Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo i od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših. Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.

Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. On ga je, uistinu, poslao svjetovima da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Smak svijeta.

Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu. Onaj koji se – Njemu i Njegovom Poslaniku – ne pokorava, u velikoj je zabludi.

Cijenjeni džema'ate,

Dvije važne manifestacije, odnosno događaja obilježavaju ovo vrijeme kod nas i o njima će biti govora u ovoj hutbi. Oba, svaki na svoj način, njedre u sebi univerzalne poruke i vrijednosti koje obogaćuju naše duhovno iskustvo i život. Ovih dana obilježavamo Dane vakufa 2014., manifestaciju koju je inicirala i osmislila Vakufska direkcija, s ciljem upoznavanja šire javnosti s jednom od najvažnijih institucija islama – vakufom, njenom ulogom kroz historiju i značajem  u ovom vremenu. Cilj je također, revitalizirati ovu instituciju u našim krajevima, afirmirati njene vrijednosti i animirati nove vakife. Drugi važan događaj jeste obilježavanje Nove hidžretske 1436. godine, koja nastupa s večerašnjim zalaskom sunca. Ovo je zadnja džuma u ovoj hidžretskoj godini, pa je prilika da se u ovoj hutbi podsjetimo i na Hidžru kao jedan od najvažnijih događaja u historiji islama. Oba ova događaja, obje ove manifestacije zavrjeđuju da se o njima odvojeno govori i piše, ali zbog vremenske koincidencije i važnosti trenutka želimo da se ukratko osvrnemo na obje, naglašavajući zajedničke im univerzalne vrijednosti koje sadrže i promoviraju. I vakuf i hidžra podsjećaju vjernike na prolaznost vremena, čovjeka, ovoga svijeta i svega što je vezano za njega, ali nas podsjećaju i na neprolaznu vrijednost dobrih djela, dobročinstva i plemenitih akcija.

Svevišnji u Kur'anu kaže:  لن تنالو البر حتى تنفقوا مما تحبون „Nećete postići dobročinstvo sve dok ne udijelite ono što vam je srcu priraslo“. Iako ne govori izričito o vakufu, ovaj ajet se obično citira kada se ukazuje na kur'anski argument za utemeljenost ove ustanove u islamu.  

Značenje i sadržaj pojma „el-birr“, koji je u Kur'anu identificiran kao razlog i motiv udjeljivanja imovine koju volimo, najdetaljnije su pojašnjeni u 177. ajetu sure El-Bekare, ajetu koji govori o dobročinstvu („birr“): „“Nije dobročinstvo u tome da okrećete lica svoja istoku i zapadu; dobročinstvo čine oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rodbini, i siročadima - jetimima, i siromasima, i putnicima namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji namaz klanjaju, i zekjat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici i oni su oni koji su bogobojazni.” Svi sadržaji  i značenja pojma „el-birr“ na koje se ukazuje u ovom ajeti kerimu: vjerovanje, ibadet, moral – ahlak te društveni angažman vjernika u najširem smislu te riječi, svoju punu zastupljenost i afirmaciju imaju u ustanovi vakufa. I letimičan uvid u raznovrsne forme i svrhe, odnosno korisnike vakufa otkriva nam frapantnu činjenicu da je institucija vakufa bila jedan od glavnih oslonaca vjerskog, odgojno-obrazovnog, kulturnog, socijalnog, pa i ekonomskog razvoja muslimanskih društava i zajednica.

