Vakufska direkcija Islamske zajednice u BiH realizovala je stotine projekata koji su ostavili dubok trag na vjerski, kulturni, obrazovni i ekonomski razvoj islamske i šire društvene zajednice u Bosni i Hercegovini.
Vakufska direkcija Islamske zajednice u BiH realizovala je stotine projekata koji su ostavili dubok trag na vjerski, kulturni, obrazovni i ekonomski razvoj islamske i šire društvene zajednice u Bosni i Hercegovini.
Ove godine, u sklopu manifestacije "Dani vakufa 2025", koja zvanično počinje 25. aprila i traje do 7. maja, bit će otvorena tri objekta: Opijačeva tekija u Mostaru, Hadži Balina džamija u Nevesinju i Behram-begova džamija u Tuzli.
O značaju manifestacije, realizovanim projektima, kao i izazovima koji su postojali pri obnovi, restituciji i oživljavanju stoljetnih objekata, u intervjuu za Novinsku agenciju Patria (NAP) govorio je direktor Vakufske direkcije u BiH, dr. Senaid Zajimović.
Koji je značaj i uloga manifestacije "Dani vakufa" u promociji vakufa i očuvanju vakufske tradicije?
Zajimović: Manifestacija "Dani vakufa" predstavlja jedinstven primjer promišljene i sadržajno bogate inicijative koja ima za cilj afirmaciju, promociju i zaštitu vakufske tradicije u savremenom kontekstu. Ona nije samo prigodna svečanost, već dinamičan, višedimenzionalan i strateški osmišljen događaj koji iz godine u godinu sve snažnije pozicionira vakufe kao važan društveni resurs.
Kroz niz edukativnih, kulturnih, vjerskih i stručnih sadržaja, manifestacija aktivno doprinosi podizanju svijesti o značaju vakufa, njegovoj ulozi u razvoju zajednice te njegovom doprinosu duhovnoj, obrazovnoj, kulturnoj i ekonomskoj izgradnji društva. Ovakav pristup čini da "Dani vakufa" ne budu samo retrospektiva slavne prošlosti, već i jasna vizija budućnosti, dokaz da vakufi i danas imaju kapacitet da odgovore na potrebe našeg vremena.
Pored kulturne i edukativne dimenzije, manifestacija "Dani vakufa" ima i izrazito važnu društveno-političku poruku. Svake godine ona jasno i dostojanstveno podsjeća zakonodavnu i izvršnu vlast na moralnu i pravnu obavezu donošenja zakona o restituciji, kako bi se ispravile historijske nepravde učinjene prema vakufskoj imovini. U tom smislu, manifestacija je više od svečanosti - ona je glas institucionalne memorije, ali i poziv na odgovornost, savjest i pravdu.
Koji su najveći izazovi s kojima ste se suočavali prilikom realizacije projekata?
Zajimović: Realizacija vakufskih, infrastrukturnih i humanitarnih projekata u Bosni i Hercegovini bila je složen i dugotrajan proces koji je sa sobom nosio brojne izazove. Svaki projekt imao je svoje specifične prepreke, ali one se mogu svesti na nekoliko ključnih oblasti: pravne i administrativne prepreke, finansijske i tehničke poteškoće, izazove u saradnji s donatorima, unutrašnje izazove u Zajednici, kao i sigurnosne i političke okolnosti koje su u nekim slučajevima imale presudan utjecaj na tempo i obim realizacije.
Jedan od najozbiljnijih izazova odnosio se na administrativne prepreke. Nepotpuna ili nikakva zakonska regulativa o vakufima često je stvarala poteškoće u rješavanju imovinsko-pravnih odnosa, posebno kada je riječ o uknjižbi vakufske imovine i njenom korištenju za razvojne projekte.
Dodatni problem predstavlja činjenica da zakon o restituciji još uvijek nije donesen, što značajno usporava rješavanje pitanja vakufske imovine koja je tokom prošlog stoljeća bila nacionalizovana ili oduzeta. Dugotrajne procedure za dobijanje građevinskih dozvola i tehničke dokumentacije usporavale su ili odgađale projekte i po nekoliko godina.
Finansijski izazovi također su pratili gotovo svaki korak. Iako je veliki broj projekata realizovan uz pomoć donatora iz islamskog svijeta, doći do tih sredstava nikada nije bilo jednostavno. Bilo je neophodno izgraditi povjerenje, predstaviti jasne i dobro pripremljene projekte te ih stalno pratiti kroz proces odlučivanja.
Osim toga, ogromna odgovornost ležala je u transparentnosti i pravdanju svakog doniranog iznosa, jer je očuvanje povjerenja bilo ključno za kontinuitet saradnje i nastavak finansiranja.
Ni tehnički izazovi nisu bili zanemarivi. Restauracija historijskih objekata poput Aladže, Arnaudije i Sinan-begove džamije zahtijevala je poštivanje strogih konzervatorskih standarda, što je značajno povećalo kompleksnost i trajanje radova.
Saradnja s međunarodnim institucijama i donatorima, iako ključna za uspjeh, donosila je i vlastite izazove. Proces odobravanja sredstava često je bio dug, a neki su projekti čekali realizaciju i po nekoliko godina.
Donatori su imali različite prioritete - dok su jedni bili fokusirani na obnovu vjerskih objekata, drugi su insistirali na obrazovanju ili humanitarnim projektima. Uz to, geopolitičke promjene i ekonomske krize u zemljama donatora povremeno su uticale na dostupnost sredstava.
