Saopštenja

U tekstu 503-еg broja Magazina Dani pod nazivom «MOLITVOM NA USNAMA DO KVADRATA U CENTRU», autora dr. Jasne Šamić, objavljeno je niz neistinitih iskaza koje radi javnosti treba demantirati.

U navedenom tekstu se iznosi kritički stav o institutu Vakufa, osporava aktivna legitimacija Vakufskoj direkciji da zastupa vakufe, na pristrasan način se tumači i obrazlaže tok postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu, a advokat Vakufske direkcije g. Esad Hrvačić se oslovljava sa «porte-parole Vakufa», kao i to da je isti na raspravi «zaprijetio stanarima da će ih Centra potjerati na Dobrinju» i sl.

U cilju istinitog informiranja javnosti i čitalaca Magazina Dani po ovom pitanju, iznosimo slijedeće činjenice:

- Vakufska direkcija u Sarajevu je ustanova Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koja je shodnu članu 32. Ustava Islamske zajednice u BIH nadležna da upravlja vakufima u BiH. Rad iste je obnovljen Odlukom Sabora IZ u BiH br. 2486/96 od dana 14.06.1996. godine i kao takva je registrirana u Općinskom sudu u Sarajevu. Vakufska direkcija je u svim pravima i obavezama pravni slijednik Vakufske direkcije koja je prestala sa radom Odlukom Sabora IZ u RBiH 1958. godine, iz razloga što je do tada, u vrijeme SFR Jugoslavije, a i prije toga u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, po različitim zakonskim osnovama oduzeto 95% vakufa.

- Odmah po saznanju za nezakonite prodaje stanova u Vakufskom neboderu u Sarajevu, Vakufska direkcija je protiv Općine Centar u 2002. godini pokrenula tužbu radi poništenja ugovora o otkupu stanova zaključenih sa kupcima: Milošević Svjetislavom i Maricom, Fazlinović Salemom, Kahrimanović Mirjanom, Ivoš Anđelkom i Ivanović Dragutinom i Maidom. U toj pravnoj stvari je dana 27.02.2001. godine donesena presuda kojom je tužbenom zahtjevu u cijelosti udovoljeno. Od strane Vrhovnog suda, a rješavajući po žalbi Općine Centar, prvostepena presuda je ukinuta te je predmet vraćen na ponovno suđenje. U ovom predmetu postupak je objavljen pod brojem Ps-365/03. U toku postupka održano je pripremno ročište, te je za 27.02.2007. godine zakazano glavno ročište na licu mjesta. Vakufska direkcija kao tužitelj je u obnovljenom postupku uredila tužbeni zahtjev i isti opredjelila na način da je ostala kod tuženih: Općine Centar, Tarakčija-Tanović Vildane, Ivoš Anđelke i Ivanović Dragutina i Maide.

- U toku vođenja ovog postupka Vakufska direkcija se obratila Općini Centar sa zahtjevom da joj se dostavi spisak svih stanova koji su prodati po osnovu Zakona o prodaji stanova. Kako Općina Centar nije udovoljila tom zahtjevu, Vakufska direkcija je morala putem službe KPU Općinskog suda u Sarajevu pojedinačno izdejstvovati informacije o otkupljenim stanovima. Nakon dobijenih informacija Vakufska direkcija je odmah reagirala na način da je tužila i druga lica koja su kupila stanove.

Tako je:

• 20.01.2006.g. podnesena tužba protiv Općine Centar, Šendelj Vasvije, Šendelj Midhata i Čedić Šaćira;
• 05.04.2006.g. protiv Općine Centar, Kamarić Ismeta, Behmen Amile, Đurić Gordane, Čikić Jusufa i Nermine, Herman-Štek Ivanke, Humil Dragana i Marije, Šepo Hasana i Behije, Karanović Danice, Bajić Milana, Potparić-Lipa Biljane i Šamić Jasne i Senada;
• 06.10.2006.g. protiv Općine Centar i Kamarić Ismeta, Kahrimanović Mirjane, Hasanović Soko i Rifata;
• 12.10.2006.g. protiv Kozomara Milanke, Užičanin Nikoline i Općine Centar;
• 20.11.2006.g. protiv Općine Centar, Sijarić Olane, Delibegović Jesenka, Međuseljac Zijada, Kapetanović Zorana i Nade, Sinanović Nedima i Vuković Halide te
• 15.12.2006.g. protiv Općine Centar, Raljević Zinaida i Aldine i Baroš Igora.

