Priča porodice Sejfić, kao i mnoge priče naših dobrih Bošnjaka , teška je i zaogrnuta istim plaštom sudbine kao i ovaj komad zemlje što se Bosna zove. Na vjetrometini šibani čas s jedne čas s druge strane. Ali uvijek svoji vijerni topraku i kolijevci na kojoj su odljuljani.
Priča nam hadžija Nazif da je davne 1978. godine bio imenovan hadži Alija ef. Kusturica za imama u Žepi. Kao predsjednik džemaskog odbora u to vrijeme često je razgovarao o mektebu koji je srušen 1956. godine, te potrebi gradnje džamije u Purtićima. Još uvijek se dobro prisjeća hadži Nazif Ali ef. riječi kako je preče džamiju napraviti nego hadž obaviti. Primivši vasijet Hadžija uprije svoje snage da u Purtićima nikne džamija. Četiri duge godine se čekala dozvola, ali je uz Božiju pomoć, te Durana Berila i Bilala Hasanovića i ta prepreka savladana.
Hadžija je sa svojim purtićanima izgradio džamiju ali je izvršio i posljednji islamski šart. O njegovom putovanju supruga hadži Fata veli: „Nazif se odlučio da ide na hadž. Ljetna doba, vrijeme kada na selu ima najviše posla i obaveza. Nije da i ja nisam imala želju ali sam ostala kod kuće da se brinem o porodici i ljetini dok se hadži Nazif ne vrati sa hadža“.
Hadžinca Fata je sa Hadži Nazifom u Purtićima izrodili osmro djece, tri sina i pet kćerki. U agresiji na Bosnu i Hercegovinu izgubila je sina i tri unuka, te još tri člana šire porodice. U Žepi su dočekali strahote koje je sa sobom donio pad enklave.
Svoj izbjeglički život započeli su u Zenici, a onda preko Kaknja svoj smiraj našli u Hrasnom. Sejfići su obnovili i porodičnu kuću u Purtićima. Redovno obrađuju zemlju, onako kako mogu, u inat dušmanima koji su ih pomaknuli sa ognjišta. Ali duboka starost, nemogućnost liječenja, te djeca koja su svoj „salamet“ našla u dalekoj Americi ne dozvoljavaju im da se vrate u rodnu Žepu.
Hadžinci Fati je ostala, nakon što je i ona obavila hadž, još samo jedna želja. Želja da svoju naslijeđenu imovinu uvakufi za potrebe džmata u Gođenju. Sa istrajnošću svojstvenom samo njima uspjeli su da za krato vrijem ispoštuju sve procedure i uvakufe preko sedam hiljada kvadratnih metara zemljišta.
Ovim povodom upriličena je predaja vakufname u domu Sejfića. Svečanosti su pored direktora Vakufske direkcije, mr. Senaida Zajimovića prisustvovali i mjesni imam, mr. Abdulgafar ef. Velić, te prijatelji i komšije vakife. Prigodnom besjedom prvi se obratio mr. Abdulgafar ef. Velić. Za njega postoje samo riječi hvale za ovu porodicu koja je uzor u njegovom džematu. Direktor Zajimović zhvalio se vakifi u ime Islamske zajednice i Vakufske direkcije. Istaknuo je da su ovakva djela primjeri istinske ljubavi prema islamu satkana od čiste bogobojaznosti. Shodno hadisu Allahovog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. da čovjeku od njegove imovine pripada samo ono što udijeli za svoga života.
Na kraju su domaćini za prisutne goste priredili prigodnu zakusku.
