Institucija vakufa imala je i još uvijek ima značajnu ulogu u razvoju islamskih društava i zajednica, posebno onih njihovih sektora koji su tradicionalno bivali prepuštani civilnom društvu, njegovoj inicijativi i osjećaju odgovornosti za ukupno stanje i napredak društva i zajednice.

Obredni, socijalno-humanitarni, obrazovno-odgojni, infrastrukturni i drugi sektori bili su najzastupljeniji sektori kada su u pitanju namjene i svrhe vakufa. Tako je stanje sa vakufima bilo, a i danas je, u muslimanskim zemljama, a slično je bilo i kod nas. Međutim, evidentno je da danas vakuf ne igra onu ulogu koju je nekada imao, zahvaljujući prije svega naglašenoj ulozi države u svim sferama života, pa i u onim sektorima koji su ranije bili prepušteni civilnom društvu, koja je svojim postupcima, putem zakonskih i administrativnih mjera, uglavnom svjesno, nastojala ograničiti ulogu vakufa kao potencijalnog regulatora određenih procesa i kretanja u društvu koja nisu odgovarala vladajućem establišmentu. Kao razlog slabljenja uloge vakufa možemo označiti i nedovoljnu brigu i zainteresiranost nadležnih institucija i korisnika vakufa za njegovo unaprjeđenje i razvoj te unutrašnje slabosti u organizaciji i upravi što je imalo za rezultat nepravovremenu transformaciju i prilagođavanje promjenama u društvu i ekonomsko-socijalnom ambijentu.

U novembru 1982. godine, dakle prije 25 godina, održan je, u organizaciji Starješinstva IZ za BiH, simpozij koji je imao dva dijela: Institucija vakufa i njegova uloga u vjerskom i kulturnom životu muslimana i Institucija Gazi Husrevbegova vakufa. Na tom simpozijumu podneseno je 26 referata od 24 autora. Jedan od zaključaka u radu rahmetli dr. Sulejmana Mašovića bio je da treba izvršiti revitalizaciju postojećih i utemeljenje novih vakufa u novim formama, tj. u obliku različitih fondova i ustanova u funkciji ostvarenja misije džamije, islamskih obrazovno-odgojnih i drugih islamskih ustanova i institucija. Ovaj zaključak i danas je aktuelan. Rahmetli Ibrahim Džananović je u svome radu zaključio da je većina propisa o vakufima nastala putem idžtihada i da su se fekihi uglavnom vodili načelom općeg islamskog interesa, te da taj princip Islamska zajednica treba primijeniti i u ovom vremenu u svome odnosu prema vakufu. U interesu je IZ da prihode nekog vakufa troši za unaprjeđenje drugog vakufa, pogotovo kada se radi o džamijama u dijaspori.

Definicija i pravna priroda vakufa

Prema odabranoj definiciji fekiha, uvakufiti imovinu znači staviti je van prometa (uzaptiti je) i usmjeriti njenu korist u šerijatski legitimnu vjersku i dobrotvornu svrhu.

Uvakufljenje je pohvalan, neopoziv dobročini pravni posao. Za valjano uvakufljenje dovoljna je izjava poslovno sposobne osobe kojom uvakufljava svoju imovinu ili njen dio u dobrotvorne svrhe uz registraciju te izjave u nadležnoj islamskoj i državnoj ustanovi. Uvakufiti se može i putem testamenta, ali je tada ograničen iznos raspolaganja imovinom na 1/3 njene ukupne vrijednosti, dok je u slučaju većeg iznosa uvakufljene imovine od spomenutoga neophodna suglasnost nasljednika. Vakuf je kontinuirana sadaka (sadekatun džarijetun) o kojoj je Poslanik a.s. govorio u hadisu: «Kada umre čovjek prestaje i njegovo djelo osim u tri slučaja: kada ostavi iza sebe kontinuiranu sadaku, znanje od koga drugi imaju korist i čestito dijete koje čini dovu za njega.» Prema odabranom mišljenju islamskih pravnika, uvakufljenjem prestaje vlasništvo vakifa nad uvakufljenom imovinom i ona prelazi u vlasništvo vakufa. U našim uslovima titular vakufa je Islamska zajednica.

