U bosanskohercegovačkoj historiji zabilježeno je bezbroj inspirativnih priča o vakifima i vakufima. Neke pamtimo, a neke smo u nehatu ili nedovoljnoj posvećenosti prepustili zaboravu.
Mnogo priča o vakufima i vakifima je, zbog želje vakifa „prešućeno“, i zabilježene su samo u „sveskama“(kiramen katibina) meleka pisara, jer takvi su vakifi svoja materijalna dobra poklanjali zarad Božijeg zadovoljstva, plašeći se mogućnosti da će se i samim spomenom umanjiti njihova vrijednost. Jednu od takvih začudnih priča o vakufljenju i zanavljanju porušenih vakufa, bilježimo u Mostaru.
Obnova džamija
Naime, jedan dugovječni penzioner 25. 11. 2020. god. uvakufio je iznos od 100.000 KM. Sredstva je prikupljao uglavnom od penzije. Zbog dugotrajnih administrativno-pravnih procesa za izdavanje pravovaljanih građevinskih rješenja, što je u Mostaru uobičajena praksa gradske administracije, Penzioner, koji ni u kojem slučaju ne pristaje da mu se otkrije identitet, je za naše novine odlučio povjeriti neke od tih detalja. Naime, još od prvih poratnih godina kada je otišao u penziju, dio nje, nekada čak i više od polovine, ostavljao je na bankovnom računu. Sakupljao dio po dio. Kako je od ranog djetinjstva potpuno predan izvršavanju islamskih propisa i traženju Božijeg zadovoljstva navikao je na skroman život, vodeći računa u šta je i zbog čega je potrošio svaku marku. I ne samo to, već i vrijeme. Način života koji je odabrao ni najmanje mu nije predstavljao poteškoće da bude i društveno aktivan na događajima i aktivnostima primjerenim njegovoj životnoj dobi i sferi interesovanja. Novčana sredstva koja je uvakufio u Medžlisu Mostar raspodjelio je na nekoliko objekata. Taj izbor je rječit i govori ne samo o historijatu vakufa u Hercegovini, već i o prenošenju emaneta vjere na mlađe generacije. Na tom popisu su, sada već obnovljena Sinan-pašina džamija na Mejdanu, koju je bezočno porušio komunistički režim netom poslije Drugog svjetskog rata. Potom i Hadži Balina džamija u Brankovcu, porušena istim bezbožničkim porivima i u istom periodu. Njena obnova bi trebala početi veoma brzo. Sredstva je uvakufio i za porušenu Ali-hodžinu džamiju (Krvavu) na Raljevini, za koju Islamska zajednica ne može od gradske administracije još uvijek, ishoditi rješenja za početak radova. Dio sredstava odredio je i za obnovu džamije Neumu.
Za izgradnju zgrade Islamskog kulturnog centra na lokalitetu nekadašnjeg Lakišića harema izdvojio je 30.000 KM.
Izgradnja davno planiranog mosta
Isti iznos predvidio je i za izgradnju mosta preko Neretve koji bi spajao Trg 1. maj na Mejdanu s Baščinama, prema nekadašnjem hotelu Ruža. Ideja izgradnje ovog, arhitektonski zadivljujućeg mosta, oko 200 metara
uzvodno od Starog, nastala je pred kraj Austro-Ugarske vladavine. U literaturi je poznat pod nazivom „Rudolfov most“. Austro-Ugarska administracija je zamislila da na tom lokalitetu izgradi most u pseudomaurskom stilu, širine 27 metara, a nosio je u sebi specifičnu ideju, brojne dućane i restorane na obje strane i to na dva sprata, a na sredini s obje strane imao bi dvije kule s vidikovcima. Bio bi to svojevrstan prodajni centar nad Neretvom. Most je trebao biti dug čak 64 metra, a sadržavao bi saobraćajnicu širine osam metara s još dva metra pločnika za pješake s obje strane. Tadašnja vlast na ideju je došla gledajući stalni razvoj grada prema zapadu, te potrebu za još jednim mostom između Starog mosta i Musale. Projekat je završen 1913. godine. Njegovu realizaciju zaustavio je Prvi svjetski rat. Na ponovnom pokretanju ideje revnosno je radio jedan od vodećih bosanskohercegovačkih stručnjaka u oblasti obnove kulturno historijskog naslijeđa rahmetli Amir Pašić. Pored njega još u nekim neformalnim grupama Mostaraca afirmirana je ova ideja. Svi su saglasni da bi njegova obnova dodatno uljepšala Mostar i olakšala komunikaciju preko rijeke Neretve. Međutim, koritom Neretve proteći će još puno vodedok se od ideje krene dalje. Izdavanje potrebne saglasnosti u nadležnosti je Federalnog ministarstva prostornog uređenja koje bi trebalo prilagoditi prostorni plan. Ideju bi trebao nominirati Grad Mostar. Po svemu sudeći gradske vlasti u načelu su podržale tu ideju. Kao predispoziciju ističu da su ishodili status gradskom Zavodu za urbanizam da može uraditi takav plan. No, niko nam ne može ni približno reći kada će se o ovoj inicijativi početi raspravljati. U načelu niko od stranaka koje čine Gradsko vijeće nema ništa protiv gradnje mosta. Samo treba naći načina i poticaja. Prvim novčanim sredstvima neimenovani Penzioner ih je vlastitim primjerom potakao kako se to čini i na koji način bi davno projektirani most bio i izgrađen. Neka svako učini koliko je moguće i u okviru svojih nadležnosti, jer Bog dragi nagrađuje po jasnim zaslugama i iskrenim namjerama, a prašta isključivo iz Milosti svoje.
Hasan Eminović
