Medžlis Islamske zajednice Stolac donio je odluku da glavni imam Mersed-ef. Šabanović ove godine obavi hadž za rahmetli Habibu Mehmedbašić, čime će ispuniti jedan od uvjeta njene vakufname o korištenju kuće koju je uvakufila u korist Islamske zajednice u ovom gradu.
Mehmedbašića kuća izgrađena je u mahali Brade, između dva svjetska rata, i jedna je od najmlađih kuća orijentalnog tipa izgrađenih u Stocu. Nakon smrti njenog muža Junuz-age, s kojim nije imala djece, rahmetli Habiba je sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, u dužem procesu, kuću uvakufila.
„Vakuf se ne može umanjivati“
Jedan od rijetkih svjedoka tog nadasve inspirativnog, plemenitog gesta bio je prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović u kojeg je Habiba imala puno povjerenje. Njena izuzetnost očitovala se i u činjenici da je bila obrazovana žena u čijoj kućnoj biblioteci su bili svi brojevi Novog Behara. „Nabavljao sam joj knjige za čitanje, a vodila je i dnevnik u koji je zapisivala svoja zapažanja“, prisjeća se Rizvanbegović. Jednoga dana pozvala ga je i kazala mu da je odlučila uvakufiti kuću. Ta njena odluka bazirala se i na vasijetu njenog muža Junuzaga, koji je još za života izgradio i uvakufio česmu ispred Ćuprijske džamije. Sastavila je prijedlog moguće vakufname i zatražila od profesora Rizvanbegovića da joj u tome pomogne. U to vrijeme u Stocu je imamsku dužnost obavljao rahmetli Hasan Čengić. „Tada smo napravili osnovni oblik vakufname. Ona je odlučila da uvakufi kuću i jednu malo veću baštu. Parcelu je podijelila na dva dijela. Na drugom dijelu nalazila se kuhaća kuća. Glavni stambeni objekat je namjeravala uvakufiti a prateći pokloniti rahmetli Mehi Raziću, koji se brinuo o njoj i njenom imanju i bio je čovjek od njenog osnovnog povjerenja. Pozvala je Mehu i rekla mu da je tako odlučila. Kad je saznao da je odlučila kuću uvakufiti, rekao je nešto što mene i dan-danas fascinira. Rekao joj je: `Junuz-aginice, ne mogu ja umanjiti vakuf. Zahvalan sam ti, ali ne mogu prihvatiti tvoj dar, ja mislim da je ovo cjelina i da treba da ostane kao cjelina vakuf.’ Ne znam da li je gest Habibe-hanume veći ili gest Mehe Razića? To je nešto što je pouka za ljude današnjice u koje je ušla neizmjerna pohlepa“, priča nam prof. Rizvanbegović.
U kući Habibe Mehmedbašić, prisjeća se Rizvanbogović, nalazila se i mala biblioteka s 51 rukopisnom knjigom na arapskom i turskom jeziku. S obzirom da nije mogao pročitati o čemu se radi, pozvao je rahmetli Mehmeda Mujezinovića da mu u tome pomogne. Osim ocijene da se radi o izuzetnoj vrijednosti, iz opreza nije se upuštao u katalogizaciju tih rukopisa. To će za izvjesno vrijeme uraditi Fehim Nametak. Evidentirao je svaki rukopis i objavio rad o tome u Prilozima za orijentalnu filologiju. „Kad sam je pitao bi li to mogla uvakufiti Gazijinoj biblioteci, kazala je da to ona ne može učiniti, kao što ne može uvakufiti niti jednu njivu koju je njen suprug naslijedio od starih Mehmedbašića. Kazala mi je da ovo što uvakufljava je njihova lična imovina, koju su oni stekli, i to mogu dati, ali knjige su naslijeđe generacija Mehmedbašića i to mora dati Ahmedu ili Mahmudu, te je tako i uradila. Nažalost, biblioteka je propala i mislim da nema ni njenih tragova. Vjerovatno je uništena u vrijeme progona Stočana s njihovih kućnih ognjišta“, dalje se prisjeća Rizvanbegović.
