Prošla su dva mjeseca otkako je mr. Senaid Zajimović imenovan na mjesto direktora Vakufske direkcije Islamske zajednice u BiH. Ovo je njegov prvi intervju u Saffu.
Razgovarao: Semir Imamović
Prošla su više od dva mjeseca otkako ste imenovani na mjesto direktora Vakufske direkcije Islamske zajednice u BiH. Kakvo je stanje sa provedbom Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, među kojima su i nacionalizirani stanovi?
Jedan od zakonskih propisa koji su bitni za povrat vakufske imovine, osim Zakona o restituciji, svakako je i Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Poznato je da je ovim zakonskim propisom reguliran način prodaje stanova na kojima je stečeno stanarsko pravo. U osnovnom tekstu zakona od otkupa je izuzeta sva prodaja stanova koji su stečeni po osnovu Zakona o nacionalizaciji, odnosno koji će biti predmetom restitucije (član 47. Zakona). Ta odredba se u većini slučajeva poštovala osim izuzetaka kao što su npr. vakufski stanovi u Vakufskom neboderu u Sarajevu gdje je mimo ove odredbe omogućen otkup većeg dijela stanova. (Vakufska direkcija ustala je sa tužbama, postupci su još u toku, a radi nastupajućih izmjena Zakona, drugostepeni sudovi su na čudan način riješili da ugovori nisu ništavni). Cijelo vrijeme važenja odredbe člana 47. Zakona trajala je, ako se može reći, pravno grčevita tripartitna borba između Vakufske direkcije, Udruženja ''Dom'' i državnih organa. Na jednoj strani Udruženje ''Dom'' tražilo je da se omogući otkup svih stanova uključujući i vakufske, a na drugoj strani Vakufska direkcija žestoko se protivila tome tražeći da se donese Zakon o restituciji kojim će se izvršiti povrat stanova u naturalnom obliku. Nakon žestoke pravne borbe država nije donijela Zakon o restituciji, ali je 2006. godine donijela izmjene i dopune Zakona kojim se mijenja član 47. i omogućava otkup nacionaliziranih stanova. Tu se pravi izuzetak po pitanju vakufskih stanova na način da se u svakom pojedinom slučaju traži saglasnost Vakufske direkcije, a ukoliko se dozvoli otkup, vakuf je imao pravo na zamjenski stan. Ovakvo rješenje bilo je djelimično prihvatljivo za Vakufsku direkciju i odmah nakon toga oformljena je komisija koja je raspravljala po podnesenim zahtjevima. Ova Komisija nije dala nijednu saglasnost za otkup vakufskih stanova. Uvidjevši šansu da se dozvoli otkup i vakufskih stanova, hrvatski predstavnici zakonodavne vlasti pokreću inicijativu za ocjenu ustavnosti ove odredbe zakona. Ustavni sud FBiH donosi Odluku kojom se proglašavaju neustavne odredbe Zakona koje se odnose na vakufske stanove. Nakon donošenja Odluke, Federacija BiH pristupa donošenju novih izmjena i dopuna Zakona na način da se omogućava otkup i vakufskih stanova uz obavezu da se obezbijede zamjenski stanovi za izvorne vlasnike uključujući i vakufe. Nakon dužeg vremena od donošenja ovog Zakona, niko nije preuzeo obavezu da dodijeli zamjenske stanove. Na zahtjev općina Ustavni sud FBiH donosi novu odluku kojom se općine izuzimaju iz obaveze dodjele zamjenskih stanova. Odluka još nije objavljena tako da nismo u mogućnosti istu komentirati. Nakon njenog objavljivanja Vakufska direkcija će preduzeti sve mjere koje budu potrebne da bi se na bilo koji način zaštitio vakuf. Statistički gledano, na području FBiH imao oko 900 stanova koji će biti predmet restitucije, od čega na Sarajevo otpada oko 400, a na sve ostale općine oko 500 stanova. Treba napomenuti da je Vakufska direkcija posredovala u pripremi zahtjeva za dodjelu zamjenskih stanova, tako da se može konstatirati da su svi zahtjevi podneseni u roku za sve općine u FBiH.
