Vijesti

Sarajevo,30. maj 2014. (MINA) – Danas je nakon klanjanja džuma-namaza postavljen kamen temeljac za ponovnu izgradnju Aladža džamije u Foči. Džumu-namaz je imamio i hutbu održao reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović.

Među brojnim prisutnim na svečanosti bio je i  generalni direktor Generalne direkcije vakufa Republike Turske  Adnan Ertem. Direkcija vakufa Republike Turske je i investitor projekta. Sporazumom između Vakufske direkcije Islamske zajednice i Generalne direkcije vakufa Republike Turske omogućena je ponovna izgradnja Aladža džamije.

Izvođač radova biće renomirana  firma „Sama Inşaat“  iz Burse.

MINA u cjelosti prenosi današnju hutbu Reisu-l-uleme na temeljima Aladže u Foči:

- Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.

Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.

Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.

Ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu, a ko se – Njemu i Njegovom Poslaniku – ne pokorava, u velikoj je zabludi.

Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti među Njegove i Njegova Poslanika pokornike, koji teže Njegovom zadovoljstvu i koji se čuvaju Njegove srdžbe. Mi smo Njegovi i Njemu pripadamo.

Braćo i sestre.

Utječem se Allahu, Koji poznaje tajne nebesa i zemlje, Koji nas je stvorio i Koji poznaje naše mahane. Bez Njega smo usamljeni, nesigurni i otuđeni. On, neka je slavljeno Njegovo ime, slao je vjerovjesnike da nam donose radosnu vijest, u kojoj se kaže da Njegova milost obuhvata nebesa i zemlju. On nas i upozorava da je u našu korist dobro koje uradimo, a zlo na našu štetu. U Njegovoj knjizi je sve ono o čemu nas je želio obavijestiti. U njoj su savjeti jasni o tome kako bi trebalo da postupamo. Ona je govor o nama,  ko se zadubi u njena značenja naći će odgovore za svoja pitanja. Ko je prihvati s povjerenjem imat će najsigurniji vodič u životu.

Riječi su Stvoritelja:

Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome. (al-Džinn, 18)

Tako nam se On obraća u Časnom Kur'anu.

Danas je 1. ša'ban 1435. godine po Hidžri, odnosno 30. maj 2014. godine po mīladu. Za Foču i našu domovinu Bosnu i Hercegovinu ovo je poseban mubarek dan. Danas smo se okupili u ovome gradu da, s Božijom pomoći, započnemo hajirli posao obnavljanja Aladža džamije.

Na ovom mjestu i danas svjedočimo dvjema krajnostima ljudskog duha: mržnji, toj razarajućoj sili koja uništava i ponižava ljudsko dostojanstvo i neizbrisivoj trajnosti duha dobrote, ponikloj na temelju vjere i ljubavi u ime Boga.

Prije više od dvadeset godina na ovom mjestu, na kojem danas klanjamo džumu namaz, stajala je Šarena (Aladža) džamija. Ta veličanstvena Božija kuća, sagrađena je rukom i umijećem Hasana Nazira, da bude dom pobožnih ljudi, koji se u dovi predaju Stvoritelju. Danas, braćo i sestre, iznova počinjemo kazivanje o njoj, ugrađujemo prve cigle za ponovno rađanje doma pobožnjaka. U ovome trenutku raduju se svi dobri ljudi u našoj zemlji, naročito njeni Fočaci, muškarci i žene, koji znaju i razumiju značenje i simboliku koju u ovom prelijepom krajoliku naše domovine ima Aladža.

Ovo je prilika da se podsjetimo da Aladža, baš na ovome mjestu na kojem ju je neimar podigao, nikada nije bila samo građevina, skup kamena, metala i maltera. To je bila samo njena vidljiva spoljašnost, koju su barbari mogli svojim prljavim rukama i još prljavijim namjerama dotaknuti i razrušiti. Aladža je uvijek bila duh ovoga lijepog grada, ljepota koja se zamišlja, koja se nosi kao uspomena i koja se uvijek iznova obnavlja.

