Hutbe

Dana 26. redžeba, 1438. h.g./23. aprila 2017. godine, prema Takvimu Rijaseta IZ-e u BiH, pripadnici IZ-e u BiH obilježavaju mubarek noć, Lejletu-l-miradž i dan vakifa. Ova hutba posvećena je vakufu i vakifima.

Neka je hvala Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam na sve Njegove vjerovjesnike i poslanike, od Adema do Muhammeda, a.s.

Poštovana braćo i sestre!

Dana 26. redžeba, 1438. h.g./23. aprila 2017. godine, prema Takvimu Rijaseta IZ-e u BiH, pripadnici IZ-e u BiH obilježavaju mubarek noć, Lejletu-l-miradž i dan vakifa. Ova hutba posvećena je vakufu i vakifima.
بِسْمِ اللَّـهِ الرَّحْمَـٰنِ الرَّحِيمِ
لَن تَنَالُوا الْبِرَّ حَتَّىٰ تُنفِقُوا مِمَّا تُحِبُّونَ ۚ وَمَا تُنفِقُوا مِن شَيْءٍ فَإِنَّ اللَّـهَ بِهِ عَلِيمٌ
Nećete polučiti dobra i nagrade dok ne žrtvujete što volite (imetak). Sve što budete žrtvovali, to sve Bog zna. (Ali Imran, 92, Pandža, Čaušević).

Ovaj kur'anski ajet, prema konsenzusu muslimanske uleme, odnosi se upravo na uvakufljenje, a nakon njegovog objavljivanja među ashabima Poslanika Muhammeda, a.s., započelo je natjecanje u dobru. Oni su počeli uvakufljavati svoj imetak govoreći Poslaniku, a.s: ''Allahov Poslaniče, ta i ta njiva ili parcela je meni najdraža, uzmi je i stavi je muslimanima na raspolaganje''! I sam Muhammed, a.s, je bodrio svoje ashabe da zasluže najveću nagradu. Često im je nudio da kupe Džennet, pozivajući one imućnije među njima da otkupe bunar za napajanje ljudi i stoke, da opreme vojsku koja kreće u pohod. I oni su se odazivali. U tom kontekstu je i Muhammed,a.s izrekao svoj poznati hadis: ''Kada čovjek umre, prestaju se bilježiti njegova dobra djela osim u tri slučaja: ako iza sebe ostavi trajnu sadaku (vakuf), znanje koje koristi ljudima ili odgojeno čeljade koje će u njegovo ime Allahu dovu činiti''.

Zanimljivo je u ovom kontekstu spomenuti 57. suru Kur’ana, El-Hadid. Pošto su neprijatelji islama namjeravali muslimane sabljom (silom) istrijebiti, objavljena je sura El-Hadid, što znači željezo. Uzvišeni Allah u prvih nekoliko ajeta podsjeća da je On gospodar nebesa i zemlje, da Njemu pripada sva vlast, da On sve zna, a zatim, slijedi nalog ili poziv:

''Vjerujte u Allaha i Poslanika njegova i udjeljujte od onoga što vam je dato na raspolaganje. Samo oni od vas koji budu dijelili i žrtvovali od imetka mogu se nadati uspjehu i zaslužiti nagradu''. (El-Hadid, 7)

Dakle, sami naziv sure nam sugerira čvrstoću i odlučnost, a zatim nas u sedmom ajetu Uzvišeni poziva da vjerujemo! Dakle, poziv je upućen nama koji često deklarativno jesmo vjernici, ali... Objašnjava nam i koje su odlike istinskog vjernika: Dijeljenje, uvakufljenje, od imetka zarad sticanja Allahovog zadovoljstva. Vakif je onaj koji svoj dio imetka trajno preda zajednici muslimana, da sa njime Allahova Riječ i Istina budu širene i potpomagnute. Vakuf predajemo na korišćenje onima koji su primili na sebe obavezu da Allahovu Riječ i Istinu šire. U našim uslovima to su naši džemati, medžlisi, naša Islamska zajednica u BiH.