Prema medijskim izvještajima, posljednjih dana radite na identifikaciji i uknjižbi vakufske imovine u BiH i dijaspori. Možete li nam reći kakva je situacija u ovom dijelu vašeg posla, ima li dosta vakufske imovine koja uopće nije identificirana i uknjižena?
Sabor Islamske zajednice zaključio je 2008. godine da se pristupi potpunoj reorganizaciji postojeće Vakufske direkcije i u okviru nje uspostavi Fond za potrebe identifikacije, registracije i uknjižbe vakufske imovine. Imenovanjem Upravnog odbora i mojim izborom započeta je reorganizacija Vakufske direkcije. Fond za potrebe identifikacije, registracije i uknjižbe vakufske imovine još uvijek nije uspostavljen, ali je identifikacija, registracija i uknjižba vakufske imovine već započela i ona ide uporedo sa projektom koji je trebalo da prethodi svim nabrojanim aktivnostima. A radi se o projektu izrade informacionog sistema odnosno baze podataka vakufske imovine. Informacioni sistem nudi rješenje informatizacije (objedinjavanja) podataka o nepokretnoj i pokretnoj vakufskoj imovini kao i upravljanju vakufskom imovinom. Trenutno između sjedišta Vakufske direkcije i pripadajućih muftijstava ne postoji nikakva računarska komunikacija i povezanost. Vakufska direkcija sa sjedištem u Sarajevu upravlja imovinom koja se sastoji od objekata, zemljišta (parcela) kao i manjeg dijela pokretne imovine. Veliki broj objekata vakufske imovine je oduzet ili uzurpiran ili pak srušen. Gruntovne knjige su teško dostupne, naročito u manjem bh. entitetu. Neki su se vakufi u međuvremenu transformirali, ali spomenute promjene nisu do kraja gruntovno provedene. U protekla tri društveno-politička sistema oduzeto je oko 95% vakufske imovine koja se zbog nedonošenja Zakona o restituciji još uvijek vodi kao društvena. Bez temeljite evidencije vakufa praktično je nemoguće upravljati vakufskom imovinom. Iz tih razloga neophodno je što hitnije ući u izradu informacionog sistema kojim bi se otklonile sve navedene poteškoće s kojima se trenutno susreće Vakufska direkcija i druge organizacione jedinice IZ u BiH. Ovaj informacioni sistem treba da obezbijedi informatičku povezanost i komunikaciju između Vakufske direkcije u Sarajevu i drugih organizacionih jedinica IZ u BiH, muftijstava u prvoj fazi, a medžlisa, fakulteta, medresa i IZ u dijaspori u drugoj fazi, a džemata u trećoj fazi. To podrazumijeva razmjenu podataka i pohranjivanje istih u jedinstveni registar čije bi sjedište bilo u Vakufskoj direkciji u Sarajevu. Uneseni podaci bili bi trenutno ažurirani. Ovakvim načinom rada izbjegli bi se dupli ili dvostruki unosi, a pristup podacima bio bi brz i efikasan. Dakle, proces uknjižbe i identifikacije mnogo je složen posao. On je počeo prije mog dolaska, odvija se uporedo sa izradom informacionog sistema i trajat će i nakon završetka ovog projekta. Krajnji cilj je izrada katastra vakufske imovine na području Bosne i Hercegovine.
Kako teče proces povrata vakufske imovine?