I njen neimar, kao i mi danas, dok postavljamo kamen obnove njenih temelja, razmišljamo o važnijem temelju na kojem počiva sudbina našega svijeta. Taj naš svijet, u primjeru Aladže se to najbolje oslikava, ne može biti mjesto dobroga življenja ako nije utemeljeno na duhovnosti i nepatvorenoj vjeri. Svete knjige nas podučavaju da je čovjek biće tijela i duše, biće koje ima dva staništa (materijalno i duhovno), iz kojih crpi snagu za svoj kratki život. Uništiti ih znači počiniti grijeh i veliko zlo. Znači, biti silnik, kako Kur'an opominje:

Ko je veći silnik od onoga koji zabranjuje da se u Božijim hramovima spominje Njegovo ime, i koji se trudi da se oni poruše? Takvi trebaju u njih ulaziti samo sa strahom. Oni će na ovom svijetu doživjeti sramotu, a na onom svijetu očekuje ih velika kazna. (al-Baqara, 114)

Zlo i grijeh nikada se ničim nisu mogli opravdati. Pozivati na mržnju i osvetu u ime vjere oduvijek je značilo činiti zlo u ime nje, odmetništvo od Božije Riječi i služenje đavolu. U ovom gradu treba da se obnovi duh pobožnosti kod ljudi, i kod muslimana i kod hrišćana, duh koji nikada više neće dozvoliti divljanje najmračnijih sila ovoga svijeta: mržnje i pohlepe. Od toga će zavisiti sudbina grada i njegovih ljudi.

Da bi se to moglo dogoditi, potrebno je obnoviti temelj vjere, a to su kajanje i praštanje. Božije svjetlo se mora uzdići, duša se mora preobratiti, a duh vjere pokoriti zlo. Ljudsko uzdignuće nakon moralnog pada moguće je samo kajanjem. Drugog puta nema, kao što nema ni lijeka za duševnu bol, osim praštanja.

Obnova Aladže može biti duhovna inicijacija, podjednako izazovna i za hrišćane i za muslimane; kamen temeljac za obnovu vjere i duhovnog preporoda ili crvena krpa za  nevjernike, bezumnike i bijednike.

Želimo vjerovati da će ljudsko dobro nadvladati zlo, da će ljubav pobijediti mržnju, da će Aladža ujediniti ljude koji će u njenom stradanju prepoznati vlastite stranputice i posrnuća.

Danas su s nama naša braća i prijatelji, koji će nam pomoći da zajedno obnovimo ovu džamiju. Bez sumnje, njihova materijalna pomoć je velika i zahvalni smo im na njoj. Naša vjera i duhovna snaga i njihove prijateljske namjere i djela treba da budu temelj na kome će počivati Aladža džamija.

Divna li je poruka koju nam Allah šalje:

 Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se, na Pravom putu. (al-Tawbah, 18)

Braćo i sestre.

Sve u našem životu ima dublje značenje nego što smo mi u stanju da to u prvi mah pojmimo. Tako i rušenje i obnova Aladže u sebi nose novi početak i poruku, i za graditelje i za rušitelje. Aladža je naš ispit, iskušenje kojem smo, kao mu'mini, izloženi. Allah je obećao da će Svoju zemlju nastaniti dobrim robovima. Ako naš iman bude čvrst, a šerijat okvir za naše postupke, bit ćemo dostojni da izgradimo Aladžu, da je održavamo i da nastanjujemo ovo predivno parče zemlje. Ako naš iman bude slab, a naši hirovi mjerilo naših postupaka, nećemo biti dostojni njenog hizmeta.

Naša je obaveza pomoći ljudima ovoga kraja da povrate smisao zajedničkog života. Muslimani i pravoslavci mogu živjeti zajedno, jer su tako živjeli stoljećima. Upućeni smo jedni na druge, kako u svakodnevnim malim poslovima, tako u teškim životnim prilikama, kakve su poplave, kojima smo zahvaćeni.

Neka se ovoga dana i s ovoga mjesta čuje naša poruka: povratimo ljudsko dostojanstvo i ljudsku dobrotu. Neka Aladža bude povod i prilika za to. Sjetimo se da su se onda kada smo dozvolili da zločinci upravljaju našim životima dogodili zločini, rušenja i genocid.

Uzvišeni Allahu.

Daruj nam snagu da ustrajemo u ovome našem naumu.

Pomozi nas u dobru koje činimo i učini da budemo primjer i drugima da dobro čine.

Sačuvaj nas od zlih ljudi i zlih djela zlih ljudi.

Spusti Svoju milost na Svoje smjerne pokornike u ovoj lijepoj zemlji.