Dani vakufa

Sa dr. Senaidom Zajimovićem, direktorom Vakufske direkcije, razgovarali smo neposredno po okončanju manifestacije „Dani vakufa.“

Upitali smo direktora Zajimovića: Koliko ste osobno zadovoljni prezentiranim, odnosno šta sama manifestacija u globalu nudi i vi kao direktor očekujete od nje?

-Zadovoljan sam prezentiranim kao i prihvaćenošću manifestacije u javnosti. Manifestacija je postala trend. Oživjela je uspomenu na vakufe i vakife u BiH. Mnogi prije ove  manifestacije i redovnog pojavljivanja vakufa u medijima nisu ni znali ili nisu imali toliko informacija o vakufima. Manifestacija je rezultirala konkretnim  pomacima u odnosu na dotadašnje stanje kada su u pitanju vakufi. Manifestacijom smo iznova aktualizirali pitanje restitucije, zatim pitanje donošenja Zakona o zamjenskim stanovima kao i brojna druga važna pitanja koja redovno držimo u žiži. Nezaobilazni sadržaji su naučni skupovi i okrugli stolovi na kojima se obrađuju teme vezane za vakufe koje do tada nisu obrađene. Na kraju svake manifestacije izdajemo zbornike radova u kojima su objedinjeni svi radovi sa naučnih skupova o vakufima. To je veliki doprinos naučnom i historijskom proučavanju institucije vakufa i kulturnog naslijeđa BiH. Svake godine promoviramo najnovija autorska djela iz područja vakufa. Na taj način podstičemo i pisanje i proučavanje ove problematike. Svake godine realiziramo (izgradimo, adaptiramo, rekonstruiramo) nekoliko vakufskih projekata (objekata) čije svečano otvaranje upriličimo u Danima vakufa. Ovih godina bilježimo i porast broja kvalitetnih uvakufljenja. Broj uvakufljavanja je značajno porastao i možemo slobodno reći da će kontinuitet BiH kao države vakufa nastaviti egzistirati. Manifestacija je doprinijela i međunarodnoj promociji vakufa u BiH. Redovno smo učesnici sličnih manifestacija u svijetu ili na našim manifestacijama gostuju predstavnici sličnih institucija iz svijeta. Opća percepcija o vakufu i ljudskoj potrebi za izdvajanjem u humanitarne svrhe dolazi do izražaja. Najznačajnijim rezultatom smatramo animiranje šire društvene javnosti, medijskog prostora, kao i aktualiziranje institucije vakufa kod svih kategorija ljudi, te pružanje informacija o značaju i ulozi vakufa. Osim što podsjeća, animira, upozorava, manifestacija sadržajno uvijek ponudi nešto novo, nešto što je aktualno. Ona nas tjera da više radimo.

Moramo istaći da je Vakufska direkcija u ovoj godini, koja je skoro na izmaku, bila izuzetno aktivna. Šta biste izdvojili kao krucijalne uspjehe u radu?

-Veliki je broj realiziranih aktivnosti iza nas. Naši uspjesi su uspjesi svih organa i institucija Islamske zajednice. Sve što radimo radimo u saradnji sa institucijama IZ. Mnogo je projekata koji bi se mogli istaknuti i svaki od njih je značajan. Naravno, ovdje ne govorimo o svojim redovnim poslovima koji se također, iz dana u dan, umnožavaju. U ovoj godini započeli smo gradnju džamija u Prozoru, Kotor-Varoši, Kupresu, Jajcu. Otvorili smo džamije na Orahovom Brijegu i Hrasnom Brdu. Gradimo džamiju i islamski centar u Konjicu. Otvorili smo vakufsko-administrativni centar u Kiseljaku i Tešnju. Direktno smo uključeni u implementaciju Zakona o premjeru i katastru u RS kao i Zakona o porezu na nepokretnosti. Pomažemo medžlisima i Bošnjacima općenito u implementaciji ova dva zakona. Svojim upornim lobiranjem doveli smo do izglasavanja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova nosiocima stanarskog prava  u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta kojim se treba obeštetiti 460 vakufskih stanova. Vakufska direkcija je ove godine obezbijedila veliki broj stipendija za naše studente čiji kantoni redovno ne uplaćuju subvencije. Izvršili smo sve pripreme za izgradnju stambeno- poslovne zgrade u Odobašinoj i na Vracama u Sarajevu. U saradnji sa medžlisima realizirali smo i veliki broj drugih aktivnosti. Ono što bih posebno istaknuo, kao uspjeh Vakufske direkcije, jeste obezbjeđenje sredstava i potpisivanje protokola o ponovnoj izgradnji Aladža džamije i dovršetak projekta Isa begovog hamama. Svi su mi projekti važni i dragi, ali meni lično, ova dva su najdraža. Aladža zbog svog univerzalnog značaja za Bošnjake općenito i IZ posebno, a hamam zbog historijskog i kulturnog značaja za grad Sarajevo. Obnavljanjem hamama mi u zajednici ponovo pokazujemo da vakuf živi i da vakuf ponovo utječe na urbani razvoj grada. 

