Činjenica da se vakuf ne može ni prodati, ni naslijediti, ni pokloniti, vlastima ništa nije značila. Tako su nestala stoljećima stara, tradicionalna jezgra bosanskohercegovačkih čaršija.
Piše: Amela Jordamović
Svake godine Islamska zajednica izgubi najmanje 25 miliona KM zbog činjenice da osamdeset posto vakufa više nije u njenom posjedu. Oduzeto je to tokom proteklih desetljeća, “u ime naroda, u korist opšte društvene imovine”. Pri tome je zaboravljano da su brojni muslimani stoljećima uvakufljavali džamije, hanove, škole, bolnice itd. baš s istim ciljem, u korist društvene zajednice. Činjenica da se vakuf ne može ni prodati, ni naslijediti, ni pokloniti, vlastima ništa nije značila. Tako su nestala stoljećima stara, tradicionalna jezgra bosanskohercegovačkih čaršija.
Kada biste danas bilo kojeg Goraždanina pitali da li je nekada u njegovom rodnom gradu postojala medresa, odgovorio bi vam da nije. Nje se sjećaju samo rijetki, oni najstariji stanovnici Goražda. Ko zna iz kojeg razloga, možda zbog čudne priče o munari, džamija je ostala nešto upamćenija, kao i dućani koji su bili naredani pored.
U ime naroda
Nacionalizacija je u potpunosti izbrisala staru Goraždansku čaršiju. Na mjestu džamije, medrese, dućana i hana sagrađeni su vatrogasni dom, parkiralište, hotel, stambena zgrada, te Narodna banka. Kao da baš nigdje drugdje u Goraždu nije bilo mjesta za ove objekte. Bila je to nevjerovatna pljačka vakufske imovine. Bilo je to vrijeme u kojem je nepravda gutala pravdu, a sve “u ime naroda”.
Jedan od izgubljenih objekata, Džafer-begova džamija, sagrađena je, pretpostavlja se, u 18.stoljeću. O njenom osnivaču Džafer-begu ne zna se gotovo ništa. Kad i gdje je rođen, kad je umro i gdje je pokopan. Potomak je goraždanske plemićke porodice Sijerčića, a s obzirom na gradnju džamije i dućana koje je uvakufio za njeno izdržavanje, može se pretpostaviti da je obnašao neku važnu funkciju, u osmanskom sistemu upravljanja. U samom centru grada, gdje je nekada stajala džamija, i danas žive Sijerčići. Jedan od njih je Ćamil Sijerčić (88). Ni on o Džafer-begu ne zna puno, ali kazuje da je pohađao mekteb u Džafer-begovoj džamiji.
“Babo me za ruku vodio u mekteb. Sjećam se da su bile kupole, da je imala dosta visoku munaru, i neke unutrašnje dekoracije. Bila je to lijepa džamija”, navodi Sijerčić.
Ćamilova supruga Ferida, koja je u mahalu došla prije šezdeset godina, džamije se ne sjeća. Ni medrese. Sjeća se samo dućana: “Ja džamiju nisam našla, bile su radnje, znam svaku radnju, k'o kad mlada bila, hodala, ali džamiju zatekla nisam.”
Većina dućana koja je okruživala džamiju kao vakufska imovina, tačnije njih 27, bili su svojina Islamske zajednice koja je te prostore iznajmljivala, te tako osiguravala novac potreban za rad džamije i medrese, priča Rasim Džafić, glavni goraždanski imam.
“Mi imamo kvadraturu tih prostora, imamo imena i prezimena zakupaca i iznos zakupnine koji su ljudi plaćali Medžlisu Islamske zajednice. Oni su 7. juna 1960. godine oduzeti. Kasnije su srušeni, a na njihovom mjestu napravljene su zgrade”, rekao je Džafić.
Vjernici "nisu narod“
Stolari, obućari, zlatari, šnajderi, kazandžije, pekari svi su oni bili dio stare goraždanske čaršije. Pored vakufskih,svoje dućane imale su tu i imućnije goraždanske porodice poput Sijerčića, Kuljuha, Omeragića, Mujkovića, Mašala.
Elfad Mašala još uvijek posjeduje dokumentaciju o dućanu koji je oduzet njegovom ocu Mustafi i sjeća se dokumenta kojim mu je oduzet imovina: “U ime naroda, u korist opšte društvene imovine, a sa svrhom izgradnje prilaza mostu na rijeci Drini, izgradnje hotela, parkinga, zelenih površina izuzimaju su te i te prostorije, to zemljište”.
“U dokumentu naglašavaju u ime naroda, znači ovo drugo (vjernici) nisu narod", rezignirano kaže Elfad.
Medresa Džafer-bega Sijerčića sagrađena je uz džamiju, nije poznato kada, ali postoji zapis o početku njenog rada. Bilo je to 1888. godine. Njen prvi muderris i upravitelj bio je Ali-efendija Bešlić, poznat po svom propovjedanju ljubavi i sloge.
