Aktivnosti na donošenju zakona o restituciji i sprečavanju donošenja negativnih zakonskih propisa za vakufsku imovinu.

Od samog početka rada Vakufska direkcija najviše pažnje posvetila je restituciji i popisu vakufske imovine. U tom smislu 16. 10. 1997. godine održan je Okrugli sto o temi: Vraćanje, kompenzacija i reafirmacija vakufske imovine u BiH radi konstituisanja institucije vakufa u BiH.

Vakufska direkcija je u 1997. godini učestvovala u formiranju i radu Koordinacionog odbora za povrat i kompenzaciju uzurpirane i devastirane imovine vjerskih zajednica u kojem su učestvovali predstavnici svih vjerskih zajednica i crkava. Rezultat rada ovog odbora jeste izrada Memoranduma za povrat i kompenzaciju uzurpirane i devastirane imovine vjerskih zajednica, urađen i dostavljen Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, predsjedniku FBiH, Savjetu ministara BiH, Vladi RS-a, Međunarodnoj komisiji za vlasničke zahtjeve, OSCE-u i medijima.

Vakufska direkcija je tokom 2000. godine organizirala potpisivanje peticije podrške Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini s ciljem provođenja naturalne restitucije. Tom je prilikom prikupljeno oko 150.000 potpisa koji su, uvezani u deset tomova, uručeni OHR-u. Tim je povodom organizirana veoma posjećena konferencija za štampu.

Drugi segment ovog rada Vakufske direkcije ogleda se u kontinuiranim aktivnostima za donošenje zakona o restituciji (povrat vakufske imovine) i u lobiranju kod meritornih institucija i ustanova za sprečavanje donošenja negativnih zakonskih rješenja. U okvirima tih djelatnosti Vakufska direkcija učestvuje i u donošenju imovinsko-pravnih zakona iz oblasti stambene politike, usko vezanim s nacionaliziranim vakufskim nekretninama, tj. stanovima. Također, Vakufska direkcija aktivno djeluje i na postupke donošenja općinskih odluka koje se tiču vakufskih nekretnina, kao i na donošenje drugih akata iz djelokruga lokalnih zajednica povezanih s tim djelatnostima.

Vakufska direkcija učestvovala je i u donošenju zakonske regulative na području RS-a, koja se, također, tiče usvajanja ili neusvajanja Zakona o povratu nacionalizirane imovine vakufskih nekretnina i drugih zakonskih propisa. Sve aktivnosti Vakufske direkcije kontinuirano se mogu pratiti kroz medijska oglašavanja predstavnika Vakufske direkcije u svim glasilima u Bosni i Hercegovini, pa i šire.

Ovdje treba istaći da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine tokom 1999. godine predložila donošenje entitetskog zakona o restituciji. Tim prijedlogom zakona Vakufska direkcija nije bila zadovoljna te je u medijskim istupima kritizirala i osporavala navedeni prijedlog zakona. Pošto je zakon ipak došao u parlamentarnu proceduru, Vakufska direkcija je aktom broj 09- HE 681/99 od 22. 12. 1999. godine uputila otvoreno pismo predsjedavajućem Predstavničkog doma BiH Enveru Kresi. U pismu je upozoreno na to da će predložena zakonska rješenja ozbiljno ugroziti nacionaliziranu vakufsku imovinu. Također, Vakufska direkcija je ovim pismom predložila naturalni povrat oduzete vakufske imovine. Poznato je da predloženi zakon nije dobio potrebnu većinu u Federalnom parlamentu te stoga nije ni donesen. Istovremeno je, dakle tokom 1999. godine, u postupku donošenja bio i okvirni zakon o restituciji nacionalizirane imovine u Bosni i Hercegovini. Njegovim predloženim rješenjima Vakufska direkcija također nije bila zadovoljna te je svoje negodovanje iskazala otvorenim pismom Ministarstvu za civilna pitanja Bosne i Hercegovine dana 14. 10. 1999. U pismu je predložen naturalni povrat oduzete i nacionalizirane imovine, kao i izmjena pojedinih zakonskih odredbi. Ni ovaj prijedlog zakona, kao ni bilo koji drugi predlagani, do danas nisu usvojeni. Svi predlagani zakoni bili su nepovoljni po vakufe.