U osnovi, vakuf je neovisno pravno lice, koje ima pravo, posredstvom upravitelja – nazira, kupovati, prodavati, iznajmljivati, uzimati zajam, jednom riječju, prometovati imovinom.

Najvažniji šerijatski propisi o vakufu

U ovome radu nećemo se baviti svim detaljima vakufskog prava, ali ćemo dati kratak presjek najvažnijih šerijatskih propisa o vakufu i to onih koji nisu podložni promjenama bez obzira na promjenu vremena i mjesta, budući da bi njihova promjena imala za rezultat promjenu same prirode institucije vakufa, tj. predstavljala bi negaciju same institucije vakufa.

Temeljni šerijatskopravni tekst o uvakufljenju jeste hadis koji se prenosi od Omera r.a. u kojem se navodi da je Omer rekao: «Dobio sam neku zemlju u Hajberu, pa sam otišao kod Allahovog poslanika a. s. i rekao mu: «Dobio sam zemlju u Hajberu, koja mi je dosad najdraži i najvrijedniji imetak koji sam imao, pa šta mi predlažeš da učinim s njim?« «Ako želiš uzapti njenu supstancu, a prihod namijeni u dobrotvorne svrhe» - odgovori mu Poslanik a.s. Omer je tako postupio. Uz uzapćenje imovine, koja se ne može prodati niti naslijediti, njen prihod je namijenio siromasima, rodbini, za otkup od ropstva, za gosta i putnika. Nije grijeh da se onaj ko upravlja ovim vakufom, bez namjere da ih uzme u vlasništvo, nahrani njegovim plodovima, niti da njima nahrani drugoga.» Jasno je iz ovog utemeljujućeg normativnog teksta da uvakufljeni predmet ne može biti predmetom prometovanja i raspolaganja već samo njegovi plodovi i prihod.

Uvjetovanje u vakufu i obustava postupanja po uvjetu vakifa

Vakif može u svojoj vakufnami postavljati one uvjete koji nisu u suprotnosti sa pravnom prirodom vakufa i općim principima Šerijata. Prema hanefijskom mezhebu, uvjeti koje postavlja vakif mogu se klasificirati u tri kategorije: 1. uvjeti koji kvare uvakufljenje i onemogućuju njegovo osnivanje; to su uvjeti koji su oprečni neopozivosti i trajnosti vakufa. Izjavom koja sadrži ovu vrstu uvjeta ne zasniva se vakuf budući da je protivna njegovoj pravnoj prirodi; 2. ništavni uvjeti; ako se povežu sa izjavom o uvakufljenju, ne utječu na valjanost vakufa, a sami uvjeti se odbacuju. To je zato što je vakuf dobročini posao, a dobročini posao ne kvari nevaljan uvjet. To su uvjeti koji su u suprotnosti sa šerijatskim propisima; 3. valjani uvjeti koji se moraju uvažiti i realizirati; to su oni uvjeti koji nisu u suprotnosti sa pravnom prirodom vakufa, niti sa principima Šerijata, niti su štetni po vakuf i njegove korisnike.

Zanimljivo je i mišljenje Ibn Kajjima o uvjetima koje može postaviti vakif prilikom uvakufljenja. Prema njegovom mišljenju, ti uvjeti se mogu klasificirati u četiri kategorije: 1. uvjeti koji su zabranjeni Šerijatom, 2. uvjeti koji su pokuđeni, 3. uvjeti koji sadrže izostavljanje onoga što je draže Allahu, 4. uvjeti koji sadrže činjenje onoga što je draže Allahu i Njegovu Poslaniku. Samo četvrta kategorija uvjeta je šerijatski validna i obaveza je uvažavati ih, dok se prve tri kategorije uvjeta ne uvažavaju.

