Islamske banke imaju važnu ulogu u ekonomskom razvoju društva, međutim one kao komercijalne institucije ipak imaju i svoja ograničenja kada je u pitanju doprinos razvoju. Ta ograničenja su nadopunjena ostalim institucijama kao što su takaful (islamsko osiguranje), islamski investicioni fondovi, islamske mikrofinansije ali i vakuf.
Historija je pokazala da su vakufi bili u mogućnosti značajno pozitivno uticati na društveno blagostanje. Prvi vakif iz našeg ummeta bio je Omer, r.a., ali također su i svi drugi ashabi uvakufili neku pokretnu ili nepokretnu imovinu u skladu sa svojim mogućnostima. Poslanik a.s. je uvakufio sedam voćnjaka u Medini, a neki u njegov vakuf ubrajaju i samu džamiju u Medini i mesdžidul Kuba. U pravilu vakuf bi trebao da ima osnovu koja je trajna i koja generiše prihod koji se koristi, između ostalog, i za održavanje korpusa vakufa. Vakufi međutim ne moraju biti u nekretninama, a danas su posebno važni gotovinski vakufi koji su bili zastupljeni i u Osmanskom carstvu. Tada je vakuf obavljao ulogu današnjih banaka kada je u pitanju finansiranje poduzetničkih aktivnosti.
Na našim prostorima tokom Osmanskog perioda na vakuf su se skoro u potpunosti oslanjali sektori zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi. Međutim, danas je potencijal vakufa uveliko nerealiziran. Mnogi danas imaju negativan stav i smatraju vakuf zastarjelom institucijom koja više nije relevantna i koja ne bi mogla igrati važnu ulogu u savremenoj ekonomiji kao što je igrala u prošlosti. S druge strane, konvencionalne filantropske institucije funkcioniraju veoma dobro, te možemo zaključiti da vakuf svoju ulogu obavlja i danas, ali uglavnom na Zapadu.
Vakuf prelazi na Zapad
Vakuf je bio dinamična institucija tijekom ranog islamskog društva, mnogo prije nego što je postojao na Zapadu, i pružio je značajan doprinos razvoju i napretku muslimanskih društava. Postojao je veliki broj vakufa različite namjene koji su pružali razne usluge za društvo. Kroz ovaj sistem finansirale su se mnoge javne usluge i očuvale su se stoljećima u svim dijelovima muslimanskog svijeta. Mnogi su vakufi preživjeli i znatno duže od pola milenijuma, a neki i više od hiljadu godina.
Uspjeh vakufskog sistema se proširio na Zapad tokom križarskih ratova, a zatim je usvojen kao Zapadna socijalna institucija te je došlo do razvoja odgovarajuće zakonske regulative koja uređuje ovu oblast u 12. i 13. vijeku. Poznati univerzitet Oxford u Engleskoj izgrađen je po uzoru na vakuf a danas predstavlja najstariju zadužbinu i danas aktivnu na Zapadu, budući da je prvi Oxfordski koledž osnovao William od Durhama 1249. godine. Univerzitetski koledž u Oxfordu i danas ima tzv. „William of Durham Club“ čiji članovi su oni koji uvakufe dio imovine univerzitetu. Značajan udio prihoda mnogih univerziteta na Zapadu predstavljaju grantovi i donacije, ali i prihod generiran na osnovu davno uvakufljene imovine. Stoga ne čudi da univerziteti značajnu pažnju posvećuju tzv. strateškom fundraisingu.
Kada se američki milijarder Stephen Schwarzman šetao Oxfordom prije dvije godine donio je odluku o donaciji univerzitetu u iznosu od 150 miliona funti, te je rekao da ga je na to ponukalo što je vidio kako su zgrade koledža sadržavale spomen na ranije vakife. Svrha vakufa je da se oksfordske humanističke fakultete po prvi put okupi na jednom mjestu, te da se osnuje institut za umjetnu inteligenciju.
