanja poteškoća, što je jedna od osnovnih karakteristika donošenja propisa, tj. ne propisivati puno obaveza, postepeno donositi propise i olakšavati a ne otežavati. Može se reći da je islam sam po sebi vjera tolerancije a ne tolerancije koja zavisi od druge strane, tj. on je umjerena vjera i tolerancija je prisutna u njenoj suštini, u njenim karakteristikama i propisima, on je najlakša i najjednostavnija vjera i on je najudaljeniji od krutosti i prevelike strogosti, kao što kaže Uzvišeni Allah: „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate.“, i kao što kaže: „...i u vjeri vam nije ništa teško propisao.“
Vesatijja (srednji put) također znači i priznavanje slobode drugim ljudima, naročito vjerske slobode, što je islam propisao riječima Uzvišenog Allaha: „U vjeru nije dopušteno silom nagoniti – pravi put se jasno razlikuje od zablude!“
Pojmom vesatijja (srednji put) misli se i na čišćenje duše od zlobe, pritajenog neprijateljstva prema drugima, nesnošljivosti i mržnje, jer su svi ljudi Allahova stvorenja, a Allahova mudrost je htjela da među njima bude: vjernika i nevjernika, dobročinitelja i grješnika, onih koji čine dobro i onih koji čine loše, vjernika na pravom putu i licemjera-munafika, pravednih i nepravednih, oholih i skromnih, blagih i poniznih, kao i strogih i grubih, lijepih i ružnih, onih koji vole dobro i zlih. Sve to spada u manifestacije upotpunjavanja svega što postoji, pa i ljudske vrste, a ima još takvih oprečnih osobina i suprotnih karakteristika, o čemu govore riječi Uzvišenog: „Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici?“ U ovom ajetu govori se samo o vjerovanju, zato što je ono simbol svih pozitivnih vrijednosti, a njihove suprotnosti su poznate.
Srednji put također označava spoj materijalnog i duhovnog, što je odlika islama. Naime, čovjek je tijelo i duša i on ima i tjelesne i duhovne potrebe, a ispravno djelovanje je rad za ovaj svijet i za ahiret, jer Uzvišeni kaže: „I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.“
Srednji put se također ogleda i u postupcima prema drugim ljudima, muslimanima i nemuslimanima i time se misli na slobodne i dobronamjerne postupke, bez skrivene zlobe, ili pokušaja napada, ili navođenja na određene stvari. Shodno tome, u islamu se džihadom želi zaštititi svetost islama i muslimana, a njime se ne misli nasilničko nošenje sablje protiv drugih ljudi, ubijanje nedužnih osoba, plašenje i zastrašivanje ljudi, terorisanje društva ili prisiljavanje ljudi da prihvate islam. Ništa od toga ne spada u značenje srednjeg puta (vesatijja), koje je izraženo u slijedećim ajetima: „Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični – ali vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu.“
Izuzev u slučaju nečijeg napada i otklanjanja nasilja, u islamu postoji samo mir i širenje sigurnosti i smirenosti, sijanje povjerenja i osjećaj za druge ljude, jer su to sve civilizacijske odlike islama i njegovi vječni principi. Također, u islamu ne postoji ono što se zove terorizam, tj. ekstremizam i pretjerivanje, nanošenje štete drugima, rušenje i uništavanje, širenje nereda, sijanje smutnje i izazivanje sukoba, jer Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Nije dopušteno čovjeku – ili muslimanu – da zastraši muslimana!“ – tj. i nemuslimana. On također kaže: „Nemojte izazivati strah kod muslimana, jer je zastrašivanje muslimana veliko nas Srednji put ne znači preveliko udubljivanje ili uranjanje u vjeru, ili pretjerano predavanje duhovnim stvarima i tesavvufu, kao ni preveliko odavanje ovom svijetu i njegovim ljepotama, te strastima, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Čuvajte se pretjerivanja u vjeri; zaista su oni prije vas propali zbog pretjerivanja u vjeri!“