U naprijed navedenom hronološkom pregledu se jasno vidi da je Vakufska direkcija tužila sve stanare koji su otkupili stanove, bez obzira o kome se radi i po kom osnovu je izdejstvovao otkup stana.

Sve činjenice koje su iznesene u tužbi su argumentovane i potkrijepljene, a osnovanost tužbenog zahtjeva će cijeniti Sud, bez obzira kako to i jedna i druga strana budu željele.

Nesporno je da je tekst objavljen od strane dr. Jasne Šamić – lica koje je utuženo od strane Vakufske direkcije. Ista u svom tekstu pokušava da na brutalan način prikaže navodnu ugroženost stanara u Vakufkom neboderu, a da pri tome ne objašnjava kako je na protuzakonit način mogla otkupiti predmetni stan i ko joj je to dozvolio. Zbog čega imenovana smatra da ima više prava nego njeni sustanari koji nisu otkupili stan i da li je to borba za pravičnost ili individulana sebičnost?

Smatramo da su Općina Centar i tadašnji načelnik Ljubiša Marković najodgovorniji zbog te pravne konfuzije. Općina Centar je morala pokrenuti postupke za poništenje tih ugovora, a ne na neargumentovan način osporavati tužbe i pokušavati utvrđivati navodno pravo vlasništva na nekretnini koju ista nije gradila. Pozivajući se na činjenicu da je ista otpisala hipoteke prilikom nacionalizacije i da je to glavni razlog zbog čega smatra da postala vlasnik je pravno neodrživo. Naime, odredbama Zakona o nacionalizaciji je predviđeno da se danom nacionalizacije imovine brišu svi upisani tereti. To znači da je tu obavezu propisao zakon i da skidanje hipoteke nije bilo na teret Općine Centar. Evidentno je da je nekretnina nacionalizovana od Vakufske direkcije i da je predmetom restitucije. Također je nesporno da se radi o vakufskoj imovini koja je prije nacionalizacije služila u svrhu izvršavanja obaveza vakufa.

S' obzirom na doneseni Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, predviđeno je da je za otkup vakufskih stanova neophodna saglasnost Vakufa, Vakufska direkcija je bila primorana da ustane sa ovom tužbom, te poništi zaključene ugovore kako bi se omogućila pravilna primjena usvojenog Zakona.

Ono što je alarmantno jeste činjenica da je prilikom zaključenja ugovora čije se poništenje traži na snazi je bila zabrana prodaje ovih stanova koji su predmet restitucije.

Također članom 16a Zakona o prometu nepokretnosti je utvrđena imperativna zabrana raspolaganja imovinom koja je u društveno vlasništvo prešla na temelju Zakona o nacionalizaciji.

Vakufska direkcija po Ustavu IZ-e u Bosni i Hercegovini ima pravo i obavezu upravljanja svom vakufskom imovinom, izravno ili putem nižih organa IZ-e i na njoj je, kome će i po kojoj cijeni izdavati koji poslovni prostor ili stan, pa i poslovne prostore u Vakufskom neboderu i ta sredstva isključivo u skladu sa vakufnamom trošiti.

Vakufska direkcija će se takođe zalagati da eventualni vakuf gospođe Šamić isto bude zaštićen i nikada neće pristati na njegovo otuđenje, u skladu sa vakufnamom.

Na kraju želimo istaći da Vakufska direkcija izražava protest načinom predstavljanja advokata Esada Hrvačića u smislu «porte-parola», sa epitetom «izvjesni». Želimo istaći da se ne radi o «porte-parolu», već o advokatu angažovanom od strane Vakufske direkcije, za što postoje validne punomoći u spisima.

Vakufska direkcija traži od nadležnih zakonodavnih organa BiH i entiteta, skoro donošenje Zakona o restituciji, a od medija očekuje nepristrasno tretiranje istog.

S' poštovanjem, Vakufska direkcija