Hapšenje rahmetli Hasana Čengića u poznatom „Sarajevskom procesu“ usporilo je šerijatsko-sudsku verifikaciju Habibinog nijeta da kuću, shodno propisima, uknjiži kao vlasništvo Islamske zajednice. Vakufnamu je napisala i odredila njene uvjete dok je u Stocu glavni imam bio Seid-ef. Maksumić. Značajnu proceduralno-pravnu podršku pružili su joj tadašnji službenici Mešihata IZ u BiH, rahmetli Muhamed Salkić i rahmetli Hasan Eminović. „Ta vakufnama je, definitivno, vakufnama koja će ostati za buduća vremena. Zanimljivo je napomenuti da, kada smo Hasan i ja razgovarali s Habibom, ona je pristala da kuća bude korištena u skladu s vremenom i s potrebama Islamske zajednice. Prvobitno je njena namjena trebala biti samo za stanovanje imama Ćuprijske džamije“, naglašava Rizvanbegović.
Pravne zavrzlame i ibadetske nagrade
Namjera Habibe-hanume da dio kuće pokloni porodici njenog kućepazitelja Mehe Razića dodatno je usložnila cijeli proces uvakufljenja. Ona je već u općinskom katastru bila odvojila katastarsku česticu na dva dijela. Sudbina će Habibu, u prognaničkim kušnjama u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, odvesti u Tuzlu. Tamo je s jednim bračnim parom sklopila ugovor o izdržavanju, a zauzvrat im je prepisala svu svoju imovinu. U Tuzli je i umrla 1994, gdje je i ukopana. Za života njenih novih kućepazitelja, njena vakufnama nije problematizirana. Tek će to uraditi njihove kćerke. Izvodi iz Katastra Habibine imovine sadržavali su i onaj manji dio kuće. Sudski proces je potrajao nekoliko godina. Završen je tako što je, zalaganjem mostarskog muftije i Medžlisa IZ-e Stolac, nasljednicima njenih kućepazitelja isplaćen određeni iznos novca, nakon čega je Medžlis IZ Stolac uknjižio kao vakufsku imovinu. „S obzirom na okolnosti koje danas imamo u Medžlisu, našim obavezama prema imamima i uposlenicima, potom na organizacionu strukturu džemata i planiranja vjerskih aktivnosti, Izvršni odbor je donio odluku da se Mehmedbašića kuća izda u zakup trećim licima i da na ime toga ubire kiriju i finansira planirane obaveze“, ističe Orhan Tikveša, predsjednik Izvršnog odbora MIZ Stolac. U vezi s tim donijeli su odluku, da shodno uvjetima vakufname, glavni imam Mersed-ef. Šabanović kao bedel obavi hadž za Habibu hanumu.
„Velika je čast za mene, kao stolačkog imama, da nakon toliko vremena i toliko imama koji su bili prije mene, da baš ja budem odabran da obavim hadž za nju. Drago mi je da sudjelujem u afirmaciji vakufa na ovaj način. To je vrijedna poruka i promocija i vakufa i vakifa, jer naglašavamo da mi naše vakife ne zaboravljamo i da ne zaboravljamo uvjete vakufname“, kazao je Mersed-ef. Šabanović, glavni imam MIZ Stolac. U cijeloj pripovijesti oko vakufa Habibe Mehmedbašić, ef. Šabanović uočava i nekoliko važnih načela islamskog vjerovanja u poimanju budućeg svijeta. Osim nagrade za vakife, Božijom milošću, Habiba će imati i obećanu nagradu za obavljeni hadž, a dio ibadestskih nagrada imat će i on u svojstvu bedela, baš kao što to mogu očekivati i svi oni koji su za života, iskreno i u ime Boga, pomagali Habibi hanumi.
Preporod, Hasan Eminović