Allahov poslanik je upitan: “Kako će ljudi biti sakupljeni na dan sakupljanja - jevmul-hašru? Po dvoje na jednoj jahalici, po petero na jednoj jahalici, po desetoro na jednoj jahalici.” To su oni koji su škrtarili u trošenju imetka na Allahovom putu. Kao kad se dvojica, zbog nedostatka sredstava, dogovore da kupe zajedničko prevozno sredstvo. Zato se brate, potrudi da sa imetkom kojim te je Allah dž.š. darovao ne škrtariš i da ga trošiš na Allahovom putu ne bi li u ovim teškim okolnostima – jevmul hašru,  imao svoju zasebnu jahalicu.
U teškoj i potpunoj tmini ''na dan sakupljanja – Hašra'' u kojoj oko ne vidi, muhsini (dobročinitelji) će imati svoja djela kao svjetiljku. To je Allahova dž.š. istina i obećanje koje samo slijepi ne vide i nevjeruju:“...na Dan kada budeš vidio kako se pred vjernicima i vjernicama, i s desne strane njihove, svjetlo njihovo bude kretalo: "Blago vama danas: džennetske bašče kroz koje teku rijeke u kojima ćete vječno boraviti - to je veliki uspjeh!"(El-Hadid, 12)

U jednom hadisu stoji: Nekima će biti data svjetlost veličine ogromnog brda koje će ispred njih kretati. Nekima će biti dato manje svjetlosti, poput palminog drveta. Nekima će biti dato i manje od toga, tako da će neki na kraju dobiti samo malo svjetlosti na nožnom prstu, koji će malo svijetliti, a malo biti ugašeno. Kada osvijetli toliko da može vidjeti svoju drugu nogu, on će malo krenuti naprijed, a kad se ugasi, on će zastati. Tako će prolaziti svako pomoću svoga svjetla.

Ovo je Ahiretska slika. Slika onoga što nas tamo čeka. Dunjalučka je nešto drukčija. Jedna narodna pjesma kaže: Bosno moja poharana... I zaista, Bosnu su harali i poharali, sa istoka i zapada. Ipak, ona se, prkosna i ponosna, nekako uspravlja kao ona trava o kojoj Tolstoj u romanu Hadži Murat govori. Kad je zgaziš, ona se opet nekim čudom uspravi. Žbun preko kojeg je prešao točak, a on se opet pridigao i stajao nakrivljen, ali ipak stajao. Baš kao da su mu otrgnuli jedan komad tijela, prosuli utrobu, otrgli ruku, iskopali oko. Ali, on ipak stoji i ne predaje se čovjeku koji je uništio svu njegovu braću oko njega. Tako su od Bosne i njezinih Bošnjaka kidali dio po dio, kidali jedan po jedan dio tijela. Ali, ona se uvijek uspravljala. Kao da dušmanima prkosi.
Jedan naš poznati znanstvenik, Hazim Muftić, pišući o značaju vakufskog zavještanja za islam i muslimane u BiH kaže: „Zamislimo makar i teoretski za jedan trenutak iskopčavanje vakufa iz organizacije IZ. Bolje rečeno, razmislimo o ideji da vakufa uopće nema, da ga je odjednom nestalo? Šta bi ostalo od naše vjerske organizacije? Ništa, savršeno ništa. Ne samo da ona više ne bi mogla ni časa funkcioniarti, nego ne bi više uopće postojala“. Tako kaže Hazim Muftić. Muslimanima je smišljeno kroz povijest oduzimana vakufska imovina s ciljem da se organizaciono i kadrovski dokrajči postojanje njihove islamske, a samim  tim i njihove društveno-političke zajednice. Nestalo je vakufa kao pogonske ekonomske potpore. Ono što je danas od vakufa ostalo, ili nije moguće vratiti u vlasništvo Islamske zajednice zbog bahatosti i samih Bošnjaka, ili zbog Zakona o restituciji koji je na čekanju, a od kojeg se i ne može puno očekivati zbog poznatih prilika u našoj domovini. Pošto je vakuf naš jedini zalog za budućnost, jedini je izlaz u našem osnivanju novih vakufa odnosno oživljavanju već postojećih vakufa: Gazi Husrev-begovog, Turali-begovog, Behram-begovog, Karađoz-begovog, Elči Ibrahim-pašinog, Ferhat-pašinog... Ono što se uvakufi u ime Boga i  s plemenitim ciljem jeste trajna sadaka koja neće prestati postojati sve dok je svijeta i vijeka. Nijedan od ovih vakufa nije pregazilo vrijeme. Neki od njih jesu bili umanjeni, uništeni, pregaženi kao onaj žbun koji smo pomenuli, ali neke njihove stabljike ostadoše prkositi vremenu, odnosno njihovim rušiteljima. I oživješe ponovo, i ponovo miruhom mirišu i plodove sočne daju. I u Kordobi i danas živi kordopska džamija, iako više u njoj muslimani ne klanjaju. Andalužani je i danas na španskom zovu la mesquita-što znači mesdžid ili džamija. To je u ime Boga sagrađeno i napravljeno i nema te sile koja će njegovu namjenu promijeniti.
Tako je i sa našim vakufima u Bosni. Njihove žiške još uvijek gore, čekaju svoje hajir sahibije, čekaju lučonoše, čekaju vas koji ćete time sebi osigurati oba svijeta: sigurnost i prosperitet svojoj djeci u svojoj domovini i nur-svijetlo koje će vas preko Sirat ćuprije sigurno prevesti. Mi nemamo alternative u Bosni:   brinite se o sebi, kaže Kur'an. A ko će ako nećemo mi i kome ćemo ako nećemo sebi. Nemojte dopustiti da vam prođe život, a da ne ostavite trajnu sadaku, znanje koje  će ljudima koristiti ili dobro odgojeno dijete. Ako možete sve troje postići, potrudite se, jer to je bolje. Radite vrijedno i marljivo, na halal način zaradite i više nego što je potrebno, a zatim višak od vaših svakodnevnih potreba udijelite u oživljavanje spomenutih vakufa koji su trajna sadaka, u kojima se stiče korisno znanje i u kojima se odgajaju ljudi.