Pitanje restitucije staviti u prvi plan

Nezaobilazno  je  pitanje restitucije. Zakon još nije donešen. Ko odlučuje o tome  i šta Vakufska direkcija čini na tom polju?

-Kada je u pitanju problem restitucije posebno zabrinjava činjenica da više niti jedna politička partija u predizbornim kampanjama ne pominje donošenje ovog za nas najbitnijeg zakonskog propisa. Šta se to desilo, meni lično nije jasno, ali mi u Vakufskoj direkcji niti smo odustali niti imamo namjeru da odustajemo od rješavanja ovog izuzetno značajnog pitanja. Prvo smo smatrali da je restitucija isključivo pravno pitanje i bježali smo od toga da je ovo stvar politike, ali se obistinilo da je ovo isključivo političko pitanje. Politika kao ni vlast ne smiju odustati od ovog zakona, a Islamska zajednica u BiH ne smije prestati insistirati da se ovo pitanje riješi i to u što je moguće kraćem periodu. Pod hitno izabrana vlast posebno stranke iz FBiH i izabrani zvaničnici izvršne i zakonodavne vlasti moraju napraviti presjek svih do sada poduzetih aktivnosti i u hitnom roku u parlamentarnu proceduru proslijediti nacrt Zakona o restituciji kojim će se zagarantirati vraćanje oduzete imovine. Naši uvjeti  povrata imovne su poznati javnosti, a to je naturalni povrat imovine ili u krajnjoj nuždi pravična nadoknada iz kojih sredstava će se obnoviti i revitalizirati oduzeti vakufi. Očekujemo da će se kao prvo pitanje novoizabrane vlasti postaviti restitucija jer ako se to ne desi onda će se po starom i oprobanom receptu ovo pitanje staviti u drugi plan, a to znači opet nedonošenje ovog zakona što će za Islamsku zajednicu biti ozbiljan problem s obzirom da se više neće imati šta  vratiti, a u prijevodu znači da će se oko 95 % vakufa trajno ugasiti.

Zakon treba da donese Vijeće ministara, a potom da ga državni parlament usvoji. Zakon je već nekoliko puta bio u proceduri Vijeća ministara i uvijek je vraćan. Nakon brojnih rasprava vjerske zajednice su se složile, iako nerado, da se 1945.godina uzme za početak primjene zakona.  Dakle, prijedlog zakona je spreman i nalazi se u sekretarijatu ministarstva pravde. Potrebno je da ga neko kandidira za sjednicu Vijeća ministara.

Svaki put kad političari odlažu donošenje Zakona, svjesno ili nesvjesno, produžavaju agoniju i otežavaju njegovo naknadno donošenje. Inače je, donošenje zakona koji se tiču imovinsko- pravnih odnosa u BiH išlo obrnutim slijedom. Umjesto da Zakon o restituciji prvi bude donešen pa tek onda ostali imovinsko -pravni zakoni, dovodimo se u situaciju da će restitucija, ukoliko se ovako nastavi, uskoro biti utopija. Posebno zbog opasnosti brisanja stare dokumentacije i uspostavljanja novih katastara, naročito u Republici Srpskoj.

Radi poređenja sa ovom našom situacijom želim navesti jedan podatak. Jedan od uzroka pojave autonomnog pokreta Bošnjaka, koji je u literaturi i nazvan pokret Muslimana za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju, bio je miješanje okupacionih vlasti u upravljanje i korištenje vakufa. Okupaciona vlast je veoma dobro znala značaj vakufa za muslimane, pa “nije htela da ih ispusti iz svojih ruku. Ona je uočila da ova ustanova može poslužiti kao zgodno sredstvo i put da se meša u verske poslove muslimana i da drži na uzdi verske službenike koji se izdržavaju iz vakufske imovine” (Kojeg navodi Mehmed Begović)

“Bošnjački memorandum” koji je osvanuo 1900. i 1901. godine, potvrđuje da je manja odvažna grupa ondašnjih bošnjačkih lidera, stavivši se na čelo projekta očuvanja bosanskih vakufa, prije jednoga stoljeća i nešto malo više, uspjela zaustaviti stihiju urušavanja i propasti vakufa, te da je današnja borba mnogo jednostavnija i lakša – ne mora se ići moliti Beču i caru austrijskome – sve svoje probleme možemo rješavati sami među sobom, počev od Sarajeva pa do granica Bosne i Hercegovine. 