Govoriti o procesu povrata a ne spomenuti Zakon o restituciji naprosto je nemoguće. O povratu imovine koja je oduzeta na temelju zakona komunističkog sistema (Zakon o nacionalizaciji, eksproprijaciji iz 1946., Zakon o arondaciji, Zakon o agrarnoj reformi) počinje se raspravljati dolaskom višepartijskog sistema i promjenom društvenog uređenja na području bivše Jugoslavije. Naravno, raspadom Jugoslavije i sticanjem suvereniteta BiH ovaj proces se prenosi na organe nove države. Sve partije koje participiraju u vlasti obećavaju povrat imovine u naturalnom obliku i to je bio jedan od glavnih elemenata njihovih izbornih platformi. Kako vrijeme odmiče sve je više obećanja, ali isto tako manje stvarnih napora da se donese Zakon o restituciji. Čak ni vakufska imovina nije bila predmetom povrata osim sporadičnih pokušaja u pojedinim općinama gdje je lokalna vlast bila naklonjena povratu. Vlasti viših nivoa ne samo da nisu ništa preduzeli, već su pod izgovorom da će povratom imovine dobiti svi više nego Bošnjaci spriječili bilo kakav pokušaj na donošenju Zakona o restituciji. Od tada su prošle gotovo dvije decenije. Oni koji nisu bili ni rođeni na početku njihove vladavine, danas su punoljetni. Imaju pravo glasa. Na vlasti su još uvijek isti ljudi, oni energični zagovornici povrata imovine. Zakona o povratu (restituciji) još nema ni na vidiku. Gotovo da se i ne spominje. Kažu, formirali su neku komisiju, za koju se ne zna ni ko je u njoj, a kamoli šta (ne)radi. Zna se isprobani recept: Ako hoćeš da se nešto nikada ne riješi, formiraj komisiju! Sudeći po dosadašnjem dvadesetogodišnjem trudu, komisiji sve ide po planu. Završetkom rata u BiH i formiranjem novih teritorijalnih jedinica, stanje po pitanju povrata drastično se mijenja. Na području RS-a donosi se Zakon o povratu imovine kojim se Pravoslavnoj crkvi i srpskim građanima vraća većina imovine u naturalnom obliku sa izraženom diskriminacijom u odnosu na pripadnike drugih nacionalnosti. Nakon toga donosi se i Zakon o restituciji RS-a koji visoki predstavnik stavlja van snage. Zanimljivo je to da visoki predstavnik nije stavio van snage pravne posljedice tih zakonskih propisa, što znači «ko je jamio jamio». To je razlog što Pravoslavna crkva nije zainteresirana za ove procese na području RS-a. U većini općina RS-a Pravoslavnoj crkvi vraćeno je više imovine nego što je imala u gruntovnim knjigama. Kao primjer navodimo Brčko, Bijeljinu, Banju Luku i dr. Isti slučaj je i u kantonima sa većinskim hrvatskim življem gdje je Katoličkoj crkvi vraćena sva imovina koja joj je oduzeta. Samo u dijelu Federacije sa većinskim bošnjačkim življem nije bilo povrata imovine. Tu ima sporadičnih primjera povrata kao što je Mostar, Travnik, Tešanj, Zenica, djelimično Sarajevo, Tuzla, gdje je vraćen manji dio vakufske imovine. Ono što je bitno jeste to da Zakon o restituciji nije donesen niti ima nagovještaja da će uskoro biti donesen. Naravno, u međuvremenu su donesene izmjene i dopune Zakona o prodaji stanova kojim je omogućena prodaja svih nacionaliziranih stanova na području FBiH i RS-a, s tim da je u RS-u dio cijene plaćan u novcu i formiran Fond za restituciju. Ono što je bitno napomenuti jeste da općinska vijeća imaju ovlasti privremeno do donošenja Zakona o restituciji izvršiti povrat oduzete imovine, ali to pravo veoma rijetko ili nikako ne koriste. Zaključak je da se treba svim silama boriti za donošenje Zakona o restituciji jer je to jedina šansa i put da se izvrši povrat oduzete imovine.
Znamo da u BiH ima dosta vakufske imovine, je li ova imovina dovoljno iskorištena i uposlena u svrhu ekonomskog jačanja Islamske zajednice?
Istina je da u BiH ima dosta vakufske imovine, ali je ta imovina nacionalizirana. Dakle, još uvijek nije u posjedu vakufa. O tome upravo i govorimo. Vakuf trenutno raspolaže sa svega 5% od ukupnog procenta vakufske imovine. Tamo gdje postoje vakufname koje su precizirale namjenu vakufa, imovina se koristi u svrhe naznačene vakufnamom. Vakufi čija namjena nije precizirana vakufnamom ili uopće ne postoje vakufname, angažirani su u svrhe koje odrede direktni upravitelji (mutevelije i medžlisi) uz saglasnost Vakufske direkcije. Najčešće se prihodima od takvih vakufa finansira održavanje istih vakufa i određene aktivnosti Islamske zajednice. Inače, Vakufsku direkciju u budućnosti vidim kao glavnu logističku bazu svih aktivnosti Islamske zajednice. Ona će brigom o starim vakufima, investiranjem u nove i povratom oduzetih ostvariti materijalnu podlogu za nesmetan rad Islamske zajednice. Možete zamisliti, u kakvom će materijalnom statusu biti IZ kada joj se vrati vakufska imovina.