Braćo i sestre u din-i islamu, podsjećam i sebe i vas na našu obavezu, na emanet vjere koji smo sa sobom ponijeli. Moram vam skrenuti pažnju na gorku istinu kojoj svi trebamo pogledati u oči. Dok Allahu jedinom padate na sedždu, na tom svom miradžu ili približavanju Allahu uzvišenom, kada budete dove činili za sebe i svoje najmilije, nemojte zaboraviti vašu braću povratnike i povratničke džemate. Podsjećam vas braćo da je u Prnjavoru u prošloj 2016. godini rođeno šestoro muslimanske djece. Broj starijih džematlija koji odlaze s ovog svijeta, a i onih koji nas napuštaju u našim povratničkim džematima je daleko veći od broja novorođenih. Ne smijemo ni zamisliti šta se može desiti za samo nekoliko godina. Drugim riječima, tu u našem komšiluku, u manjem BH entitetu, pred našim očima, doći će do odumiranja i nestajanja islama i muslimana na ovim prostorima. Svakim danom nam mladi ljudi dolaze i traže da bar jedno čeljade iz porodice zaposlimo.

Moramo učiniti više da ne dozvolimo da se ostvare najcrnje prognoze. Zato vas podsjećam ovom hutbom o vakufu i vakifima na naš zajednički emanet. Podsjećam prije svih one među nama koji su imami-predvodnici, a zatim i svakog od nas pojedinačno. Zapitajmo se, prije nego zaspemo, svaki dan, kako veli jedan muslimanski alim: Šta sam danas učinio za svoj džemat, vjeru, narod, domovinu? Ali, isto tako, kada ujutro ustanemo, poslije sabaha: Šta danas mogu uraditi za svoj džemat, vjeru, narod, domovinu? Tvoj džemat, pod time mislim na Prnjavor, Kotor Varoš, Zvornik, Srebrenicu, Vlasenicu, Kozarac, Prijedor, Banja Luku, Foču, Čajniče i druge naše džemate. Bez obzira gdje sada živite ne zaboravite svoju maticu i svoje matične džemate. Ugasi li se svjetlo islama u spomenutim mjestima, znajte da će nam na Sirat ćupriji zadrhtati noge, da nećemo imati svoj vlastiti prijevoz (jahalicu), da nećemo zaslužiti šefa'at (zagovor) Allahovog miljenika, da nećemo biti vakifi koji će imati svjetlo da im osvjetljava ćupriju na Dan okupljanja.