Jesmo li i mi sami kao Bošnjaci, generalno rečeno, neodgovorni prema vakufskoj imovini?

-Osnovni zadatak i uloga vakufa je ispunjavanje općih potreba jedne zajednice, pojedinačnih potreba svakog njenog člana, postizanje općeg blagostanja, bez obzira o kom segmentu ljudskog života se radilo. Shodno tome, u okviru općeg sistema i shodno svojim potrebama, svaka zajednica muslimana dužna je da razvija sistem vakufa i da se odgovorno ponaša prema njemu. 

Nema sumnje da smo mi kao narod veoma neodgovorni prema vakufskoj imovini. Veliki vakifi Bosne svojim hajratima zadužili su sve Bošnjake, a ne samo Islamsku zajednicu. Vakufi su uvijek bili u službi šire društvene zajednice. Islamska zajednica je titular vakufa. Dakle, ona upravlja svim ovim hajratima i stara se da se namjera vakifa sprovede u djelo. Često bilježimo situaciju da je vakufska imovina uzurpirana od strane Bošnjaka. Često ulazimo u sporove sa Bošnjacima kako bismo riješili pitanje uzurpacije. Uzurpatori su negdje pojedinci, a negdje čitave strukture, svejedno, bile općinske ili druge. Nažalost, mnogi su svoje ruke uprljali i ogriješili se o vakufski hakk. Historija bilježi veliki broj ljudi koji su, nakon što su stavili svoju ruku na vakuf, živjeli veoma nesretnim životom. Zaista su hrabri svi oni koji na bilo koji način sebi dozvole da koriste i uživaju vakuf koji nije njima namijenjen. A svaki je vakif na kraju svoje vakufname uobičavao napisati „da je prokletstvo na onoga ko izmijeni slovo vakufname“.

Na mnogim mjestima vakufska imovina je zarasla i neobrađena, zapuštena. Potrebno je prije svih drugih da pojedinci, ali i sve institucije IZ poduzmu sve na zaštiti i čišćenju vakufskih parcela. Ukoliko to ne učine potrebno bi bilo oformiti terenske timove, od volontera i plaćenih radnika, koji bi obišli sve vakufske posjede, kao što su njive, pašnjaci, voćnjaci, dvorišta, avlije i slično, i počistiti ih od smeća, divljih izraslina i svega što je s onu stranu ekologije i čistoće kao vodećih paradigmi. Ovo stanje gafleta neminovno se odražava i na sve naredne korake u vezi s vakufima. Kako će takav zapušteni prostor biti uopće upotrjebljiv? Kako će donositi oplođenu dobit? Profit? A to je prva funkcija vakufa u vremenu i prostoru, vakufa kao ideje samoodrživosti zajednice vjernika. Vakufsko je sveto! Ne smije se dozvoliti da vakuf  bude zapušten. Naši su stari znali kazati: „Radije svoje zapusti, a nemoj vakufsko“!

Ko  ima grunt ima i državu

Vakufska direkcija je, također, aktuelizirala  probleme Zakona o premjeru i katastru u RS kojim je, praktično, Bošnjacima imovina u RS ugrožena. Uostalom, na to smo i mi u Preporodu upozoravali. Koliko je ovaj Zakon štetan po Bošnjake u RS?

-Što se tiče zakona u BiH, ali i u Republici Srpskoj smatram da mi Bošnjaci moramo shvatiti i prihvatiti činjenicu da je BiH jedna i jedinstvena država koja ja sastavljena od dva entiteta i jednog disktrikta. Naravno, i ja bih volio da nema entiteta da je država centralizirana, ali nažalost nije i neko ju je uredio onakvom kakva jeste i neko je potpisao Daytonski sporazum koji mi moramo sve dok postoji da poštujemo. Bojim se da mi Bošnjaci samo kritikujemo zakone koji se donose, ali da nažalost malo radimo na tome da se ne donesu takvi kakvi se donose, a još manje na njihovoj  implementaciji. Upravo jedan od takvih zakona je Zakon o premjeru i katastru RS, kao i Zakon o porezu na nepokretnosti. Slični zakoni već se donose ili će biti donešeni i u Federaciji. Zakoni su doneseni, na nama je da ih implementiramo. Možemo se mi baviti  razlozima što su doneseni i jesu li mogli biti doneseni drugačiji i sl. ali to je nama zabadava jer vrijeme nepobitno ide, zakoni daju svoje rezultate, a Bošnjaci, posebno oni u dijaspori, malo šta preduzimaju da zaštite svoju imovinu. Vakufska direkcija je prepoznala taj problem i svakodnevno agitira, poziva Bošnjake i upoznaje ih sa zakonima; šta trebaju preduzeti da zaštite svoju imovinu. U tom smislu su se organizirali seminari, održale hutbe u BiH i dijaspori, dijelili leci, organizirali sastanci sa predstavnicima RS-a. Moram priznati da su imali sluha da prepoznaju nastojanja Vakufske direkcije, te nas upoznali sa svim aktivnostima koje preduzimaju na implementaciji ovih zakona. Osim spomenutog na terenu su formirani stručni timovi sastavljeni od pravnika uposlenih u našim medžlisima. Oni pokrivaju sva područja RS i na raspolaganju su svim našim građanima. 