On je također rekao: „Čuvajte se prevelikog udubljivanja u vjeru, jer ju je Allah učinio lahkom, pa uzmite od nje ono što možete izvršavati, jer Allah voli dobro djelo koje je trajno, pa makar bilo i malo.“
Srednji put također podrazumijeva i ostvarenje društvene solidarnosti u islamu između bogatih i siromašnih i uspostavljanje ravnoteže između kapitala i udjeljivanja, tako da je privatna imovina legalna, pod uvjetom da upravljanje tom imovinom bude u općem interesu, zatim da se posjeduje ono što je dopušteno i u skladu s propisima a ne zabranjeno i štetno, te da raspolaganje s imovinom bude na uzajamno zadovoljstvo i bez rasipanja, jer Uzvišeni kaže: „O vjernici, jedni drugima na nedopušten način imanja ne prisvajajte - ali, dopušteno vam je trgovanje uz obostrani pristanak.“ On također kaže: „I rasipnicima imetke, koje vam je Allah povjerio na upravljanje, ne uručujte, a njihov imetak za ishranu i odijevanje trošite; i prijatne riječi im govorite.“
Lijepo ponašanje u islamu je također srednji put, zato što se ono bazira na umjerenosti; ono je propisano radi čišćenja duše, radi prefinjenosti osjećaja i radi čišćenja srca od osjetilnih i duhovnih bolesti, i ono ima plemenite i humane ciljeve, a ne samo koristoljublje i materijalizam.
Karakteristike srednjeg puta
Među najvažnije karakteristike srednjeg puta spadaju:
Spoj izvora spoznaje – spajanjem objave i razuma.
Usklađivanje vanjskog i unutrašnjeg – tako se interesovanje za tjelesne postupke spaja sa interesovanjem za postupcima srca, što je poznato kao fikh vanjštine i fikh unutrašnjosti.
Slijeđenje u vjeri, a inoviranje u stvarima ovoga svijeta.
Vjerodostojna tradicija i zdrav razum - tako se vrši spoj tradicionalnog i racionalnog pravca.
Spajanje unapređenja uslova života i duhovnih vrijednosti – to rezultira ravnotežom između materijalnih i duhovnih zahtjeva, tako da ovaj svijet bude ahiretska njiva i da se, shodno Allahovom programu, napravi spoj ovog i onog svijeta.
Idžtihad (iznalaženje propisa vlastitim trudom) kojeg primjenjuju kompetentne osobe i u odgovarajućim slučajevima – tako da idžtihad ne bude potpuno zatvoren, ali ni otvoren za svakoga.
Postojanost u ciljevima, a fleksibilnost u sredstvima.
Odmjerenost u odnosu naspram tradicije – poštujući je, ali ne smatrajući je ni svetom ni bezvrijednom.
Upotpunjavanje i dovođenje u ravnotežu izgradnje čovjeka u pogledu razuma, duha, tijela i duše.
Kvalitetan sadržaj i lijep metod i predstavljanje
Spajanje čišćenja duše i odgajanja –
Oslobođenje žene od nemoralnih ideja i tradicionalnog slijepog slijeđenja
Oblasti primjene srednjeg puta
Oblasti primjene srednjeg puta su brojne, npr.:
srednji put u vjerovanju, koje je u skladu s ljudskom prirodom – oslanjati se na program Kur'ana, sunneta i dobrih prethodnika u pitanjima vjerovanja, izbjegavati izraze onih koji vole rasprave i izraze skolastičara, dati važnost pojašnjenju utjecaja vjerovanja na ljudske duše i oslanjati se na dva puta spoznaje u vjerovanju: tradicionalni i racionalni, radi jačanja veze s Uzvišenim Allahom;
srednji put po pitanju aktivnosti na osiguranju boljih uvjeta života – jer vjerskih obaveza nema puno, one nisu teške i one nisu u kontradikciji sa životnim zahtjevima, kao što je traganje za opskrbom i trud da bi se osigurali uvjeti za život;
srednji put po pitanju obnove i idžtihada – vezivanjem za temeljne vrijednosti i obraćanjem pažnje na današnje vrijeme;