Vakufi su u proteklom stoljeću kod nas bili jedna od glavnih meta sistematskih uzurpacija i pljački koje su se realizirale putem zakona i faktičkim djelovanjima. To je rezultiralo pogubnim posljedicama po ovu ustanovu, ali i po Islamsku zajednicu u cjelini. Ne znamo kada i u kojoj mjeri će se ukloniti ili ublažiti nastale štete i posljedice, ne znamo da li kod vlasti uopće postoji razmišljanje i želja za otklanjanjem te velike nepravde, ali sam siguran da neću pogriješiti ako kažem da naš odgovor na sve te izazove treba biti: nova uvakufljenja. Dovoljan je motiv za to dosezanje stepena „istinskog dobročinstva - birr“ i ostvarenje vrijednosti trajnog dobra - sadake – sadaka džarije, od koje čovjeku-vakifu sevapi teku i nakon njegove smrti, kako se navodi u hadisu. Time se na praktičan i zoran način dokazuje i posvjedočuje vjerovanje. Naravno, nećemo prestati boriti se za povrat oduzete vakufske imovine, za obnovu porušenih vakufa, ali uz tu aktivnost našu pažnju treba usmjeriti na nova uvakufljenja. Novo vrijeme, nove potrebe traže nove vakife i nove oblike uvakufljavanja. Ova generacija muslimana kod nas već je ostvarila velike uspjehe i na planu revitalizacije porušenih, ali i na planu podizanja novih vakufskih objekata. Jedan od svijetlih primjera novih vakufa jeste i nova vakufska zgrada MIZ Kiseljak. Uz čestitke vakifima, MIZ Kiseljak, Muftijstvu sarajevskom, Vakufskoj direkciji i IZ u cjelini, podsjećamo na to da bolji uslovi rada obavezuju na brojnije, kvalitetnije i plodonosnije aktivnosti. Nadamo se i očekujemo da će MIZ Kiseljak tu obavezu i izvršiti.

Ovim i drugim novim vakufskim objektima na najbolji način dočekujemo i započinjemo Novu hidžretsku godinu. Hidžra Vjerovjesnika a.s. i njegovih časnih ashaba iz Mekke u Medini označila je novi, aktivniji i zahtjevniji pristup i prisustvo na lokalnoj, regionalnoj i svjetskoj sceni. Za relativno kratko vrijeme prva zajednica muslimana je naučila potrebne lekcije, odgovorila uspješno na izazove i izvršila svoj historijski zadatak. Ta zajednica muslimana, njezin odnos prema Bogu, životu, smrti, imovini, vremenu i prostoru, trajna je inspiracija za sve naredne generacije, uključujući ovu današnju i buduće generacije muslimana. „Vi ste najbolja zajednica koja se pojavila među ljudima - kaže Svevišnji u Kur'anu - naređujete da se čini dobro, a odvraćate od onoga što je loše...“ Hidžra nas uči da je tevhid – Božija jedinost najviši princip islama. Ona simbolizira borbu za istinu, slobodu, pravdu, jednakost, ljudska prava i univerzalne vrijednosti života. Hidžra nas uči da se veliki rezultati ne mogu postići bez velikog požrtvovanja i odricanja. Isto tako, uči nas da se požrtvovanost i odricanje nagrađuju na koncu uspjehom i Božijom nagradom. Poslanik a.s. je nakon trijumfalnog povratka u Mekku, i opće amnestije, izjavio da nakon Fetha – oslobađanja Mekke više nema potrebe za hidžrom, ali kao obaveza ostaje dobra namjera i borba za bolji i dostojanstveniji život. Muhadžir je onaj ko se kloni onoga što je Allah zabranio – kaže Vjerovjesnik a.s. u jednom hadisu.   

Neka su vam hairli oba mubareka: nova zgrada medžlisa i Nova hidžretska godina! 

Upućujem dovu Allahu, dž.š., za bereket u našim životima i poslovima. Bereket dolazi s iskrenošću i predanim izvršavanjem obaveza. Okrenimo se Allahu i pojačajmo naše ibadete. Održavajmo međusobne odnose u ljubavi i pažnji prema roditeljima, rodbini, komšijama i prijateljima.

Allahu naš.

Podari nam mir i napredak na ovoj našoj rodnoj grudi.

Ojačaj nas i daruj nam zajedništvo.

Obraduj nas blagodatima Tvoga rizaluka.

Smiluj nam se, o Najmilostiviji, i uputi nas Svojim putem.

Dr. Enes Ljevaković, muftija sarajevski