(Socijalni aspekti vakufa: zbornik radova, Vakufska direkcija IZ u BiH i Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici, Sarajevo, 2019. )
Zbornik radova sa naučnog skupa „Socijalni aspekti vakufa“ održanog 9. aprila 2019.godine u Zenici donosi nam deset radova istaknutih naučnika koji na sistematičan i analitičan način progovaraju o značaju i ulozi vakufa u bosanskohercegovačkom društvu. Zbornik je koncipiran i podijeljen na dva dijela: Historijski kontekst vakufa i Suvremene perspektive vakufa.
Osvrnuvši se na društvenokorisno djelovanje na Zapadu koje se zasniva na privatnim fondacijama, dr.sc. Edo Omerčević, iz Centra za poslovnu afirmaciju Zenica, te potencirajući američko društvo koje iako je demokratično i otvoreno zadržava svoje tradicionalne vrijednosti koje se temelje u kršćanstvu, u svom radu „Vakufi kao sredstvo elite za decentralizovani pristup društvenokorisnom djelovanju“ ukazuje na problem narušavanja vakufske i filantropske tradicije u Bosni i Hercegovini koji je u bitnome narušio i razvoj bh. društva. Omerčević tvrdi da se i 20 godina nakon nezavisnosti BiH kao društvo nije uspjela vratiti tradicionalnim vrijednostima. To znači da u procesu tranzicije i još uvijek modalitetu socijalističkog sistema, „institucija vakufa ima težak teren za funkcioniranje.“ Da bi ona krenula naprijed, ističe autor, „potrebno je nastaviti promovirati vrijednosti dobročinstva, ali isto tako promovirati i filozofiju tržišta i odobravanje formiranja elite koja treba biti nosilac filantropije.“
Prof. dr. Muharem Adilović u svome radu, također, primjećuje da država gubi dotadašnju ulogu 'socijalnog garanta', te otuda socijalna sigurnost postaje sve više odgovornost pojedinca u kontekstu tržišnog djelovanja. Zato je vraćanje uloge vakufima od interesa i za samu državu, navodi on.
O „Statusu općekorisnih poklona u antičkom Rimu s osvrtom na ugovor o poklonu i modalitetu uvakufljenja imovine u bosanskohercegovačkom pravnom sistemu“ piše doc. dr. Ajdin Huseinspahić, dok dr. Hana Younis tretira temu „Uloga Zemaljskog vakufskog povjerenstva u rješavanju socijalnih problema početkom 20.stoljeća.“ U petom radu prvog dijela zbornika, dr. Elvir Duranović, tretirajući socijalno osjetljivu skupinu u bosanskohercegovačkim vakufnamama, ističe da u tradiciji uvakufljenja, „uz preovlađujući vjerski i vjerskoprosvjetni karakter, važno mjesto u instituciji vakufa zauzima i briga za socijalno ugrožene kategorije društva.“ Drugi dio zbornika otvara naučni rad pod nazivom „Zadužbine u Skandinaviji: Luteranska tradicija i društvo blagostanja“ prof. dr. Safeta Bandžovića sa Teološkog fakulteta u Oslu. Kao društvo blagostanja Norveška nije imala potrebu nametanja sufinansiranja rada vjerskih zajednica, što je rezultiralo etabliranjem brojnih zadužbina.
Na temu „Osjetljivost ideje i prakse vakufa prema preveniranju pojave diskriminacije osoba treće životne dobi“ autora mr.sc. Vanja Sivro, prof. dr. Edina Vejo i prof. dr. Izet Pehlić skrenuli su pažnju na ulogu Vakufske direkcije koja bi mogla, na osnovu izražene potrebe, osnovati domove za starija lica u kojima bi implementirala koncept aktivnog starenja, te time afirmirala i djelovanje u jačanju dobrobiti starijih osoba. Na tragu prethodnog referata, i prof. dr. Hariz Šarić ističe da se vakufska imovina može koristiti u vjerskom, zdravstvenom, obrazovnom i socijalnom životu naših građana, a time i doprinijeti boljem kvalitetu života osoba treće životne dobi.
Polazeći od toga da su vakufi fundamentalna ekonomska institucija Osmanskog carstva doc. dr. Senajid Zajimović u svom radu „Uloga vakufa u razvoju lokalne zajednice kroz sistem javno-privatnog partnerstva“ posebno je potencirao investiranje u produktivne i prosperitetne projekte od kojih će koristi imati pojedinci, ali i društvo u cjelini. No, žalosno je što javno-privatno partnerstvo kao model od strateškog cilja u zakonu BiH isključen, „što znači da je isključen i kao partner u realizaciji projekta, dakle, sektor koji podrazumijeva civilno društvo, sindikate, vjerske zajednice, vakufe, humanitarne organizacije, klubove, asocijacije, fondove, zaklade“, ističe autor.
I posljednji rad u zborniku- rad prof. dr. Halila Mehtića ističe potrebu materijalnog jačanja Islamske zajednice, te vraćanja imovine u posjed Islamske zajednice stavlja u prioritet čime bi se Zajednici omogućilo normalno funkcioniranje i samostalnost u radu. Zato je nužno donijeti zakon o restituciji vakufske imovine.
S. SEL.
Preuzeto sa: www.preporod.ba
