Direktor Vakufske direkcije dr. Senaid Zajimović danas je u prostorijama Vakufske direkcije održao sastanak sa Mujom Hadžiomerovićem, predsjednikom kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS, Nerminom Mulalićem, advokatom i Almom Čolo, pravnicom. Sastanku je ispred Vakufske direkcije prisustvovao i Huso Salihović, pravnik u Vakufskoj direkciji.

Tema sastanka bila je razmjena iskustava koja se odnose na implementaciju Zakona o premjeru i katastru u RS, odnosno razmjena iskustava i poduzimanje aktivnosti u projektu javnog izlaganja nekretnina.

Podaci koji su tom prilikom izneseni su prilično uznemirujući zbog činjenice da Bošnjaci u postupcima izlaganja svojih nekretnina u velikom broju slučajeva ostaju bez svoje imovine. Ovo se posebno odnosi na imovinu koja je u proteklom periodu na razne načine uzurpirana od strane trećih lica. Postoje velike primjedbe na način izlaganja kao i na procesne propuste koji se namjerno praktikuju od strane komisija koje vode izlaganje. Članovi komisije su iz srpskog naroda iako je zakonom predviđen mješovit sastav komisije, tj. u područjima gdje žive Bošnjaci jedan član komisije treba da bude iz bošnjačkog naroda, a u područjima gdje žive hrvati jedan član treba da bude iz redova hrvatskog naroda. Postavlja se pitanje kako će obični Bošnjak moći zaštititi svoju imovinu ako advokati i pravnici imaju velikih poteškoća prilikom izlaganja i ako su uskraćena prava koja su predviđena pozitivnim zakonskim propisima.

Evidentno je da većina ljudi nema dovoljno informacija o suštini i meritumu Zakona o premjeru i katastru kao i njegovim katastrofalnim posljedicama. Zajedničko mišljenje svih prisutnih jeste da se političko rukovodstvo Bošnjaka treba više uključiti u implementaciju ovog zakona i biti na usluzi svim Bošnjacima. Imovina je jedini preostali materijalni dokaz da su Bošnjaci nekada živjeli na ovim prostorima Bosne i Hercegovine. Žalosno je da u protekloj predizbornoj kampanji ni jedna politička opcija nije spomenula pogubnost i loše posljedice zakona koji su u zadnje četiri godine donešeni u RS, a koji se tiču imovinsko pravnih odnosa.

Zaključak je da se u implementaciju zakona moraju uključiti sve strukture Bošnjaka; i politička i vjerska i kulturna, ali i svi Bošnjaci koji posjeduju imovinu a koji su sada rasuti širom svijeta. Da bi sačuvali imovinu Bošnjaka u RS-u moramo svi sinhronizovano djelovati, svaki Bošnjak mora se pobrinuti za svoju imovinu. Ne smijemo dopustiti da se uzurpacija legalizira i da Bošnjaci ostanu bez svoje zemlje. Ni jedan Bošnjak nema pravo odustati od imovine koji je naslijedio od svojih predaka koji su tu istu imovinu uz tešku muku stjecali i ljubomorno čuvali sve godine.

Evidentna je činjenica da jedino Islamska zajednica i određeni predstavnici Bošnjaka nastoje informirati javnost o pojavi zakona kao i o posljedicama njegove implementacije. Međutim Islamska zajednica ne posjeduje logistiku koja bi mogla servisirati svim građanima Bošnjacima, ne može se odazvati svakom zahtjevu za pomoć. Zato je pitanje očuvanja imovine Bošnjaka u RS-u pitanje svih nas.