Kako je tokom 2002. godine, dolaskom na vlast tzv. Alijanse, došlo do određenih političkih promjena unutar Bosne i Hercegovine, Vakufska direkcija upućuje pismo svim zvaničnicima tadašnje vlasti i političkim partijama, između ostalih i Socijaldemokratskoj partiji, pod brojem 09- HE 212/02 od 17. 5. 2002, u kojem se traže razgovori u vezi s donošenjem zakona o restituciji. Međutim, poznato je da tadašnja vlast nije bila spremna razgovarati o ovom pitanju te u vrijeme vladavine Alijanse pomak u smislu usvajanja zakona o restituciji nije učinjen.

Istovremeno su se odvijale aktivnosti prema OHR-u, pri čemu je Vakufska direkcija u više navrata komunicirala s njihovim zvaničnim predstavnicima, ali se iz tih sastanaka izvodi zaključak da OHR nije bio zainteresiran za donošenje zakona o restituciji. OHR je smatrao da je jedino moguća finansijska restitucija, a naturalna restitucija navodno bi ugrozila prava korisnika. Međutim, i finansijska restitucija, po mišljenju OHR-a, dovela bi u kolaps Bosnu i Hercegovinu.

S obzirom na činjenicu da nastojanja Vakufske direkcije i nakon ulaganja ogromnih napora nisu urodila plodom, u toku 2006. godine na pritisak javnosti, nevladinih organizacija, posebno udruženja “Dom”, djelujući i na međunarodnu zajednicu, u Vladi FBiH počinje se razmatrati Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Stajalište zvaničnika vlasti bilo je da se dozvoli otkup svih nacionaliziranih stanova uključujući i vakufske stanove. Vakufska direkcija pokreće medijske aktivnosti protiv donošenja tih nepovoljnih zakonskih rješanja, ali se istovremeno aktivno uključuje u proceduru donošenja samog zakona. Vakufska direkcija upućuje niz pisama Ministarstvu prostornog uređenja i Vladi FBiH, ali se istovremeno pismom obraća svim zastupnicima u Federalnom parlamentu. Parlament FBiH uz isključivo insistiranje Vakufske direkcije dana 10. 7. 2006. godine donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, koji u članu 10 dozvoljava otkup nacionaliziranih stanova, s tim da se u stavu 3 pravi iznimka u vezi sa stanovima u vlasništvu vakufa – legata i zadužbina. Ovim zakonom predviđena je obaveza dobijanja saglasnosti Vakufske direkcije u vezi s otkupom nacionaliziranih stanova, a u suprotnom, stanovi se ili vraćaju ili se osiguravaju zamjenski stanovi. Ovakvim zakonskim rješenjem nije bila zadovoljna suprotna strana (“Dom”), te lobiranjem pojedinih zvaničnika vlasti pokreće se postupak pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, koji pokrenutu apelaciju usvaja i donosi presudu kojom se protivustavnim proglašavaju odredbe člana 10 stava 3 i 4 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova. Nakon toga vode se opsežne pravne polemike u vezi s raspravom o donošenju novog zakonskog propisa, nakon čega se u novembru 2008. godine donosi novi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, gdje se omogućava otkup nacionaliziranih vakufskih stanova. Ovaj zakonski propis implementiran je samo u dijelu otkupa nacionaliziranih stanova, dok u vezi s dodjelom zamjenskih stanova nije implementiran. Također, želimo napomenuti da je na inicijativu i zahtjev Vakufske direkcije Rijaset Islamske zajednice u aprilu 2008. godine donio pet zaključaka koji su javno objavljeni te dostavljeni svim relevantnim organima i organizacijama. U toku 2008. godine Vakufska direkcija aktivno učestvuje i u sprečavanju donošenja zakona o vraćanju oduzete imovine na području RS-a, zakon koji nije donesen jer je zadirao u prava Bošnjaka, uključujući i imovinu Islamske zajednice na području manjeg bh. entiteta. U tom je smislu upućeno pismo poslanicima NSRS dana 24. 11. 2008. godine pod brojem 09-HE-959/08. Posebnu aktivnost ističemo u radu lokalnih organa vlasti, koji su u okvirima svojih djelatnosti predložili donošenje odluke o prodaji poslovnih prostora kojima raspolaže općina. Posebno ističemo prijedlog Općine Stari Grad, gdje je Vakufska direkcija svojim djelovanjem uspjela izuzeti iz otkupa poslovne prostore koji su nacionaliziranjem prešli u državno vlasništvo. U tom je smislu dana 12. 4. 2006. godine pod brojem 292/06 upućeno pismo predsjedavajućem Općinskog vijeća Općine Stari Grad, kao i svim vijećnicima, u kojem su istaknute primjedbe na predloženu odluku. Nakon toga pokušava se donijeti i nova odluka, ali Vakufska direkcija putem vijećnika i drugim lobiranjima uspijeva spriječiti donošenje nepovoljnih rješenja za vakufske nekretnine.