Dozvoljeno je na osnovu istihsana da vakif uvjetuje da on i njegova porodica privremeno koriste dio prihoda vakufa, ili da privremeno koriste uvakufljeni objekat, kao vid ohrabrivanja i motiviranja na uvakufljenje, iako analogija zahtijeva zabranu takvog uvjeta, budući da uvakufljenje znači otklanjanje vlasništva, pa nije dozvoljeno da uvjetuje njegovu korist za sebe.

Dozvoljeno je privremeno obustaviti postupanje po uvjetu vakifa u slučaju neophodne potrebe da bi se postupilo po onome što je korisnije od tog uvjeta, kao npr. da uvakufi za neku naučnu ili obrazovnu svrhu, a zemlja se nađe u poziciji odbrane od agresije koja nametne potrebu za stavljanjem prihoda vakufa u funkciju odbrane, ili ako uvakufi za zbrinjavanje životinja, a zemlju zadesi glad, dozvoljeno je koristiti taj vakuf u svrhu preživljavanja siromašnih ljudi.

Ukoliko se zagubi vakufnama koja sadrži uvjete vakifa, svrhu i uvjete korištenja odredit će Islamska zajednica u skladu s običajem i općom namjenom institucije vakufa.

Zamjena vakufa i pravni status nove vrijednosti u sklopu postojećeg vakufa

Dozvoljeno je zamijeniti vakuf istom vrstom imovine ukoliko je to u interesu vakufa. Ipak ne bi trebalo olahko posezati za zamjenjivanjem vakufa, a u slučaju da je vakif živ to ne bi trebalo činiti nikako osim u krajnjoj nuždi i to uz njegovu saglasnost. U protivnom, takav postupak bi demotivirao i destimulirao nova uvakufljenja, što je šerijatski neprihvatljiva politika upravljanja vakufima. Ako vakuf bude toliko devastiran da su troškovi njegovog renoviranja veći od njegove koristi, dozvoljeno je prodati ga i za dobijena sredstva kupiti drugi vakuf ukoliko nije moguće riješiti pitanje renoviranja i stavljanja u funkciju vakufa na drugi način, kao npr. putem dvozakupnog (idžaretejn) sistema ili sistema podijeljenog vlasništva (mukata). Također, dozvoljeno je porušiti postojeću džamiju ili mesdžid da bi se na istom mjestu izgradila veća i funkcionalnija. Poslovne i druge prostorije ispod, iznad i uz džamijski prostor, imaju status vakufa za potrebe dotične džamije ili mesdžida. Svako povećanje u supstanci vakufa ima status vakufa. Višak prihoda jednoga vakufa može se trošiti u svrhu održavanja i poboljšanja drugog vakufa. U slučaju prestanka postojanja džemata u dijaspori, namjenski kupljen prostor za džamiju ili mesdžid dozvoljeno je prodati, a dobivena sredstva treba uložiti u istu svrhu, tj. za džamiju ili mesdžid. Vjernici su davali svoja sredstva za tu namjenu i njihovu namjeru treba poštovati koliko je to moguće.

Uvakufljavanje dionica i vrijednosnih papira i njihova prodaja

Nema šerijatske smetnje da se uvakufe dionice, novac, štedni ulozi, vrijednosni papiri, certifikati, kao osnovna vrijednost, a da se ostvarena dobit troši u svrhu koju odredi vakif. U ovom kontekstu postavlja se pitanje njihove prodaje, budući da je u pitanju prodaja same supstance vakufa. Pitanje je novo i podložno je idžtihadu. Smatramo da nije oprečna intenciji Šerijata i svrsi vakufa mogućnost njihove prodaje i kupovine drugih dionica ukoliko se to pokaže korisnijim za vakuf, naravno uz veliku dozu opreza i uvažavanje mišljenja ekonomskih stručnjaka o toj vrsti transakcija, te donošenje konačne odluke na najvišem nivou (Rijaset IZ) kako bi se izbjegle bilo kakve sumnje u regularnost transakcije. Dobivena sredstva mogu se upotrijebiti isključivo za kupovinu drugih dionica koje automatski imaju status vakufa.