KOMUNISTIČKI ATAK NA VAKUFE
Prve decenije komunističke vlasti bile su period u kojem se desio žestoki atak na vakufe i imovinu vjerskih zajednica. Do kraja 1953. godine komunistička vlast usvojila je set pravnih propisa na bazi kojih je država pristupila oduzimanju vakufske imovine. Šteta koja je nastala usljed nacionalizacije, od 1950. do 1990. procjenjuje se na 744 miliona maraka. Ni devedeste nisu bile bolje za Islamsku zajednicu, do temelja je srušeno 1.311 vakufskih objekata, uglavnom džamija, ali to je već druga priča.
A običaj je da baš takve, uvijek prve, dodirnu vjetrovi rata. Pogođen je puščanim zrnom dok je bio na namazu, sam u kući jer je je i njegova porodica, poput ostalih, privremeno napustila Goražde 1914. godine. Ali-efendiju je na mjestu muderisa zamjenio njegov sin Muhamed, dok njegovog unuka Zufer ef. Bešlića najstariji Goraždani još uvijek pamte kao imama Džafer-begove džamije. Za razliku od mnogih kolega, koji su nakon Drugog svjetskog rata prešli u državnu službu, on je ostao vjeran Islamskoj zajednici i u njenoj službi ostao sve do svoje smrti.
Prema sačuvanim podacima, kroz Džafer-begovu medresu je u periodu od 1900. do 1914. godine prošlo oko 250 učenika s područja Čajničkog, Rogatičkog i Višegradskog sreza. Iako se za sada malo zna o muderisima i učenicima ove medrese, poznato je da je preživjela Prvi svjetski rat, no 1930. godine je zatvorila svoja vrata.
Bila je to zlokobna tišina nakon koje je počeo Drugi svjetski rat, u čijem plamenu su nestale Džafer-begova medresa i džamija. Prema saznanjima Elfada Mašale, džamiju su zapalili četnici Sergeja Mihajlovića i Jezdimira Dangića, te četnici vojvode Gavrilovića.
Priča o munari
Efendija Džafić kaže da je pri tome izgorjelo 14 velikih ćilima, osam serdžada, dva stara pisana mushafa, dva velika bakrena ćiraka. Ostaci džamije, kamenje, odvezeni su nekuda, prisjeća se Rizo Zupčić (77) i navodi kako je od džamije je ostala samo munara.
"Stajalo je tako pola munare, dugo vremena. Niko od Srba nije htio da je ruši. Bilo je to 1943. godine.“
Prošlo je više od decenije prije nego se pojavio jedan dobrovoljac, priča Ferida Sijerčić.
"Naš'o se ovaj, rek'o, ja ću. Kad ja zamahn'o krampom, kako je zamahn'o tako se šlagir'o.”
Munaru su srušili muslimani, njihova imena nisu tajna, kao ni imena onih koji su bili na čelu komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru sreza Goražde. Jesu li to morali raditi ili su se samovoljno htjeli istaći kao vrli komunisti, ko zna.
Rušenje džamije nikada nije prežalio njen imam Ahmed Korjenić. Mnogo je pričao o džamiji za svog života, njegova gorčina i žal mogli bi stranice knjige napuniti. Za njega je život nakon rušenja džamije bio kao koračanje u tmini iz koje izlaza nema. Umro je 1964. u goraždanskoj bolnici samo nekoliko godina nakon rušenja džamije. Njegov sin Šaban sada ima 88 godina, a slika Džafer-begove džamije još uvijek je živa u njegovom sjećanju.
Slika džamije u sjećanju
“Sjećam se da je bila fina unutra, ćilimi prostrveni, bijele fasade. Svakom muslimanu je bilo neobično i žao kad je srušena, narod je pričao i bio nezadovoljan, ali nismo se žalili, nismo”, kazao je Šaban Korjenić.
Džafer-begova džamija u Goraždu, nalazila se na lijevoj obali Drine. Bila je to džamija od sedre s vitkim minaretom. Tik kraj nje stajala je medresa, a okolo, s obje strane džamije i medrese, dućani. Nacionalizaciju, to sramno otimanje vakufske imovine, preživjela je jedino česma.
Danas su kancelarije medžlisa i muftijstva smještene u iznajmljenim prostorijama u zgradama izgrađenim na mjestu dućana. Uprkos obećanjima, Islamkoj zajednici nije vraćen ni dio na osnovu oduzetih dućana, džamije i medrese. Iznajmljene prostore koriste, ali nisu njihovi vlasnici. Vakufi, koji su nekada predstavljali centar društvenog i pirvrednog djelovanja, zahvaljujući kojima su se bh.gradovi stoljećima razvijali, prestali su biti izvor prihoda IZ.
A od starih, urbanih središta s džamijama, medresama, dućanima, u mnogim slučajevima, nije ostao ni trag. Nacionalizacija je progutala više od 80 posto vakufske imovine. Priča o staroj goraždanskoj čaršiji, kojoj je svojom zadužbinom život udahnuo Džafer-beg Sijerčić, samo je jedna od mnogih.
Izvor: Al Jazeera