srednji put po pitanju pripadnosti mezhebu i slijepom oponašanju – imam Ibnul-Kajjim – Allah mu se smilovao – divno je rekao pojašnjavajući razliku između slijepog oponašanja (taklid) i slijeđenja: Slijeđenje znači postupati po riječima nekog drugog ali s dokazom i argumentom, a slijepo oponašanje znači postupati bez dokaza;
srednji put po pitanju donošenja fetvi – uzimajući u obzir opće i posebno, dovodeći u sklad opće intencije i pojedinačne slučajeve i povezujući vjerske tekstove i opće interese prilikom donošenja fetvi i iznošenja stavova, bez pretjerivanja i zanemarivanja. Čuveni učenjak šejh Abdullah ibn Bejjeh je formulirao četiri temelja na kojima počiva srednji put u donošenju fetvi: 1) pravilo da se promjenom vremena i mjesta mijenja i fetva, 2) pravilo uzimanja u obzir običaja, 3) pravilo obraćanja pažnje na posljedice, i 4) pravilo provjere postojanja efektivnog razloga norme kod osoba i kod vrsta;
srednji put kod razilaženja. Postoje dvije vrste razilaženja. Prva vrsta je razilaženje po pitanju općih temelja vjerovanja i po pitanju načina razumijevanja onoga što je došlo od Allaha i Njegovog Poslanika, bez obzira da li se odnosi na Objavu ili na tumačenje, poput razilaženja ljudi koji slijede strasti i novotara u odnosu na pripadnike sunneta i džemata – što je nedopušteno razilaženje. Druga vrsta je razilaženje u manjim stvarima, a ne u temeljnim principima – to razilaženje je dopušteno. U svakom slučaju, kada postoji razilaženje neophodno je postići dogovor o pravilima na osnovu kojih će se razgovarati;
srednji put po pitanju odnosa prema drugom – na način da dijalog bude osnova odnosa prema drugom, da mu se da sloboda u obavljanju njegovih obreda i da razilaženje ne bude razlogom neprijateljstvu i napadu. Naprotiv, zajednički život vodi ka međusobnom pomaganju, a međusobno sporazumijevanje približava različite ljude i potiče ih da se zajednički trude na planu ostvarenja zajedničkih interesa;
srednji put po pitanju propisa – poštivanjem temeljnih principa a olakšavanjem u sekundarnim pitanjima. Srednji put islama poštuje temelje na kojima počiva njegova zgrada i čuva ih od pokušaja izigravanja njihovim mijenjanjem i iskrivljavanjem – kao što se desilo s prethodnim vjerozakonima – ili pokušaja obezvrjeđivanja njihovog značenja i onoga na što ukazuje njihova suština. Za razliku od poštivanja temeljnih principa, srednji put baštini olakšavanje u sekundarnim pitanjima – da bi se izbjegle neugodnosti i da bi se oslobodilo od okova i teškoća, što je poslanički metod, ustanovljen na principu: "Kada god bi birao između dvije stvari odabrao bi lakšu, dokle god to ne bi bio grijeh";
srednji put po pitanju međusobnog civilizacijskog utjecaja – putem pozitivnog djelovanja a ne prevare i pljačke, dostojanstva a ne ovladavanja i međusobne tolerancije a ne ponižavanja. Muslimani su samostalan ummet, koji ima svoje izuzetne vrijednosti; oni su, kao što ih je opisao časni Poslanik: „Krv mu'mina je jednako vrijedna, i najslabiji među njima može pružiti nekome utočište, oni su jedinstveni prema drugima...“
Srednji put u oblasti politike
Srednji put islama u području politike povezan je sa segmentima vjerovanja i donošenja propisa i taj srednji put ima svoje idejne temelje, koji su povezani s poimanjem odnosa između vjere i države i odnosa između vjere i politike, ali on ima i praktičnu dimenziju, koja se ogleda u njihovoj primjeni u različitim promjenjivim političkim događajima.
Taj srednji put ne daje povlašten položaj vjeri niti je koristi za svoje interese, a također ne nudi ljudima državu klera, gdje bi se ukinula ili marginalizirala politička vlast, niti dokida ulogu vjerskih učenjaka. Dakle, on je sredina i on daje političarima ulogu rukovođenja, a vjerskim učenjacima daje ulogu usmjeravanja njihovog rada.