Nova uvakufljenja
Znamo koliko su naši preci bili svjesni značaja uvakufljenja imovine. Kakva je danas situacija po tom pitanju, jeste li zadovoljni nivoom darivanja nove uvakufljene imovine?
Naši su preci baštinili kulturu uvakufljavanja dijela svoje imovine za potrebe šire društvene zajednice. Smatrali su da je osnovni zadatak i uloga vakufa ispunjavanje općih potreba jedne zajednice, pojedinačnih potreba svakog njenog člana, postizanje općeg blagostanja, bez obzira o kom segmentu ljudskog života se radilo. Shodno tome, u okviru općeg sistema i shodno svojim potrebama, svaka zajednica muslimana razvijala je sistem vakufa. Samo u protekloj godini Rijaset Islamske zajednice je na prijedlog Vakufske direkcije odobrio konstituiranje 39 novih vakufa, od toga 1 dvosoban stan i 38 zemljišnih parcela. Prema svojim programskim ciljevima Vakufska direkcija vrši promociju novih uvakufljenja. U Mostaru je prije nekoliko dana postavljen kamen temeljac prvoj vakufskoj poslovnoj zgradi. Radi se o novom vakufu koji će koristiti široj društvenoj zajednici, koji će upošljavati ljude, koji će sigurno imati svoj doprinos u ekonomskom jačanju grada Mostara i Islamske zajednice. Nedavno je jedan naš džematlija sa područja medžlisa Čapljina iz džemata Opličići uvakufio svu svoju nepokretnu imovinu Vakufskoj direkciji, a u korist i za potrebe FIN-a u Sarajevu. Dakle, proces novih uvakufljavanja redovno se odvija, iako postoji određena vrsta straha kod Bošnjaka s obzirom na dosadašnja iskustva vakufa sa državom i odnosom države prema vakufima. Novim uvakufljenjima trasiraju se dobre pretpostavke za socijalno zbrinjavanje ugroženih, rješavanje socijalne bijede i nezaposlenosti. Oduvijek su vakufi imali tu ulogu. A danas, u vremenu opće krize, itekako su nam potrebne ustanove i institucije koje vode brigu o socijalno ugroženima. Osnovni zadatak i uloga vakufa je ispunjavanje općih potreba jedne zajednice, pojedinačnih potreba svakog njenog člana, postizanje općeg blagostanja, bez obzira o kom segmentu ljudskog života se radilo. Shodno tome, u okviru općeg sistema i shodno svojim potrebama, svaka zajednica muslimana dužna je da razvija sistem vakufa. U naše vrijeme i na ovim našim prostorima mogle bi se razvijati mnogobrojne vrste vakufa i sve one mogle bi imati značajnu ulogu u postizanju boljitka i blagostanja zajednice i njenih članova.
Interesantni bi, pored onih tradicionalnih, bili sljedeći vakufi:
- Vakufi za podršku porodičnog života i nataliteta,
- Vakufi za podršku mladim bračnim parovima,
- Vakufi za nadarene i talentirane,
- Vakufi za hendikepirane,
- Vakufi za nezaposlene.
Naravno, novim uvakufljenjima i pogotovo novijem pristupu vakufima mora prethoditi dobra promocija. Promocija vakufa mora da bude savremena, onakva kakvu savremeni čovjek voli i razumije. Na bilbordima i u sredstvima javnog informiranja moraju svakodnevno da se pojavljuju reklame o raznovrsnim projektima uvakufljenja, vakufskim fondovima i da poštar svakoj muslimanskoj kući barem jedanput u godini dostavi reklamu koja nudi različite vakufe. Dakle, promocija mora biti u duhu vremena i mora biti osmišljena na najsavremeniji način advertajzinga. Putevi inovacije, u tom pogledu, treba da budu otvoreni, a inventivnim dušama moraju biti omogućeni načini da izraze svoje ideje, kroz nagradne konkurse, konferencije itd.