Treba imati na umu da Bosna i Hercegovina odavno više nije u vrhu prioriteta muslimanskih zemalja - danas se pažnja sve više usmjerava prema kriznim žarištima poput Palestine, Sudana i drugih dijelova svijeta pogođenih ratovima i humanitarnim katastrofama. Ipak, u takvom kontekstu, Vakufska direkcija je ostvarila uspjeh zahvaljujući kontinuitetu rada, povjerenju i kredibilitetu koji smo izgradili.
Posebnu dimenziju predstavljali su sigurnosni i politički izazovi, posebno u entitetu Rs, gdje je povratak i zaštita vakufske imovine bio osjetljiv i dugotrajan proces. Bilo je slučajeva gdje su pojedine lokalne vlasti ili institucije direktno opstruisale realizaciju projekata, posebno u sredinama gdje su muslimani činili manjinu.
Unatoč svim ovim izazovima, nijedna prepreka nije bila nepremostiva. Kroz posvećen rad, profesionalizam, upornost i jasno usmjerenu strategiju, Vakufska direkcija je uspjela realizovati projekte koji danas predstavljaju ključne stubove vjerskog, obrazovnog, socijalnog, pa i ekonomskog razvoja u Bosni i Hercegovini.
Na koji način su vakufski projekti poboljšali kvalitet života u Zajednici i društvu općenito?
Zajimović: Vakufski projekti nisu samo investicije u objekte i infrastrukturu - oni su ulaganje u ljude, Zajednicu i društvo u cjelini. Njihov utjecaj je višeslojan i osjetan u različitim sferama društvenog života - od vjerskog i obrazovnog razvoja, preko ekonomskog osnaživanja, do socijalne podrške najugroženijima.
Vakufi su odigrali ključnu ulogu u obnovi vjerskog života u Bosni i Hercegovini. Kroz izgradnju i obnovu džamija, islamskih centara i drugih vjerskih objekata omogućeno je redovno obavljanje vjerskih obreda u savremenim i dostojanstvenim uvjetima.
Istovremeno je očuvano kulturno-povijesno naslijeđe, jer su mnogi od tih objekata proglašeni nacionalnim spomenicima. Džamije i centri postali su prostori okupljanja, edukacije i međusobne podrške, čime su dodatno učvršćeni međuljudski odnosi unutar društva.
Vakufski projekti postali su važan faktor ekonomskog razvoja. Kroz ekonomske projekte kao što su poslovni centri, trgovački objekti, hoteli, restorani i poljoprivredna imanja, otvorena su brojna radna mjesta. Ti objekti donose prihode koji pomažu medžlisima u finansiranju i razvijanju vjerskih, edukativnih i humanitarnih programa.
Osim toga, veliki broj domaćih firmi i zanatlija bio je angažovan u izgradnji i opremanju vakufskih objekata, što je dodatno ojačalo lokalnu privredu i pružilo priliku mnogima da kroz saradnju sa Vakufskom direkcijom prošire svoje poslovanje.
Ono što sigurno mogu reći jeste da su vakufski projekti u proteklim decenijama direktno uticali na poboljšanje kvaliteta života u Bosni i Hercegovini - kako za muslimane, tako i za sve druge građane. Bez ovih projekata, mnogi aspekti vjerskog, obrazovnog, ekonomskog i humanitarnog razvoja danas ne bi bili na ovom nivou. Vakufi su se još jednom pokazali ne samo kao čuvari vjere i tradicije, već i kao pokretači napretka, solidarnosti i općeg društvenog prosperiteta.
Jedan od manje vidljivih, ali izuzetno važnih segmenata Vašeg rada bio je pravni angažman u zaštiti vakufske imovine u entitetu Republika srpska. Možete li nam reći nešto više o toj dimenziji djelovanja?
Zajimović: Vakufska direkcija je svih ovih godina bila aktivno uključena u proces zaštite vakufske imovine na prostoru entiteta Republika srpska, s posebnim fokusom na primjenu relevantnih imovinsko-pravnih zakona. Riječ je o dugotrajnom i zahtjevnom poslu koji nije uvijek bio vidljiv javnosti, ali je imao ključnu ulogu u oslobađanju vrijedne imovine.
Posebnu pažnju posvetili smo provedbi Zakona o premjeru i katastru, Zakona o porezu na nepokretnosti i Zakona o grobljima i pogrebnoj djelatnosti. Naša uloga nije bila samo da zaštitimo imovinu Islamske zajednice, već i da pomognemo brojnim Bošnjacima - vlasnicima nekretnina, kuća i zemljišta - da ostvare svoja prava i očuvaju ono što im pripada.
Vakufska direkcija se institucionalno i profesionalno posvetila ovim procesima. Na terenu smo sarađivali s advokatima, geodetima, općinskim i entitetskim institucijama, a paralelno smo vodili intenzivne kampanje informisanja i animiranja Bošnjaka raseljenih širom svijeta. Mnoge porodice, nakon što su izgubile kontakt sa svojom imovinom u entitetu Rs, zahvaljujući našem angažmanu ponovo su se uključile u procese zaštite i registracije te imovine.
Ovaj segment rada pokazuje da briga o vakufima ne podrazumijeva samo obnovu objekata ili novih projekata - već i tihu, ali kontinuiranu borbu za pravnu sigurnost i vlasništvo. Uvjeren sam da smo kroz ovu vrstu angažmana dali važan doprinos ne samo očuvanju vakufske imovine, već i kolektivnoj imovinskoj sigurnosti bošnjačkog naroda u tom dijelu Bosne i Hercegovine.
nap.ba