Braćo i sestre, Islamska zajednica je u proteklom periodu učinila mnogo na obnavljanju infrastrukture u našim povatničkim džematima. Obnovljene su džamije, imamske kuće i objekti Islamske zajednice u kojima se odvijaju administrativno-pravni i finansijski poslovi. Ostalo je još nekoliko džamija za čiji dovršetak su potrebna značajna sredstva. Upravo ovih dana se polaže kamen temeljac za ponovnu izgradnju porušene Arnaudije džamije u Banjoj Luci. Treba naglasiti da smo prilikom obnove spometih vakufskih objekata imali veoma značajnu pomoć od strane brojnih vakifa i donatora iz Turske, Kuvajta, Saudijske Arabije, Katara, Irana, Malezije, Indonezije, te drugih prijateljskih zemalja. Bez njihove pomoći taj ogroman posao ne bismo mogli sami iznijeti. U haremima naših prelijepih džamija, poput banjalučke Ferhadije, na tablama su ispisana imena dobrotvora i vakifa, a osim muslimanskih, hvala Bogu, ima i katoličkih i pravoslavnih imena.
Ono što je sada potrebno učiniti jeste da se, osim ovih čisto islamskih vakufa poput džamija (srf vakuf), okrenemo oživljavanju tzv. mustegallat vakufa, odnosno vakufa iz kojih se finansiraju džamije, imami, vjerske, obrazovne i kulturne aktivnosti. Našim povratnicima su potrebni islamski centri, domovi kulture, mjesta gdje se mogu okupljati, učiti, educirati, zapošljavati se. Uz malo volje i truda, ali i uz svesrdnu podršku naših privrednika, privrednih subjekata, te javnih preduzeća koja moraju u tome vidjeti i vlastiti interes ili profit, mi to možemo uraditi u Mrkonjić gradu, Bosanskom Brodu, Bosanskoj Dubici, Modriči, Nevesinju, te drugim, rubnim, pograničnim, specifičnim mjestima, džematima i medžlisima kako bismo obezbjedili nesmetano funkcionisanje naših džemata.

Također, našim povratničkim džematima - svejedno da li se radi o organima IZ-e u BiH, ili njihovim kulturnim, humanitarnim ili nekim drugim organizacijama - potrebno je pomoći u smislu kadrovskog osposobljavanja. Naši povratnički medžlisi imaju nasušnu potrebu za angažiranjem pravnika, certificiranih računovođa, te drugih stručnih profila kako bi bili osposobljeni za očuvanje, zaštitu i unapređenje vakufske imovine na svom području. Sredstvima od članarine i dobrovoljnih priloga oni jedva uspijevaju pokriti osnovne potrebe svojih medžlisa i džemata.
U ovom kontekstu moramo posebno naglasiti ulogu vakufa u cilju povezivanja našeg naroda razaustog po bijelom svijetu. Naši ljudi koji su svoje utočište našli u zemljama Zapadne Evrope grade džamije, mesdžide i islamske centre, a sve s ciljem da očuvaju svoju vjeru, običaje, tradiciju i kulturu. Ono što je značajno istaknuti jeste činjenica da to rade u skladu s propisima svoje Islamske zajednice u BiH, preko Vakufske direkcije u Sarajevu odnosno uz saglasnost Vijeća muftija. Oni nastoje ojačati veze s domovinom, svojim matičnim džematima, svojom Islamskom zajednicom. Njihovo iskustvo je naše veliko bogatstvo kojim se moramo bolje okoristiti. Upravo je osnivanje novih vakufa, vakufskih fondova i fondacija, pravac kojim se moramo kretati. Nemojmo se zavarati i misliti da možemo jedni bez drugih. Sjetimo se kur'anske poruke o onima ''koji su Allaha zaboravili, pa su i sami bili zaboravljeni''. Čuvajmo naše zajedništvo, našu međusobnu solidarnost, naš džemat, Zajednicu i Domovinu.

Moramo biti odlučniji, čvršći, sistematičniji, mudriji. Kada djeci dodjeljujemo stipendije, odaberimo najbolje, najvrijednije, najsposobnije i zadužimo ih da pomognu našem narodu u povratničkim džematima. Voditi računa o krajnjem ishodištu naših postupaka sama je suština šerijata,  kazuje nam jedno šerijatsko pravilo.             

Allahu, Gospodaru naš! Učini nas vlasnicima svjetla po kome ćemo biti prepoznati, članovima ummeta Muhammedova a.s., po kome ćemo biti prepoznati da smo u Tvojoj, Gospodaru naš, neizmjernoj milosti. Učini nas vakifima! Amin, ja Rabbel alemin!

Muftija banjalučki: dr.Osman Kozlić