Bosanska Otoka je mali grad na obalama Une, smješten između Bosanske Krupe i Bosanskog Novog. Nekad je bila općinsko središte (do 1957. godine), a danas je sastavni dio grada Bosanska Krupa. Ovo područje bilo je naseljeno još u predhistorijisko doba, o čemu svjedoči nekoliko manje ili više istraženih arheoloških lokaliteta. Otok na Uni (lat. Insula; tur. Ada-i Kebir – Veliki Otok; današnja Bosanska Otoka) prvi put se u spisima spominje 1264. godine kao “otok na Uniˮ, u posjedu knezova Babonića-Blagajskih. Grad je 1418. godine i formalno postao kraljevskim gradom.
Novo razdoblje počinje godinom 1565., kada Osmanlije zauzimaju ovo područje. Sve što se dešavalo nakon fetha (osvajanja) bazirano je uglavnom na usmenim predanjima. Ipak, činjenica je da su Osmanlije, novi gospodari ovih krajeva, 1565. godine unutar zidina grada izgradili džamiju za potrebe vojne posade. Prema usmenim predanjima koja će vam i danas ispričati gotovo svaki stanovnik Bosanske Otoke, prva mala drvena džamija ostala je u toj formi sve do 1791. godine, kada nakon svištovskog mira između Osmanskog Carstva i Habsburške Monarhije dolazi do velikih migracija muslimanskog življa sa područja Like, od kojih se značajan broj naseljava upravo na području Bosanske Otoke. Danas potomci muhadžirskih porodica iz tog vremena čine većinu stanovnika Bosanske Otoke.
Velike migracije uvjetovale su značajan porast broja stanovništva i potrebu za znatno većom džamijom, tako da je doseljeno stanovništvo na mjestu prve male vojne drvene džamije, unutar utvrde već 1792. godine izgradilo za to vrijeme relativno veliku i lijepu kamenu džamiju s veoma zanimljivom i za ove krajeve atipičnom munarom. Na širem području Otoke do druge polovine 19. stoljeća nije bilo mosta a s obale na obalu prelazilo se skelom i čamcima. Godine 1865. osmanska uprava u sklopu gradnje ceste Bosanski Novi – Bosanska Krupa izgradila je most koji je povezao džamiju s cijelim naseljem. Ostaci ovog drvenog mosta i danas su jasno vidljivi u vrijeme normalnog vodostaja Une. Nemamo preciznih podataka na koji način je kompletno zemljište unutar tvrđave postalo vakufom, ali pretpostavljamo da se to desilo još u vremenu osmanske uprave tako da ostaci utvrde danas predstavljaju i granice harema. Tokom agresije, područje Bosanske Otoke je gotovo četiri godine bilo poprište teških borbi i razaranja velikih razmjera. Sudbinu grada podijelila je i gradska džamija koja je krajem 1994. godine minirana i četvrti put u svojoj povijesti potpuno uništena.
Gradska džamija u Bosanskoj Otoci, smještena u jedinstvenom ambijentu modrozelene Une na prirodnom riječnom ostrvu, postala je poseban brend ne samo grada nego i šire. Zanimljiv je podatak da, iako sa svih strana okružena vodom, ova džamija čak ni za vrijeme najviših vodostaja nikada nije bila poplavljena.
Preuzeto sa preporod.info