Šerijatskopravnu osnovu za ovaj propis treba tražiti u principu javnog interesa (masleha amme) koji je temelj za brojne propise iz domena vakufskog prava.

Pitanje investiranja vakufske imovine

Jedna od bitnih intencija Šerijata jeste zaštita imovine, a to je omoguće ostvariti samo njenim investiranjem i unapređenjem. Stoga nema sumnje u dozvoljenost investiranja vakufskih prihoda u različite Šerijatom dozvoljene projekte. Treba napomenuti da je i sam vakuf jedna vrsta investiranja budući da se podrazumijeva očuvanje njegove supstance, a trošenje samo prihoda koje ostvari. Da bi se očuvao i unaprijedio vakuf, neophodno je kontinuirano izdvajati dio njegovih prihoda i usmjeravati ih u Šerijatom dozvoljene investicije. Na taj način će se uvećavati sama supstanca vakufa, ali i njegovi prihodi. Smatramo da bi bilo dobro izdvajati najmanje 10% prihoda prihodovnih vakufa u centralni vakufski fond za investiranje. Naravno, ovaj procent može biti i veći i manji, ovisno o stanju vakufa. Vakuf može ući u različite investicijske poslove, poput dugoročnog ili kratkoročnog iznajmljivanja sa različitim oblicima plaćanja kirije, različitih oblika udruživanja i partnerstva, kupovine dionica, proizvodnje, pružanja usluga itd. Ostvareni prihodi od investicija mogu se podijeliti u tri dijela: 1/3 u Bejtul-mal, 1/3 za tekuće održavanje i troškove vakufa i 1/3 u novo investiranje.

Ka novom konceptu razvoja vakufa

Prije bilo kakvog razmatranja novih mjera i novog koncepta u razvoju vakufa, neophodno je da nadležni organi koji su najdirektnije uključeni u upravljanje vakufima dobro proanaliziraju dosadašnje iskustvo u radu sa vakufima, da identifikuju slabosti i prepreke u radu i predlože mjere za njihovo otklanjanje. Drugo, neophodno je razmotriti, u skladu sa pozitivnim iskustvima savremenog menadžmenta i strateškom opredjeljenju IZ, nove forme i oblike uvakufljenja kao i nove oblike i sektore rada postojećih vakufa kako bi se njihov rad osavremenio i dinamizirao. Nije dovoljno samo čuvati postojeće vakufe i boriti se za povratak uzurpiranih vakufa. Naravno da je to izuzetno važno radi vjerodostojnosti u pozivanju i motiviranju na nova uvakufljenja, ali je neophodno imati viziju daljeg razvoja vakufskog sistema i njegove uloge u novim društveno-ekonomskim uvjetima. Ta vizija treba sadržavati kratkoročne, srednjoročne i dugoročne planove i programe rada koji će davati okvirne smjernice u radu Vakufske direkcije i ostalih organa povezanih sa upravljanjem vakufima. Evo nekih od prijedloga budućeg rada i aktivnosti:

  • otvoriti humanitarne telefonske brojeve brojeve na čiji poziv bi se uvakufljavala određena suma novca za konkretne vakufske projekte (treba ponuditi više opcija i mogućnosti uz adekvatan promotivno-propagandni rad imama i drugih djelatnika i radnika IZ kao i volontera);
  • osnivanje vakufskih fondova: za džamije, mektebe, medrese, islamske fakultete, stipendiranje učenika i studenata, za održivi povratak prognanika, za razvoj islamskih medija, za socijalne projekte, itd.;
  • izvršiti analizu sadašnje pozicije i uloge Vakufske direkcije te predložiti moguće izmjene u cilju njenog efikasnijeg i plodotvornijeg rada. Nažalost, nijedan rad se, koliko vidimo, nije bavio ovom problematikom;
  • proglasiti, s vremena na vrijeme, neku godinu godinom vakufa, tokom koje bi se intenzivno radilo na promociji ideje uvakufljenja i njenom značaju u razvoju islama i Islamske zajednice u cjelini.

Dr. Enes Ljevaković