Iako su zadužbine postojale i mnogo ranije, vakuf je "prepisan" od muslimana i tako populariziran na Zapadu, a zatim je i evoluirao i poprimio dinamičniji oblik. Stoga i koristimo istu riječ i za Zapadnu verziju ove institucije. Vakufi na Zapadu su obično organizovani kao trustovi, privatne fondacije ili javne dobrotvorne organizacije. Mnogim vakufima, odnosno zadužbinama, upravljaju obrazovne institucije, poput koledža i univerziteta. Drugima „gazduju“ kulturne institucije, poput umjetničkih muzeja ili biblioteka, vjerskih organizacija i drugih organizacija poput staračkih domova ili bolnica, ali najvažnije su upravo obrazovne.
„Pretjerali“ sa vakufom
Kroz donacije od strane bogatih pojedinaca koji su diplomirali kod njih, a zatim i kroz dobro upravljanje tim fondovima, obrazovne institucije na Zapadu uspješno su izgradile izuzetno bogate vakufe. Neke od njih su bile čak i predmet kritika jer imaju previše vakufskih sredstava, dok i dalje održavaju visoku cijenu školarine. Vakufi su toliko postale sastavni dio zapadnih akademskih institucija da veličina univerzitetske zadužbine može biti i fer mjera blagostanja univerziteta. Na primjer, univerzitet Harvard ima preko 13 hiljada posebnih fondova napravljenih na temelju vakufa čija je vrijednost preko 40 milijardi dolara. Ovi fondovi koledžima i univerzitetima omogućavaju da svoje operativne troškove finansiraju iz drugih izvora osim školarine, čime osiguravaju visok nivo stabilnosti i finansijske neovisnosti univerziteta, a što dalje omogućava održavanje visokog nivoa kvaliteta univerzitetskih usluga. Fondovi imaju razne namjene u skladu sa željama donatora – neki finansiraju rad određenih odsjeka na univerzitetu, neki se dodjeljuju studentima u obliku stipendija na osnovu akademskih zasluga ili kao pomoć siromašnijim među njima, neki služe za dodjelu nagrade najboljim diplomantima na određenom odsjeku i sl.
Novčani vakuf danas najvažniji
I dok na Oxfordu shvataju da su kontinuirano potrebni novi vakufi, mi se danas najviše ponosimo domaćim vakufima starim stotinama godina. Ipak ima i savremenih vakufa pri čemu možemo izdvojiti fond Bošnjaci koji je novčani vakuf rahmetli Alije Izetbegovića, a čijeg pozitivnog impakta smo i sami svjedoci.
Vakif ili grupa vakifa formira novčani vakuf kako bi se sredstva investirala i prihod od investicija usmjerio u skladu sa željom vakifa. Korisnici mogu biti džamije, univerziteti, škole, stipendije za određenu grupu učenika ili studenata, bolnice, klinike, autoputevi, hranjenje siromašnih, hranjenje životinja – bilo šta (halal) po želji vakifa. Da bi osigurao trajnost gotovinskog vakufa, upravitelj vakufa će u saradnji sa islamskom bankom ulagati akumulirana sredstva u bilo koji halal projekt. Dok glavnica ostaje zaštićena, ostvareni prihod može se raspodijeliti u različitim omjerima za troškove upravljanja, za korisnike vakufa ili eventualni višak prihoda dodati u korpus vakufa kako bi se uvećala glavnica. Novčani vakuf predstavlja dinamičan oblik vakufa sa ogromnim potencijalom koji još nismo realizirali.
Autor teksta završio je master studije iz oblasti bankarstva i osiguranja te islamskog bankarstva na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. U Bosna Bank International bio je angažovan u odjelima projekt menadžmenta, investicionog bankarstva, kao i u kabinetu predsjednika Uprave BBI banke. Trenutno pohađa MBA na Durham University Business School u Velikoj Britaniji kao Chevening stipendista.
Preuzeto sa www.bbi.ba
