Na pragu smo početka izborne kampanje za lokalne izbore u Bosni i Hercegovini. Vrijeme kampanje je, između ostalog, i vrijeme različitih obećanja, često velikih i nerealnih, da ne kažemo katkad lažnih. Umjesto navike da izborni kandidati daju samo obećanja građanima i zauzvrat traže njihov glas, vrijeme je da pred svake izbore građani artikuliraju jasne i precizne zahtjeve i očekivanja od aspiranata na njihove glasove. Premda općinski nivo vlasti nema presudnu ulogu, jer donošenje zakona o restituciji imovine je u nadležnosti vlasti na većim nivoima, ipak je značajna uloga općinskih struktura u ustupanju korištenja vakufske imovine stvarnim vlasnicima. U tom kontekstu Preporod je pitao Senaida Zajimovića direktora Vakufske direkcije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, kakve zahtjeve i očekivanja treba imati Islamska zajednica od kandidata na izborima za općinske načelnike i općinska vijeća u pogledu povrata i zaštite vakufskih dobara?
- Slažem se sa konstatacijom ali i prijedlogom da bi građani trebali biti jasniji i glasniji u svojim zahtjevima i postavljenim uvjetima prema kandidatima, posebno u onim pitanjima i problemima koja građani svakodnevno žive. Od glasova „običnih“ građana ovisi uspjeh kandidata na izborima. Krajnje je vrijeme da se ispostavi lista zahtjeva sa preciziranim rokovima realizacije i jasno najavljenim posljedicama u slučaju izostanka realizacije. U tom bi se slučaju za kandidate prijavljivali samo hrabri, sposobni i kvalificirani kadrovi, a takvi nam i trebaju. Bili bi u startu isključeni „podobni“ i nesposobni, jer ne bi rizikovali neuspjeh i osudu. Nažalost, ovakav pristup običnog građanina (glasača) prema izborima do sada nismo imali. Oni su bili obična glasačka mašinerija koja je dozvoljavala da joj se obeća pa iznevjeri, obeća pa slaže, ne realizira ono što se u dobro pripremljenim ekspozeima javno uplanira. I, što je najgore, da se preko svega toga pređe kao da se nije ništa ni desilo.
U tom smislu i mi kao, vjerska zajednica, bismo trebali izaći sa jasnim zahtjevima i uvjetima u sljedeća dva segmenta: od budućih kandidata jasno i nedvosmisleno tražiti:
- Privremeni povrat vakufske imovine.
- Da se spriječi daljnja uzurpacija vakufske imovine.
Istina je da lokalne zajednice nemaju ulogu u kreiranju zakonskog rješenja za konačan povrat nacionalizirane imovine. Međutim, lokalne zajednice koriste i ubiru prihode od nacionalizirane imovine. Najveći procenat nacionaliziranih nekretnina u zemljišno-knjižnim podacima vodi se kao imovina općine na čijoj teritoriji je nekretnina nacionalizirana. Upravo pitanje rješavanja statusa ove imovine treba biti jedan od uslova prilikom ocjene predloženog kandidata na lokalnim izborima. Sve općine imaju mogućnost ustupanja prava korištenja i upravljanja nacionaliziranom imovinom izvornim vlasnicima i u tom smislu nemaju nikakvih zakonskih ograničenja. Radi se o ustupanju prava korištenja i upravljanja na osnovu odluka općinskog vijeća o privremenom povratu, a koje zakon dozvoljava.
Mislim da je sada krajnje vrijeme da određene lokalne zajednice pokažu ozbiljnost po ovom pitanju jer je izvjesno da Zakon o restituciji neće biti donesen u ovom mandatu koalicijskih partnera. U naredne dvije odnosno četiri godine lokalne vlasti mogu uraditi ono što nisu državne u proteklom periodu. Smatram da ni jedan načelnik svoj mandat i svoj budžet ne treba kreirati na tuđoj imovini. Ovo je posebna poruka za veće općine gdje ima veliki broj vakufa kojima oni upravljaju i zahvaljujući kojima pune budžet a prihodi od tih vakufa u stvarnosti pripadaju vakufnamom određenim kategorijama. Zato poručujem kandidatima za načelnike da u svoje četverogodišnje planove uvrste povrat određenog procenta nacionalizirane imovine i da na taj način pokažu da poštuju pravo svakog na njegovu imovinu i izraze spremnost za ispravljanje hiostorijske nepravde.
Drugo, Vakufska direkcija, od njenog ponovnog osnivanja 1996. godine do danas, od općinskih struktura u oba entiteta zahtjeva i očekuje da se suzdrže od nasrtaja na vakufsku imovinu putem donošenja raznih zakonskih rješenja, odluka i propisa.
Naime, i danas smo svjedoci kako neke općine vrše prodaju vakufske imovine koja je nacionalizirana u prethodnom sistemu iako Zakon o stvarnim pravima u Federaciji, a i u RS, zabranjuje prometovanje imovine koja je u državno vlasništvo stečena na osnovu zakonskih propisa o nacionalizaciji. Vakufska direkcija biva prinuđena da pokreće sudske postupke kako bi obustavila ili poništila tu prodaju. Radi se o izuzetno teškim i mučnim postupcima. Susrećemo se sa raznim pritiscima. Uvijek moramo biti budni i oprezni kako bi pravovremeno reagirali. Također, vakufska imovina je ugrožena novim regulacionim planovima koji se donose na štetu vakufa. Pored toga, vakufska imovina se nerijetko uzurpira od strane kako fizičkih tako i pravnih lica. Zbog toga moramo voditi dugotrajne sudske i upravne postupke kako bi tu imovinu zaštitili. Svakom prilikom Vakufska direkcija i medžlisi IZ zahtjevaju od općina da se suzdrže od takvih postupaka, a ukoliko to ne učine onda preuzimaju sve raspoložive pravne radnje za zaštitu, kazao je direktor Zajimović.
Preuzeto iz Preporoda
