Postavljanjem skela oko Alipašine džamije u središtu Sarajeva počela je konkretna faza restauracije jednog od prepoznatljivih simbola glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Smještena u neposrednoj blizini najvažnijih državnih i gradskih institucija i frekventnih saobraćajnica, Alipašina džamija zauzima posebno mjesto u urbanom identitetu Sarajeva, a njena restauracija trebala bi donijeti ne samo obnovu objekta nego i nove mogućnosti za njegovu vjersku i društvenu funkciju.
Muhamed-ef. Hafizović, imam Alipašine džamije, očekuje da će obnovljena džamija privući još veći broj vjernika i posjetilaca.
– Završetak restauracije će joj konačno donijeti izgled kakav zaslužuje, u našim, a još važnije u očima onih koji je samo jednom vide kada dođu u Sarajevo. Takvih je mnogo – ističe Hafizović.
Prema njegovim riječima, vrijednost Alipašine džamije posebno dolazi do izražaja zbog njene lokacije i činjenice da je posjećuju ljudi iz različitih dijelova Sarajeva, ali i brojni gosti grada.
– Ona je možda važnija za tu vrstu džemata koji je obilazi nego za onaj svakodnevni. Ona je naše lice koje može da blista i negdje drugo. A kod nas je u srcu i kad je ruševna. Bit će posjećenija, ljudi će s namjerom dolaziti da klanjaju u njoj, da se u njenoj ljepoti osjete lijepo. To će joj donijeti – kazao je Hafizović.
Restauracija uz očuvanje autentičnosti
Restauracija Alipašine džamije provodi se u okviru projekta koji je Vakufska direkcija pokrenula na inicijativu Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo.
Vakufska direkcija radila je na obezbjeđenju finansijskih sredstava, nakon čega je potpisan protokol s Generalnom direkcijom vakufa Republike Turske o restauraciji džamije.
Direktor Vakufske direkcije Huso Salihović naveo je da je Medžlis Islamske zajednice Sarajevo prethodno uradio projektnu dokumentaciju i pribavio potrebne dozvole Zavoda za zaštitu spomenika Federacije Bosne i Hercegovine, čime su stvoreni osnovni uslovi za početak radova.
Prema protokolu, Generalna direkcija vakufa Republike Turske finansira kompletnu restauraciju Alipašine džamije.
Radovi će obuhvatiti unutrašnju restauraciju i oslikavanje, ojačavanje kupole, restauraciju svih vanjskih zidova, kao i kompletno vanjsko uređenje objekta, te sve ono što je predviđeno projektom i za koje radove je dobijena saglasnost – kazao je Salihović.
S obzirom na status nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine, radovi se izvode uz poštivanje konzervatorskih principa, s ciljem očuvanja autentičnosti, izvornosti i historijske vrijednosti Alipašine džamije.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH 2005. godine donijela je odluku kojom je graditeljska cjelina Ali-pašina džamija sa haremom proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Projektom je, osim same džamije, obuhvaćena i restauracija i uređenje harema.
Predviđeno je da svi radovi budu završeni najkasnije dvije godine od početka restauracije.
Prostor za nove sadržaje
Hafizović smatra da restauracija može biti prilika i za dodatno oživljavanje prostora oko džamije.
– Njen džemat je svakim danom drugačiji i življi, jer je na takvom mjestu. Sad će to biti izraženije. Postoje planovi i da se uradi vanjsko uređenje, da se daju informacije o ljudima koji su ukopani pored nje – iz prošlog rata, pored njenog vakifa i velikana, pobožnjaka koji nemaju jasna obilježja i čija imena nisu istaknuta. To bi značilo nove aktivnosti u i oko ove džamije. Klasične džamijske aktivnosti bile su i nastavit će se, ako Bog da – navodi Hafizović.
Razmatraju se i prijedlozi za unapređenje funkcionalnosti prostora, među kojima su izgradnja abdesthane i postavljanje pokretnih elemenata za natkrivanje prostora u vrijeme džume.
Hafizović naglašava da svaka takva intervencija mora biti usklađena sa statusom objekta.
– Sve bi to bilo ljepše i bolje ukoliko bi se mogao očuvati autentičan izgled prostora koji je kulturni spomenik pod zaštitom države. Sve zahtijeva mišljenje struke. Džemat je dugo živio u "otvorenim" uslovima, ali u svakom slučaju bit će ljepše poslije restauracije – kaže Hafizović.
Alipašina džamija pritom nema klasičan džemat vezan isključivo za stanovnike neposrednog okruženja. Hafizović ga opisuje kao prolazni, "stanični" džemat, koji čine ljudi koji u džamiju dolaze u različitim dijelovima dana, džematlije s obližnjih radnih mjesta, džumatlije, stanovnici okolnih naselja i strani posjetioci.
Tokom restauracije džemat je raspoređen na obližnje džamije, a Hafizović očekuje da će završetak radova ponovo okupiti i one koji su Alipašinu džamiju koristili zbog njene dostupnosti tokom radnog dana.
– Nešto teže će se navići ljudi koji imaju radnje u blizini i koji su koristili pauzu na poslu da klanjaju neki od namaza u njoj. To je posebno bilo izraženo u zimskom periodu, kada su podne, ikindija i akšam bili puni – navodi Hafizović.
Dio šire obnove kulturno-historijskog naslijeđa
Salihović ističe da značaj restauracije Alipašine džamije nadilazi obnovu jednog vakufskog objekta i predstavlja dio šireg nastojanja da se sačuva kulturno-historijsko naslijeđe Bosne i Hercegovine.
– Svi ovi objekti su nacionalni spomenici i njihova obnova ima veći značaj izvan samog očuvanja građevina, jer predstavljaju dio šireg kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine. Obnovom ovih objekata čuva se historijsko pamćenje naših gradova i vraća kontinuitet prostorima koji su kroz njih stoljećima bili prepoznatljivi – istakao je Salihović.
Restauracija Alipašine džamije jedan je u nizu projekata koje Vakufska direkcija, zajedno s nadležnim medžlisima Islamske zajednice u BiH, realizuje u saradnji s Generalnom direkcijom vakufa Republike Turske.
Paralelno su započeti radovi na ponovnoj izgradnji Sahat-kule u Banjoj Luci i Murat-Spahijinog mesdžida u Galčićima kod Blagaja, dok se radi na izradi projektne dokumentacije za restauraciju Fethije džamije u Bihaću i Ferhadije džamije u Sarajevu.
– Posebnu vrijednost ima restauracija Alipašine džamije, jednog od prepoznatljivih simbola Sarajeva. Njenom restauracijom ne čuvamo samo jedan vrijedan vakufski objekt, već doprinosimo očuvanju historijskog identiteta Sarajeva, kako bi Alipašina džamija i u budućnosti ostala dio njegovog prepoznatljivog izgleda i živog kulturnog naslijeđa – kazao je Salihović.
Put od pripreme projekta do početka radova trajao je šest godina.
– Proces od prve projektne crte na papiru do današnjih skela i gradilišta trajao je šest godina. Koliko sam prepreka vidio, nekad sam imao osjećaj da džamija nije naša i da neko ne želi da bude lijepa i popravljena – kaže Hafizović.
Restauracija bi tako Alipašinoj džamiji trebala vratiti izgled primjeren njenom značaju, ali i otvoriti više prostora za svakodnevni vjerski život, nove sadržaje i susrete ljudi koji ovu džamiju doživljavaju kao jedno od prepoznatljivih mjesta Sarajeva.
Preuzeto sa preporod.info
