Među četiri prve bolnice u Bosni i Hercegovini bile su nekadašnje vakufske bolnice u Sarajevu i Tuzli. Vakufska bolnica u Sarajevu i Tuzli predstavljaju zametak organizirane zdravstvene službe u BiH, a to je izuzetan historijski značaj. U Hadži Sinanovoj tekiji u Sarajevu otvoren prvi azil za duševne bolesnike u 18. stoljeću. Da li bi bilo korisno da Islamska zajednica u BiH osnuje vakufsku bolnicu?
Vakuf je odigrao ogromnu ulogu u poboljšanju vjerskog, ekonomskog, kulturnog, prosvjetnog i socijalnog života u Bosni i Hercegovini, posebice u razdoblju do 1945. godine. Doprinos vakufa razvoju i organiziranju zdravstvene službe u BiH je izuzetno važan. Islam kao sistem života svojim odnosom prema čistoći, ishrani i okolišu značajno je unaprijedio kvalitetu života i poboljšao zdravlje stanovništva u BiH. Dolaskom islama u BiH grade se vodovodi, javne česme, kupatila, musafirhane, karavansaraji, imareti, razni hanovi, javni nužnici, kanalizacija itd. daleko prije nego u Evropi.
Vakufska bolnica u Sarajevu
Vakufska bolnica u Sarajevu bila je jedini bolnički objekat u Sarajevu sve do dolaska austrougarske uprave. Sagrađena je 1866. godine iz sredstava Gazi Husrev-begovog vakufa. Podigao ju je bosanski valija Osman Topal-paša u Halilbašića ulici broj 16 u Sarajevu. Tadašnji mutevelija Gazi Husrev-begovog vakufa hadži Asim-beg odobrio je sredstva za izgradnju bolnice u iznosu od 30.000 hiljada groša. Zemljište za bolnicu Uprava vakufa kupila je za 8.000 hiljada groša. Kasnije je podignuta još jedna zgrada i banja (1880.). Bolesnici u Vakufskoj bolnici liječili su se uglavnom besplatno i bez obzira na vjersku pripadnost. Na hospitalno liječenje primani su pacijenti svih konfesija, uglavnom porijeklom iz najsiromašnijih slojeva društva. Bolnica je imala odvojena odjeljenja za muške i ženske pacijente. Nastavila je rad i za vrijeme austrougarske uprave sve do izgradnje i otvorenja nove Zemaljske bolnice 1. jula 1894. godine. Te godine Vakufska bolnica je pretvorena u bolnicu za liječenje duševnih bolesnika (umobolnicu) i radit će do 1909. godine. od te godine zgrada ove bolnice pretvorena je u satmbeni objekat do 1920. godine, a zatim od 1920-1941. godine služit će kao učenički konvikt Gajreta. Na inicijativu Društva ljekara BiH, zgrada Vakufske bolnice biti će 1970. godine stavljena pod zaštitu države kao spomenik kulture. Danas je prepuštena propadanju i zaboravu. Vezano za finansiranje bolnice, Gazi Husrev-begov vakuf je punih 16 godina pokrivao sve troškove, a od 1882. godine kada Zemaljska vlada preuzima Vakufsku bolnicu u svoju nadležnost davao je subvencije Zamaljskoj vladi za njen rad do 1894. godine u iznosu od 8.000 gorša. Na početku godišnji troškovi bolnice iznosili su oko 42.000 groša, a snosio ih je sam Gazi Husrev-begov vakuf, a na temelju odluke Visoke Porte od 11. 11. 1866. godine.
Vakufska bolnica u Tuzli
Vakufska bolnica u Tuzli (Hastahane) sagrađena je 1874. godine. Osnovao ju je dr. Mehmed Šerbić, svršenik studija medicine u Istanbulu. Bila je locirana u današnjoj ulici Mehmeda Šerbića blizu Jalske džamije. Izgrađena je iz sredstava vakufa. Sastojala se od osam prostorija: 4 sobe za pacijente sa 10 kreveta, prostorija za ordinaciju i prijemnu ambulantu, bolesnička kuhinja i soba za dva bolničara. Bolnica je radila do 1. jula 1886. godine, kada je sagrađena nova Općinska bolnica.
Hadži Sinanova tekija u Sarajevu
Otvaranjem azila za duševne bolesnike u Hadži Sinanovoj tekiji u Sarajevu u 18. stoljeću, započela je organizirana zdravstvena služba u Bosni i Hercegovini. Jedna prostorija koja je, po hroničaru Bašeskiji, bila namijenjena za liječenje duševnih bolesnka, predstavlja svojevrsno psihijatrijsko odjeljenje pri ovoj tekiji. Nije poznato kada je ovo odjeljenje prestalo sa radom.
Vakufska bolnica Islamske zajednice
Iz naprijed izloženog vidljivo je da postoji određeno historijsko iskustvo koje bi moglo biti iskorišteno u mogućoj organizaciji specifične zdravstvene službe u okviru Islamske zajednice, a na temelju vakufa. Naravno, to nije lahak zadatak, ali poteškoću ne treba shvatiti kao razlog za odustajanje nego poticaj za iznalaženje realnog rješenja. Moguće su raznorazne varijante i forme spomenute organizacije zdravstvene službe i modaliteti investiranja vakufskog kapitala. Po mom mišljenju, trebalo bi početi sa objektima manjeg kapaciteta: stomatološke, ginekološke, oftamološke i druge vrste ordinacija, ambulante itd. širom Bosne i Hercegovine. O tome stručnjaci treba da kažu svoje stručno mišljenje. Naprimjer, moguće je udružiti vakufska sredstva sa privatnim kapitalom po principu „joint venture“. A zašto ne poticati dobročinitelje da na bazi evladijjet vakufa sami grade određene bolničke objekte. Dugoročno gledano, realizacija ove ideje je sasvim realna i moguća. Odgovarajuća kampanja, odgovoran i ustrajan rad, uključivanje struke, doprinijet će njenom bržem ostvarenju.
mr. sc. Nusret ef. Kujraković