Mada je većina zemalja u okruženju donijela Zakon o restituciji, Bosna i Hercegovina to još nije učinila, a kako stvari stoje, bit će veoma teško postići donošenje pozitivnog zakonskog propisa. Kako zakon o restituciji i denacionalizaciji do danas nije stupio na snagu, u međuvremenu je država formirala komisiju koja je prikupila sve potrebne podatke i predložila zakon o denacionalizaciji, ali on nikada nije poslan u parlamentarnu proceduru. U međuvremenu je Vlada RS-a dala negativno mišljenje na predloženi nacrt zakona.

Direktor Vakufske direkcije je sa svojim saradnicima održao nekoliko radnih sastanaka sa ministrom prostornog uređenja i okoliša, Desnicom Radivojević, kao i sa ostalim članovima Vlade Federacije BiH.

Dana 04.10.2011. godine Vakufska direkcija je uputila i pismene primjedbe na predloženi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo Federalnom ministarstvu prostornog uređenja. Federalno ministarstvo prostornog uređenja je u prijedlog Zakona unijelo primjedbe Vakufske direkcije.

Vlada Federacije BiH je usvojila prijedlog izmjena i dopuna navedenog Zakona i što je najvažnije u prijedlog je, na inicijativu Vakufske direkcije, ugrađena odredba da i pravna lica imaju pravo podnositi zahtjev za dodjelu zamjenskih stanova.

Parlament Federacije BiH na sjednici održanoj 19.04.2012. godine nije usvojio Zakon o izmjenama i dopunama zakona o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

Vakufska direkcija je ponovo pokrenula inicijativu za izmjenu zakona i preko određenih predstavnika izmjene Zakona su upućene u parlamentarnu proceduru i već na sljedećoj sjednici Parlamenta Federacije BiH, koja je će biti održana 07.11.2012. godine, izmjene Zakona će biti na dnevnom redu. Kada su u pitanju ova dva zakona veoma bitna stavka jeste činjenica da je Vakufska direkcija nakon nekoliko sastanaka sa predstavnicima Međureligijskog vijeća inicirala sve ostale korake preko MRV i da MRV bez rezervno podržava svaku inicijativu Vakufske direkcije.

Pored navedenih Zakona Vakufska direkcija vodi brigu i sprečava prometovanje nacionalizirane vakufske imovine. Tako je osporeno nekoliko pokušaja prodaje poslovnih prostora u Sarajevu, zemljišta, kuća i drugih nekretnina u ostalim gradovima u BiH.

Vakufska direkcija je vodeća snaga u BiH, koja podstiče i preduzima mjere na donošenju zakona o restituciji, odnosno sprečavanju donošenja negativnih zakonskih propisa. Međutim, politička situacija u BiH je nepovoljna za pozitivna zakonska rješenja. Mada su zemlje u okruženju sve, ili većina njih donijele Zakon o restituciji, Bosna i Hercegovina to nije učinila, a kako stvari stoje veoma teško će biti izlobirati donošenje pozitivnog zakonskog propisa. Međutim Vakufska direkcija stalno kod vladajućih struktura insistira na donošenju zakona i konstantno sa predstavnicima vlasti održava sastanke. Rezultat te inicijative je i sastanak Međureligijskog vijeća sa g-dinom Bevandom, presjedavajućim Vijeća ministara na kojem je dato obećanje da će Zakon biti donesen.

U zemlji kakav je BiH, mislimo na političko ustrojstvo, često se dešava kršenje ljudskih prava, a nedonošenjem Zakona o restituciji konstantno se krše osnovna ljudska prava. Političari BiH treba da shvate da je donošenja Zakona o restituciji bitan faktor u uspostavljanju i funkcioniranju pravnog poretka države, a cilj svake države trebao bi da bude da štiti njene građane i njihovu imovinu, a ne da nastavljaju ono što su radili totalitarni režimi prije njih.

Iako nepostoji politička volja, Vakufska direkcija će nastaviti sa insistiranjem na donošenju Zakona o restituciji, te tražiti da se ispravi historijska nepravda iz razloga što niko i nikad nema pravo odustati od restitucije. Restitucija je naša obaveza prema svim vakifima i donošenjem Zakona o restituciji ispoštovala bi se neka od osnovnih ljudskih prava, kao što je pravo na nesmetano vlasništvo.