Prvi zakon podrazumijeva izjednačavanje grunta i katastra i uspostavljanje jedinstvene katastarske evidencije. Prije procesa izjednačavanja i uspostavljanja jedinstvenog katastra provest će se izlaganja nekretnina na terenu. Izlaganja provodi komisija od tri člana (dva pripadnika srpskog naroda i jedan iz bošnjačkog, odnosno hrvatskog). Vlasnici i posjednici imovine dužni su se odazvati pozivu na izlaganje i donijeti dokumentaciju koja potvrđuje vlasništvo nad nekretninom. Izlaganja su u toku i mi na svojoj web stranici (vakuf.ba) kao i na Rijasetovom portalu redovno prenosimo termine izlaganja. Drugi Zakon podrazumijeva obavezno plaćanje poreza na nekretnine. 

I jedan i drugi zakon u isto su vrijeme i pozitivni i negativni. A koliko je koji zakon pozitivan ili negativan ovisi o našoj uključenosti u proces implementacije. Mišljenja smo da se svi Bošnjaci moraju aktivno uključiti u implementaciju zakona. Mi ne možemo kriviti zakonodavca za našu nemarnost i naše neodazivanje javnom izlaganju nekretnina. Zakon je prilika da konačno riješimo pitanje neuredne vlasničke dokumentacije. Kad se radi o drugom zakonu, onda treba imati na umu da je plaćanje računa za uživanje nekretnine građanska obaveza i znak građanske poslušnosti. Problem jeste u kratkom roku koji je ostavljen obveznicima da izvrše uplatu, posebno kada se radi o građanima rasutim širom zemaljske kugle koji se ne mogu brzo odazvati ili zaprimiti račun. Također, pravilnikom o primjeni zakona predviđeno je da ukoliko se račun ne plati u roku od 8 dana on postaje izvršna isprava i dozvoljava nadležnima prinudnu naplatu kao i stavljanje nekretnine, za koju nije plaćen porez, pod hipoteku. Ali uvijek postoji rješenje. Može se neko opunomoćiti ko će umjesto privremeno odsutnog poduzimati mjere zaštite imovine i prisustvovati izlaganjima sa validnom dokumentacijom. Isto kao što se može neko opunomoćiti ko će umjesto obveznika izvršiti uplatu poreza. Dakle, ovdje je u pitanju svijest o važnosti posjedovanja imovine i vlasništva. Svijest o važnosti grunta. Onaj ko ima grunt on ima državu i stječe pravo na aktivno sudjelovanje u uređenju države. Ovdje mislim na narod. Bošnjaci kao konstitutivan narod u RS ne smiju dozvoliti da sami sebe isključe iz vlasništva i da se na taj način marginaliziraju. Svaki pojedinac mora voditi računa o svojoj imovini. Ukoliko se Bošnjaci ne budu odazivali na izlaganja i ukoliko ne budu redovno plaćali svoje poreske račune, naravno da rizikuju da dođe do promjene geografske slike vlasništva zemljišta na području RS.

Na kraju poručujem da mi Bošnjaci moramo shvatiti da su zakoni RS naši zakoni, da je RS naša teritorija i da nam je obaveza i dužnost da branimo našu državu, da branimo našu imovinu da se i politički i društveno organiziramo  kako bismo sačuvali naša stoljetna  ognjišta.

Bošnjaci se moraju više educirati i upoznati sa zakonom i njegovim posljedicama. Bošnjački predstavnici u državnim organima moraju se više angažirati na pomoći onima koje predstavljaju i koji su ih birali u državne i druge organe. Mi kao Direkcija stojimo na raspolaganju svim našim građanima ma gdje oni živjeli.